Još jedna godina je na izmaku. Pravo je to vrijeme da se osvrnemo na 2017. i glazbena izdanja koja su nam pripremili domaći i regionalni glazbenici.

Novih albuma bilo je mnogo, a mi smo odlučili napraviti listu onih najboljih, a bilo je mnogo, mnogo dobrih. Za ovu su se listu pobrinuli Toni Šafer i Bruno Koić. Lista uključuje domaća i regionalna izdanja koja su se autorima učinila najkompletnija, najkonkretnija i da su svojom inovativnošću ostavili zamjetan trag u diskografiji Hrvatske i susjednih zemalja. Uz većinu izdanja s liste nalaze se linkovi za recenzije istih, napisanih od strana kolega Mateja Vidranskog, Vinke Bedeković, Matka Barišića, Mateja Beluhana, Sare Klarić, Mislava Bartoša i Tajane Škoro.

Lista je sastavljena bez nekog rangiranja budući da, osim što je teško precizno klasificirati pobjednika zbog nijansi, želimo da jednaku pažnju (ovisno o preferencama) posvetite svim navedenim izvođačima. Pogledajte što je važno za poslušati i znati iz 2017. godine!

Mayales – Simbol za sunce

Šafer: Ako bih trebao izdvojiti jedan od albuma kao najbolji u ovoj godini to bi svakako bio ovaj izvrstan uradak nastao pod vodstvom genijalnog dvojca – Petra Beluhana i Vlade Mirčete.  Vrhunac njihove kreativnosti i perfekcionizam na scenu je izbacio album izvan svog vremena – album nošen zvukom 60-ih koji u kombinaciji s dozom psihodelije i indie popa savršeno zvuči u 2017. godini. – RECENZIJA

Tús Nua – Horizons

Šafer: Jelena, Matea i Jordi tri su djevojke koje će vas svojim albumom prvijencem s lakoćom hipnotizirati. Kombinacija syntha, bubnjeva i magične gitare odvest će vas u svijet indie post rocka i dream popa, u svijet vlastite imaginacije uz poneku psihodeličnu epizodu. Atmosfera svake nove pjesme iznova će vas zaokupirati, a cjelina koju one čini jedan je od najboljih  shoegaze/post rock albuma koji se može čuti na ovim prostorima. – RECENZIJA

Damir Avdić – Amerika

Koić: Nije potrebno ponovno navoditi intenzivnu beskompromisnost specifične individue zvane Damir Avdić, no ono što uvijek treba naglasiti je, da nema ovakvih kantautora koji neumorno i u kronikama, bez krupula, pljunu na sve što nam moderno društvo i politika priređuju, glazbeni svijet (p)ostao bi uskraćen istine, bolne, turobne, teške, ali ipak istine. Avdićeva gitara, stihovi i vokal prepoznatljivi su i na novom albumu “Amerika”, “najprozivačkijem” njegovom materijalu dosad. Upalite i fokusirajte se. – RECENZIJA

Kries – Selo na okuke

Koić: Objavljen prije godinu dana, album “Selo na okuke” drugo je izdanje modern-etno grupe Kries, objavljeno nakon osam godina diskografske pauze. Čaroban glas Mojmira Novakovića, spoj iskonske tradicionalne glazbe i nekog modernog prizvuka dobitna su kombinacija i na novom albumu prepunom nabrijanijeg i dinamičnijeg tempa, poznatih folk motiva i šarolikih aranžmana. Apsolutna preporuka za poslušati, a onda ih i uhvatiti na svirci uživo, jer zvuče još bolje nego studijski.

Moskau – Violence & Sorrow

Šafer: Ono što mi je nekako prvo palo na pamet preslušavajući „Violence & Sorrow“ je Kubrickovo remek-djelo „Paklena naranča“. Ovo izdanje art kolektiva Moskau bilo bi savršeno kao  soundtrack filma. Toliko patnje, tuge, nasilja i smrti donosi ovaj album sa sobom, ali u drugu ruku toliko genijalnosti. Čak i one na tragu Toma Waits i Nicka Cavea. – RECENZIJA

Jonathan – To Love

Šafer: Za razliku od prethodnog albuma „Bliss“, novi uradak Jonathana puno je složenije i zrelije  ostvarenje koje karakteriziraju kompleksnije i mračnije teme te prilično melankolična atmosfera. Kako god bilo, i dalje izvrsni Jonathan ovim će vam mini albumom pružiti četrdesetak minuta nove doze kreativnosti i vrhunskog glazbenog užitka. – RECENZIJA

Žen – Sunčani ljudi

Šafer: Žen su se svojim trećim albumom ponovno upustile u post rock vode kojima su do sada plovile. Međutim, ovaj put uz poneko približavanje pop zvuku, ali i čistom rocku. Kao i njihove kolegice, ponekad i suradnice iz Tús Nua, i Žen imaju jako dobar album. Osim što su potonje podosta konkretnije, ali i dalje jednako fascinantne.

Kozmodrum – Gravity

Koić: Gravitiralo se dosta uz Kozmodrum 2017. godine, nekad se izgubila ravnoteža, nekad se stvorio savršeni balans, no to je ono što ovaj bend uvijek donese – gubitak realnosti i odlazak u umna lutanja. Gravity je album s iskustvom i album koji iskustvo prenosi. – RECENZIJA

Bojana Vunturišević – Daljine

Koić: Bojana Vunturišević, nekadašnja frontgirl srpske grupe Svi na pod, a danas glazbenica s prvim solo izdanjem iza sebe, definitivno dobiva jako puno pažnje ove godine zbog iznimno intrigantnog prvijenca “Daljine”. S pravom. Svaka pojedina pjesma, od kojih valja izdvojiti i toplo preporučiti Kese etikete, naslovnu Daljine, Vetar u kosi te Noćni program, predstavlja autentičnu cjelinu koja može stajati uz bok mnogim svjetskim pop izdanjima, kojima je osnovna ideja ganjati neistražene segmente popa kvalitetnim i potencijalno mainstream materijalom.

My Buddy Moose – IV

Šafer: Ako se zaželite dobrog starog rocka, countryja ili pak psihodelije, dovoljno je da potražite novi album Riječana My Buddy Moose. Posljednjih petnaestak godina dosljedni su svom glazbenom izričaju, a novim albumom su dokazali da su i dalje puni kreativnosti i svirački perfektni. Album će vam prilično uvjerljivo i energično donijeti dašak Amerika i rocka 60-ih godina. – RECENZIJA

Irena Žilić – Haze

Šafer: Drugi album Irene Žilić dokaz je da ova izvrsna kantautorica može stajati rame uz rame s velikim svjetskim zvijezdama. „Haze“ je žanrovski teško odrediti. Na njemu ima elemenata indie rocka, elektronike, syntha, a pjesmama nas Irena vodi u sumaglicu, plavetnilo vlastitih zagonetnih, intimnih promišljanja i emocija. –RECENZIJA

Side Project – Lonely Boys

Koić: Interesantan spoj različitih žanrova poslužio je stvaranju bogate audio zbirke, koja je oplemenjena utjecajima elektronske glazbe s kraja osamdesetih i tijekom devedesetih godina, no postoji jasan kontrast odavanja počasti nekadašnjoj elektronskoj glazbi i korištenju modernih new-age glazbenih elemenata, kojim stvaraju punokrvnu downtempo zvučnu sliku. Veoma je zanimljiva stvar što je Side Project ustvari tako mlada, a tako ozbiljna, konkretna, inteligentna i zrela priča. Tome svjedoči istinski kvalitetna produkcija albuma, vješto posloženi aranžmani, dostatno korištenje raznoraznih instrumenata, pretežito sintesajzera i njegovih bezgraničnih efekata, a nezanemariva stvar je spomenuti i rasprostranjene Lukine i Anjine vokale. RECENZIJA

Seine – Sno sna

Šafer: Nakon prekida rada grupe Vlasta Popić, njezin se osnivač Ivan Ščapec okrenuo svom prvotnom projektu nazvanom Seine. I nije pogriješio. Album „Sno sna“ pravo je osvježenje na alternativnoj rock sceni. Neuobičajeni vokal, akustična gitara i rijetko viđen način stvaranja pjesama ovdje su iznenađujuće dobar pogodak. – RECENZIJA

Chui i Jazz orkestar HRT-a – Chui ovu glazbu

Šafer: Izvrsni solisti Jazz orkestra HRT-a i bend koji je najviše zaslužan za popularizaciju jazza u Hrvata u posljednjih nekoliko godina zajedno su iznjedrili jedan od najzanimljivijih albuma ove godine.  Prevarit će te se ako mislite da je ovo klasičan  jazz album jer Chui su bend koji na genijalan i originalan način spaja jazz, elektroniku i rock u fantastične aranžmane koji u posljednje vrijeme s lakoćom osvajaju kritiku i publiku. To nisu propustili učiniti ni s novim albumom.

Bamwise – Soundproof

Koić: Elektronski duberi nakon podužeg boravka na sceni objavili su svoj prvi album Soundproof. Osam pjesama različitih priča i karaktera, šarolikog tempa i atmosfere pravi su pokazatelji da je Bamwise ekipa sastavljena od iskusne i uigrane peteročlane ekipe. Album za stvaranje svakakvih emocija, pogodan za slušanje u raznim situacijama, opuštajuć, inovativan i glazbeno zanimljiv. – RECENZIJA

(The) Lesser Men – Bedrooms

Šafer: Ako volite The National i Editorse, vrijeme je da na svoju playlistu dodate novi album kreativnih zagrebačkih post-punkera imena (The) Lesser Men. Na svom drugom albumu dečki su pronašli uzore u indie bendovima 80-ih poput The Smithsa, The Cura, Joy Divisiona itd. Na novom albumu možete osjetiti svu njihovu kompleksnost i eksplozivnost, ali i poneku mračnu i sjetnu epizodu. – RECENZIJA

Honorable mention

Osim ovih šesnaest albuma koje smo izdvojili treba spomenuti još neka odlična domaća i regionalna izdanja koja su obilježila godinu. To su već tradicionalno dobri Jinxi s novim albumom „Pogrebi i pomiriši“, Vlatko Stefanovski i “Mother Tongue“, zagrebačka ekipa Pavel i njihova “Družba krivih odluka“, Mnogi Drugi i njihov debitantski album “Prvi“, reper Krešo Bengalka s „Finale“, splitska kantautorica Billie Joan i ”Barren Land‘‘, Nežni Dalibor i „U slojevima“, beogradski Crvi i „Piše nam se dobro“, Svemirko i “Vanilija“, uz osječku ekipu Harvo Jay i “Sok od agonije” te naposljetku, Waitapu i album “Hortus“.

Vizual naslovne fotograije: Milan Balać