Naziv albuma: Družba krivih odluka

Izdavač: Dallas Records

Datum izdanja: 22.4.2017.

Producenti: Srđan Sekulović Skansi i Aljoša Šerić

Žanr: pop

Trajanje: 36:09

Broj pjesama: 10

 

Za potrebe ovog osvrta, na početku ćemo napraviti jedan retrospektivni kronološki slijed događaja vezano uz Pavelovce. Nešto manje od tri godine prošlo je otkako je Pavel objavio treći studijski album ‘I mi smo došli na red’, kojim je već tada utanačio svoj identitet na hrvatskoj pop sceni, a da ne govorimo o prethodnim pamtljivim trenutcima kao što je pjesma ‘Zbog tebe’ iz 2012. godine, singlovi ‘Čuvaj me’ ili ‘Autentično osrednji’. Nekih godinu dana nakon izlaska trećeg izdanja, pojavljuje se singl ‘Poslije nas’, kojim Pavel dodatno naglašava važnost pojave Antonije Matković – Šerić na mjesto vokala grupe, uz neizostavnog frontmena Aljošu Šerića, koji se također nije ostavio mikrofona i koji s Antonijom na novom albumu i dalje dijeli određen set pjesama.

Stigla je pjesma ‘Vrijeme života’, vedrija i puna pozitivne energije u countryjevskom stilu, gdje je lajtmotiv grupe dodatno proširen drugačijim i osebujnim stilovima. ‘Ljubav‘ završava začetu retro trilogiju pjesmama Čuvaj me i Poslije nas, a nakon božićnog singla ‘Svi moji Božići’ dobili smo još jedan, ponešto tekstualno drugačiji, no stilski jednako radiofoničan singl ‘Lažu devedesete’, u kojem Aljoša pjeva i piše o devedesetima s nekim odmakom, gdje se s vremenom selektira sjećanje i ostanu lijepe uspomene i osjećaji zajedništva. I eto, nice trip down the memory lane i dobili smo album ‘Družba krivih odluka’, kojim nas Pavel i dalje podsjeća na svoj već prepoznatljivi elegantni pop izričaj, kakav se još od 2007. godine razlikuje od onoga što prosječan radijski slušatelj percipira ‘hrvatskim popom’, pretežito, zabavnom glazbom.

Album se sastoji od 10 pjesama s bonus božićnom, četiri su nam poznate otprije, a ostatak plovi već uhodanim pavelovskim zvukom, no uvijek s dozom novih instrumenata, upečatljivih aranžmana i melodijama koje se mogu referirati na neka strana glazbena imena, no od čega ni sam kantautor nikada ne bježi ili od toga zazire. I ovaj je album, kao i njegov prethodnik, pjesmarica puna većinski vedrih i pozitivnih tekstova. Aljošin rukopis prepoznatljiv je u svojim izmjenama metaforičnih i simplificiranih stihova, a neke autobiografske stvari i priče ovdje su izraženije nego prije, s pojačanim susretima s nostalgijom koja je upakirana u pozitivne, ponekad eskapističke motive vezane uz odrastanje, starenje, razne životne odluke i promjene.

Nakon akustičnog Uvoda, stiže nam spomenuti singl ‘Lažu devedesete’, a poslije nje dolazi nam ‘Junaci Hatzove ulice’, iz čijeg je stiha izvučen i sam naziv albuma. Možda i najintimnija Aljošina pjesma, na ovome je albumu ostavila pečat ljepote prolaznosti ili prolazne ljepote, kako hoćete, posvećujući stihove osobama s kojima se odrastalo i upoznavalo život. Pjesma ostavlja dojam direktne radiofonične intencije, koja po osobnoj interpretaciji grupe možda i nije Pavelov najbolji adut kada se skladaju pjesme, već sam više privržen “nehitoidnim” aranžmanima, koji iz Šerićeve autorske, a iz bendove skladateljske slike izvlači ono najbolje – njih same.

Slijedi trenutno najpoznatija retro pop stvar s albuma ‘Poslije nas’, a onda odlazimo u još jedan ugodan izlet pjevačice Antonije – pjesma ‘Potreba‘ lagana je polupamtljiva stvar koju obogaćuje Antonijin smirujući glas i zviždajuća melodija. Nakon spomenute ‘Vrijeme života’ dolazi ‘Moj prijatelj ljubi’, gdje nas Aljoša vedrim storytellingom podsjeća na neke trenutke i uratke s prvog albuma, a nakon ozbiljne i zrele ‘Ljubav’ dolazi skladba ‘Sretni smo’, tematski ponovno vezana uz starenje i egzistencijalistička pitanja, a interesantna i neočekivana promjena tempa i stila sviranja pri sredini pjesme s ubrzavanjem dodatno daju pjesmi veći polet, čvršći identitet i pamtljivost. Posljednja pjesma ‘Disneyland‘ ponovno ima storytelling, veoma senzibilan, naizgled optimističan i neopterećen, ali s tendencijom da postane omiljena stvar na koncertnim repertoarima.

Zaključak je prilično jasan – Pavel je ponovno napravio album njima svojstven, no s još čvršćim uporištem u autorskom, aranžerskom i instrumentalnom kontekstu, s pojačanom dozom radiofoničnosti i s ne pretjeranim eksperimentiranjima. Sve u svemu, apsolutno album kakav sam od njih i očekivao, a ne mogu reći da su mi očekivanja bila skromna.

 

  1. Uvod
  2. Lažu devedesete
  3. Junaci Hatzove ulice
  4. Poslije nas
  5. Potreba
  6. Vrijeme života
  7. Moj prijatelj ljubi
  8. Ljubav
  9. Sretni smo
  10. Disneyland
80%
80%
  • 8
  • User Ratings (3 Votes)
    7.3
Share.

About Author

Komentari preko Facebooka

CLOSE
CLOSE