Vikend iza nas bio je rezerviran za četvrto po redu izdanje eventa pod nazivom Drito iz Tvornice, koji se etablirao kao najiščekivaniji događaj s početka godine među populacijom ljudi od 16 do 35 godina.

Već od prve godine prepoznao sam potencijal ovog događaja te sam se, tada kao student s osječkom adresom, uputio na prvo, jednodnevno izdanje. Već 2017. je događaj prerastao u dvodnevni mini-festival, iako, naravno, ne u formi klasičnih festivala, što je razina koju je Drito održao i u protekloj 2018., kada sam ga sticajem okolnosti (put na MENT festival u Ljubljanu) prvi puta propustio.

Bilo je potrebno napraviti određen iskorak kako 2019. Drito ne bi bio još jedan, polagano suhoparan event na kojem se izmjenjuje kružok aktualnih regionalnih rap izvođača, koji je mahom takav da ga u dvije godine možete izvrtiti, što se i dogodilo. Eto, ove godine od nekih major izvođača, mogao bih pridometnuti da su izostala imena kao što su Bad Copy, Who See, Sajsi i/ili Sassja te Edo i Frenkie, eventualno Tram11 i Elemental koji još nisu osjetili nastup na pozornici Tvornice, pod ovim nazivnikom.

Ekipa koja stoji iza organizacije događaja, yem kolektiv, ove je godine Drito odvela na jednu novu razinu angažmanom stranog izvođača (disclaimer: regionalne izvođače uzimam pod „domaće“), što načelno samo po sebi ne mora nužno predstavljati spektakl, odnosno, sama činjenica da dolazi strani izvođač iz ne-Ex-Yu države, ne mora značiti dizanje eventa na novu razinu. Ali kad mi je čovjek iza yem-a u listopadu otkrio da je njemački reper Gzuz to strano ime, bio sam zadovoljan, jer se zaista radilo o čovjeku čiji rap je donekle obilježio 2018. godinu, i to na internacionalnoj razini.

Sad kad smo donekle pojasnili ovaj dio oko geneze i napretka Drita, da opravdam naslov, uz potpuno zaslužene laude, bio bi red da krenem s opisom ovogodišnjeg zdanja, koji će biti polovičan, jer sam zbog vlastitog rođendana i potrebe za mirom ipak ostao doma i presjedio subotu.

Petak je donio nešto reperskiji program za razliku od subote, koje je bila striktno rezervirana za trap.
Splet okolnosti i nešto kasniji alarm za pokret iz stana uzrokovao je propuštanje prve grupe koja je bila na rasporedu u petak, a to je TDKM kolektiv. Iako sam iskreno htio vidjeti što će i kako na bini Tvornice ovog puta izazvati Jakovi iz Tvrdokora, propustio sam njihove Hiljke i UhYaahove, ali ne sumnjam da bude druge prilike.


(Prti Bee Gee)

Zatim je red bio na šaljivdžije iz Prti Bee Geea. Mikri i Eufrat rijetko razočaraju svojim simpatičnim i šaljivim dosjetkama za vrijeme nastupa te narko-redikulnim ponašanjem, dok je uvijek, kao znak upozorenja prisutan sumorni moment oko preminulog Moskrija (RIP chantanja iz publike, hajpanje jednog od fanova na bini), da stvari poput narkomanije o čemu oni repaju na sebi svojstven način nisu uvijek samo za satiru podobne. Ovo mi je već 15. koncert PBG-a i bilo bi zaista teško očekivati da će me iznenaditi nečim spektakularnim, stoga sam se degradirao na onu razinu s početaka kad mi je samo bilo drago da ih vidim, bez postojanja ikakve ljestvice očekivanja. Situacija je takva s otprilike svakim domaćim rap izvođačem, nota bene.

Dok je recimo, idući izvođač, Beograđanin Surreal, bio je netko s kime se susrećem – nisam sto posto siguran ali mislim da je tako – po prvi puta. I vidjelo se da se Suki morao prvo ponijeti s određenom razinom treme, nije lako beogradskom izvođaču prvi puta zadovoljiti zagrebačku publiku, kao što je vjerojatno slučaj i vice versa. U početku mu je išlo malo teže, na momente je publika ostala gluha na njegov orkestriranje binom i pojedine pokušaje komunikacije, dok je s vremenom to sjelo, jer su ljudi naprosto zagasali malo više. Već neku vrstu atmosferne amplitude donijela je izvedba njegove hit pjesme Dilerska u suradnji s Krešom Bengalkom, kojem je potom Surreal prepustio uzde bine.


(Surreal)

Splitski prvak tvrdog đira je, unatoč tome što je objavio dva albuma u kraćem roku, u nekoj laganoj silaznoj putanji. Krešo Bengalka ima jedan od tvrđih zvukova na bazi svih trapova u regiji, ali imam dojam da su ljudi lagano otupili na već pomalo jednoličan flow i istosmjernu šprehu u svakoj pjesmi/spotu. Možda i nisu, možda se varam – ali ja osobno jesam. Nisam o tome iskreno toliko razmišljao, ali me sljedeći izvođač nagnao na to. Krešo je žar na bini prepustio isključivo svojim beatovima, bez prevelikog samostalnog angažmana za neko ludilo u piblici, a upravo mi je Gzuz pokazao kako se to radi, kada se publiku želi angažirati da „sudjeluje“ u koncertu. Ovo nije namjereno protiv Kreše, dapače, nego je više moj osobni cent na to kako bi mogao poraditi na svom scenskom prisustvu jer ovih lijevo-desno repera po bini mi je lagano dosta.

(Gzuz)

A Švabo je, kako sam i očekivao – bio lud. Na bini je imao svoje hajpmene, bek vokale, neprestano je skakao što obzirom na njegovu nemalu pojavu nešto znači, a konstantne povike ZAGREEEEEB, HRVATSKAAAA i slične zgadio mi je do te mjere da mi je išao na živce. Ipak, jasno mi je da je čovjek imao najbolju namjeru i da je htio ostaviti što bolji dojam te na taj način, potencijalno, stvoriti novi fanbase jer je nemal broj ljudi bio oduševljen njegovim ponašanjem na bini, o čemu sam izmijenio i ponešto iskustava s drugim posjetiteljima. Izvodio je poznatije pjesme, barem sudeći po milijunski pregledima, iako su meni u glavi jedino Druck Druck i, poglavito, Was Hast Du Gedacht?. Postavio je neke temelje kao headliner večeri, a tu je titulu nosio s potpunim pravom jer ju je opravdao. Tim više ako znate da su mu rijetki znali riječi ili značenje pjesama, što puno veći oslonac ostavlja beatovima koji u tim okolnostima moraju biti ‘vatra’, a bili su.


(Stoka)

Sljedeći u nizu, ujedno i posljednji) ove rap večeri (ustvari, paravana za tattoo contest) bio je Stoka. Stole je bio klasično zafrkantski nastrojen, šaljivo je prokomentirao kako je upravo on headliner jer nastupa nakon Gzuza, a publika nije ostala zakinuta ni za jedan dio njegovog uobičajenog performansa. Nakon Stoleta, prostor Tvornice relativno se brzo praznio, jer su se neki namjerili put Klub.a, gdje se održavao after uz nastupe/betlove momaka s Red Bull RapLike (Spinoza VS Tzre te Usce VS Sultan) dok je nastup odradio još jedan Beograđanin, Pablo Kenedi/Kendi ili Cantwait, kako god se odlučio zvati, koji je kroz par pjesama predstavio svoje najrecentnije anti-trap izdanje suptilnog naziva Trap je Mrtav.

To bi bilo, u pravilu, sve od prvog dana. Kolegijalnosti radi, napisat ću da su drugi dan zasigurno svi ubili (zna se tko beziznimno jeste), a za Drito samo lijepe želje. I četvrti razred završio je summa cum laude.

P.S. – Drugog dana nastupali su Hazze, Buntai, High5, Fox, Vojko V i Krankšvester.

Share.

About Author

Komentari preko Facebooka

CLOSE
CLOSE