Fanovi Metallice diljem Europe navode na društvenim mrežama kako se problemi pojavljuju za sve zakazane koncerte za 2026.

Problemi se iznova pojavljuju prilikom pokušaja kupovine ulaznica za Metallicu i njihovu europsku M72 turneju iduće godine diljem Europe, a većinom se to odnosi na probleme vezane uz ticket servise poput Live Nationa i Ticketmastera. Fanovi iz Rumunjske napominju kako se za jednodnevne koncerte pojavljuju poskupljenja ulaznica putem tzv. “dynamic pricing” sustava, a gotovo svi koji su se oglasili na društvenim mrežama izjavljuju kako se do ulaznica teško dolazi, gotovo nemoguće.

Problemi su to koji su ušli u fokus javnosti još tijekom prodaje ulaznica za veliku povratničku turneju Oasisa, a sada se zrcale i na 2026., u ovom slučaju na Metallicu. Ok, ne u tolikom omjeru kao što je to izazvala spomenuta turneja britpop sastava, ali zasigurno u omjeru da ukoliko niste prisutni vremenski u točno određenom trenutku početka pretprodaje (ili u nekim slučajevima pretpretprodaje s verificiranim fan kodovima), vrlo vjerojatno mjesto kojega ste si htjeli osigurati je već u virtualnim rukama nekoga drugoga. Sjećam se, nakon korone, svi su govorili u stilu: “to ti je sad tako malo dok se ljudi ne izdovolje pa su ti gužve tako za ulaznice stalno, ali kasnije će ti se to unormaliti sve i opušteno će se moći kupovati ulaznice za sve.” Opušteno je stvar davne prošlosti očito, a potražnja za iste te koncerte koji su sada već trebali bit “opušteni” – višestruko je povećana. Veliki igrači poput Ticketmastera i Live Nationa u svemu tome samo trljaju ruke i vladaju tržištem distribucije ulaznica sve više pa se tako i ljudi s ovih prostora susreću s njihovim “gostoprimstvom” sve češće jer su primorani – pošto organizatori u susjednim zemljama (kod nas ne još u tolikom broju, ali nismo daleko) surađuju sve češće upravo s njima.

O pokušaju za neke koncerte poput oproštajnog Black Sabbatha u Birminghamu neću trošiti ni riječi. U takvim slučajevima nisam siguran ide li itko uopće iz Hrvatske na takvu manifestaciju, pošto je šansa za dobit mjesto tamo bila jednaka dobitku na lutriji. Ali, ajde, to je jedan koncert pa mi je pomama jasna, ali Taylor Swift je isto na toj hrpi – s kojom su takvi problemi na ‘Eras’ turneji bili svakodnevni, a koliko je koncerata održala diljem cijele planete. Je li moguće da je zaista osam milijardi ljudi htjelo vidjeti taj koncert pa se nikada nije moglo doći do ulaznice? Sumnjam. Je li moguće da je broj fanova Metallice unazad 15 godina ustostručen? Također sumnjam. Zasigurno sastav ima nove fanove, ali nikako u tolikom broju da se nikada ne može doći do ulaznice. Jesmo li izbirljivi pa gledamo samo sektor koji nama paše te ako taj sektor plane ne želimo niti jedan drugi? Možda. Jesmo li se promijenili kao ljudi te posljedično vremenu u kojem živimo želimo sve sad i odmah samo za sebe i nikada to ne dijelit s ikim drugim jer ako itko drugi to uzme prije nas to nije fer pa onda kukamo i plačemo danima oko toga? Možda. Ili, jednostavno, možda, probati shvatiti kako se može i drugačije i kako nije nužno, kako Robert objašnjava u videu ispod, na svemu zaraditi deset puta više nego što je potrebno da se sasvim pristojno izađe iz jedne turneje.

Koja je budućnost kupovine ulaznica i hoće li se ikada sastavi jednoglasno složiti za promjenu distribucije koncertnih karata, ostaje za vidjeti – no činjenica je kako je to za sada pošlo za rukom malom broju izvođača, od kojih je najpoznatiji gore navedeni primjer Roberta Smitha iz benda The Cure koji je prije par godina za američki dio ‘Songs of a Lost World’ turneje jasno i glasno se suprotstavio Ticketmasteru i uspio reći ne njihovim “dinamikama” te tako američkim fanovima omogućio ulaznice po cijenama od cca 30 dolara – što je za SAD ogroman uspjeh (riječ je o državi koja za koncerte doseže cijene ulaznica i po nekoliko tisuća dolara na svakodnevnim primjerima). I da, provjerio sam njihov službeni webshop u trenutku pisanja ovog teksta i ono što Robert govori u videu je i dalje istina – bend i dalje prodaje majice za 25 dolara.

Jedna stvar je sigurna – više se ulaznica ne može kupiti “mirne duše” kada se to želi i kada se to može već isključivo kada se to mora. A mora se odmah u trenutku početka prodaje i to ako ste velike sreće. Ako vas ne zakači queue u kojem se nalazite nekoliko desetaka tisuća virtualnih mjesta od biranja koncertnog sektora. Ako vam ne “padne” internet u tom trenutku pa vam se sve osvježi i opet vas vraća na početak. Čak i ako sve to prođete – e onda se dogodi da uđete pred praznu vreću jer sve je već odavno razgrabljeno. I nije strano da će se odmah nakon nekoliko sati početi pojavljivati iste te ulaznice po višestruko većim cijenama od one koje je organizator odredio. I onda se postavlja pitanje tko te ulaznice kupuje. U čije ruke te ulaznice stižu. Ruke fanova ili ruke onih koji u tome vide laku zaradu na temelju onih gore navedenih fanova koji su samo htjeli uzet dva slobodna dana na poslu i odvesti se poslušati svoj omiljeni bend. Zanimljivo je u koliko pora se nazire slika današnjeg društva i vladavina iskrivljenog sustava vrijednosti. Ovo je samo promil u pustinji, ali promil koji stvara sve veće probleme u koncertnoj industriji, sabotirajući one od kojih ta koncertna industrija živi, a ohrabrujući one koji su u tome svemu samo prolazni izrabljivači trenutka. A opet, sve je prolazno pa možda i te gužve oko koncerata. Pa možda i pohlepa. Mada za ovo potonje nisam toliko siguran. A to potonje vuče sve ostalo za sobom. Sretno nam bilo.