Ovaj tjedan smo uživali u glazbenoj senzaciji iz susjedne nam Slovenije, vokalnom sastavu Perpetuum Jazzile. U gotovo dvosatnom setu teško da su bilo koga u dvorani ostavili ravnodušnim.

Događaj je počeo pomalo neobično za jedan koncert doduše. U uvodu smo slušali govor ministra vanjskih poslova (ako smo dobro uhvatili funkciju) Slovenije kako govori o susjedskim odnosima i Danu kulture u Sloveniji koji je bio sljedeći dan. Osim toga, bilo je tu i pozdrava vladajućim strukturama i sponzorima na ovom slovenskom predkirvaju, što mi je neobično za koncert susjednih nam Slovenaca. Govor pozitivnog tona svakako, samo nešto što  definitivno nismo očekivali.

Audio-vizualni doživljaj

Ipak, nedugo nakon toga na pozornicu je trideset iznimno talentiranih i dobro uvježbanih vokalista zbog kojih ćemo ovu večer pamtiti. Čim su izašli na pozornicu svijetla su se ugasila nakon čega su svijetla krenula pratiti jedan od najprepoznatljivih ritmova glazbe. Uz udarce nogama i snažni pljesak ruke, krenula je poznata “We Will Rock You” koja se pretvorila u “Radio Ga Ga” Queena oblikujući tako prvi medley večeri.

Odmah po tome jedan od veselih članova zbora pozdravio je publiku u jako zaigranom tonu, što je mene podsjetilo na ulogu “čaje” u slavonskim svatovima iz nekog razloga i nedvojbeno izvuklo osmijeh na lice. Uslijedio je ABBA medley koji je donio hitove poput Waterloo “Gimme! Gimme! Gimme!“, “Mama Mia” i “Waterloo“.

Tada postalo jasno da ekipa na pozornici nas ne misli polagano uvoditi u večer kako su energični hitovi krenuli od samog početka. Uskoro smo slušali i prvu numeru koju su izveli u cijelosti, a čast je pripala “Satisfaction” od Rolling Stonesa. Tu su nas dočekali i jako zabavni plesni pokreti, koreografija zbora općenito je kroz cijeli nastup dala posebnu notu ovom koncertu.

Dvojna priroda nastupa

Nakon toga je uslijedila obrada poznate Tempere Gibonnija, izvedba u koju je uložen poseban trud, naročito kako se radi o prvoj pjesmi s terena nastupa. Činilo se kako je to publika prepoznala i uživala u “nodu” domaćim glazbenicima. Od domaćih pjesama su se (većinom kao dio medleya) našle i “Moj Galebe”, “Dobar Dan” Olivera, Košulja Plava i Umirem 100 puta dnevno.  Kao što ste primijetili, dio pjesama je izveden kao medley raznovrsnih žanrova, dok su neke pjesme izvedene u cijelosti. Medley dijelovi su jako zabavni i dali su nam uvid u to koliko ovaj zbor široko ići kroz žanrove i raspoloženja. Dobar primjer ovoga je prelazak iz Dubioze kolektiv, preko folklornog isječka u “Bad Guy” Billie Eilish.

Ipak, osobno su me se više dojmile izvedbe pjesama u cijelosti. Ponajviše jer nas zbor više uvuče u atmosferu i “vibe” pjesme istovremeno pokazujući zapanjujuće vokalne sposobnosti i nove aranžmane dragih nam pjesama. Ilustracije radi, “Africa” grupe Toto započinje stvaranjem zvuka kiše i grmljavine putem dlanova i lupanja nogama o pod prije nego krene ako ne i najpoznatija izvedba zbora. Ipak izvedba večeri koji je po meni definitivno bio vrhunac večeri je izvedba “Major Tom” Davida Bowieja. Osim što je sama izvedba bila “za naježiti se”, zbor nas je uveo u atmosferu svemira putem izvedbe Straussa koja je nedvojbeno homage Kubrickovoj Odiseji u svemiru.

Odmah iza bih svrstao izvedbu poznate “Jovanko, Jovanke“, gdje nas je jedna od vokalistica posebno iznenadila vokalizacijama koje su nas uvele u ovu tradicionalnu makedonsku neslužbenu himnu. “Smell like teen spirit” je također dobila jako zanimljivu izvedbu, dok sam možda najviše iznenađen uvrštavanjem pjesme “Uprising” Musea u setlistu.

Prije svega dobra zabava

Na stranu divljenje vokalnim sposobnostima koje smo gledali na pozornici, dobra zabava je činila važan dio koncerta. Prije svega svi na pozornicu su se jako dobro zabavljali kroz večer, a onda i to lako prenijeli na publiku. Također, trudili se obraćati publici između pjesama i uključivati nas u izvedbe. Tijekom izvrsne izvedbe “Man In The Mirror”  Michael Jacksona publika je podijeljena u tri sektora koji su trebali doprinijeti ovoj zajedničkoj izvedbi na različit način. Nešto kasnije smo dobili lekciju iz “beat box” škole koja je završila općim smijehom publike. Razina zabave se dodatno pokazala kod bisa gdje se publika digla na noge i plesala uz zvukove disco numere poput “Night Fever” Bee Geesa.

Ne preostaje previše toga za reći osim da se veselimo sljedećem susretu s ovim, uistinu jedinstvenim, vokalnim sastavom.

Share.

About Author

"Bio sam na previše koncerata", reče nitko nikad. Osim glazbenih tekstova, urednik je i autor portala Nepopularna psihologija.

Komentari preko Facebooka

CLOSE
CLOSE