Od Listopada sam svoj dom u Poljskoj zamjenila privremenim u Hrvatskoj, gdje pokušavam provesti ovo vrijeme na svoj omiljeni način – tražeći i slušajući najbolju glazbu – stoga sam ovu nedjelju vikend odlučila završiti koncertima MIMO projekta i nisam pogriješila.

Na koji način najbolje završiti dobar vikend? Otići na slijedeći koncert MIMO projekta, naravno! Bez obzira na tmurno i kišno vrijeme, odlučila sam provesti večer u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, gdje se u dvorani Gorgona održao četvrti MIMO koncert. Do samog kraja nisam bila sigurna što mogu očekivati od naslova večeri: „Pregovaranje kozmičkim tonovima i uskrsnuće besmrtnog diska”, međutim, kući sam se vratila vrlo pozitivno iznenađena.

Prvi na sceni pojavio se Ivan Grobenski sa svojim solo projektom Bubblegum koji kombinira laptop, klavijaturu i gitaru.

Glazba, kako je Bubblegum sam opisuje je „plesna glazba za starije ljude“, međutim, imala sam osjećaj da su i svi mladi imali nemirne noge, barem ja jesam.

Foto: Matej Čelar Photography

Osim pjesama iz dosada objavljena dva albuma, Dance Music for Old People (2015) i Gentle Hearts (2016) imali smo priliku čuti i neke neobjavljene pjesme. Svakom slijedećom pjesmom iz albuma „Gentle Hearts“, Bubblegam je slao različitu poruku i energiju dok nas definitivno tekstom i aranžmanom najviše nije dojmio pjesmom „Military Hearts“ koju je popratio gromoglasan pljesak. Završetak pjesmom koja kombinira klasični Waltz No. 2 Shostakovicha, koji je ujedno treći singl iz nadolazećog albuma, najbolji je pokazatelj širokog spektra mogućnosti elektronske glazbe, što Bubblegum zna uvidjeti i iskoristiti. Bubblegum nije puno komunicirao s publikom već je bio kompletno uvučen u ono što radi. Kada ste na koncertu na mjestu kao što je dvorana Gorgona, glazbu osjećate na drugačiji način nego stojeći u klubu s pivom u ruci i pričajući  s prijateljem. Na ovaj način, doživljaj je intenzivniji i mogu reći, potpuniji.

Ivan je pokazao da održavanje konvencije minimalizma može biti dovoljan i dobar način za stvaranje kvalitetne umjetnost. S druge strane, tokom nastupa mi je malo nedostajalo autentičnosti. Ponekad mi se činilo da ima previše efekata i auto-tunea s premalo njegovog „stvarnog“ zvuka. Iako znam da je Ivan autor svih pjesama, nešto mi je nedostajalo.

Foto: Martina Marić

Nakon nastupa Bubblegum-a, uslijedio je razgovor s gostima: novinarkom Lorenom Ouahchia, književnikom Svenom Popovićem i producentom Srđanom Sekulovićem Skansiem. Glavna tema razgovora bilo je pitanje na kojem jeziku bi mladi hrvatski glazbenici trebali pisati i pjevati tekstove.

Prema Svenu, najvažnije je pisanje u jeziku koji odgovara pojedinom autoru. Međutim Srđan Sekulović rekao je, da glazbenici ne pisanjem na hrvatskom jeziku, ipak propuštaju svojevrsnu priliku te bi se to moglo promijeniti. Lorena je još dodala iz svojeg iskustva vođenja i organiziranja festivala, da se nešto treba promijeniti, jer Hrvatskoj zapravo fali domaća glazba na hrvatskom.

Foto: Matej Čelar Photography

Zatim se raspravljalo o najboljem načinu za promociju novih bendova, kao što su Bubblegum ili Das Univerzitas. Zaključilo se da je u tom pogledu danas mnogo lakše nego prije, zbog interneta, društvenih mreža i slično. Međutim, u Hrvatskoj nažalost nema producenata koji traže novi, nekomercijalni zvuk.

Kada je došlo vrijeme za drugi koncert, najprije smo dobili informaciju da je bubnjar grupe Das Univerzitas slomio nogu i da će ga danas zamjeniti trojica drugih bubnjara. Malo me zabrinula ta informacija, jer nisam bila sigurna kako će bend nastupati s članom koji nije stalan, a pogotov kad ih je troje. Srećom, moji strahovi su bili neosnovani.

Frontman benda, Domagoj Janković, od samog početka je pokazao opuštenost i prirodnost na sceni. Zabavljao je publiku, prije i nakon svake pjesme se obratio publici i tako stvarao pozitivnu i veselu atmosferu.

Foto: Martina Marić

Kroz raspravu o jezicima tijekom nastupa, bend je pjevao na hrvatskom, engleskom i čak na njemačkom!

U slučaju Das Univerzitasa, zanimljivo je što je njihova glazba tako inteligentno univerzalna, kombinirajući žanrove od avangarde do synth popa i diska, da mislim kako bi svi ljubitelji moderne glazbe našli nešto za sebe. Rijetko je slučaj da je glazba istovremeno toliko „pop“ i da imao tako izraženu liniju basa. S druge strane, kada se u jednoj pjesmi pjevač prebacio na sintisajzer, više s to nije bila disko glazba i bend je pokazao da ima opsežne kapacitete. Ovdje dolazim do zaključka da, kao uvijek, imam problem s takvom glazbom. S jedne strane ovo naravno nije komercijalna glzba koja se vrti na radiju ali s druge strane, to isto tako nije ni potpuno alternativno-underground.

Foto: Martina Marić

Koncert je bio vrlo energičan i plesan, tako da je bilo teško samo sjediti na stolici. Frontman benda u nekoliko je navrata pokušao uvjeriti publiku da se spusti na pozornicu i zapleše, međutim, bez obzira na njihovu ludu energiju, nitko osim par pojedinaca nije bio u  iskušenju. Tokom cijelog nastupa, na platnu iznad benda su se vrtile vizualizacije sa isječcima filmova, reklama i raznih videa što je savršeno odgovaralo glazbi.

Još jedan kvalitetan MIMO koncert nas je ostavio ugodno iznenađene i u dobrom raspoloženju. Što reći osim da jedva čekamo sljedeći koncert!