4.5.

Prvog dana Massive Infection festivala Vintage Industrial Bar ugostio je tri žanrovski poprilično različita benda. Prvi od njih, zagrebački doom bend (drama) popeo se na pozornicu oko 21:30 i večer je odmah počela žestoko. Vokal Marko Amižić u svome pjevanju kroz svaku pjesmu kombinirao je growlanje i čisti vokal što je dodatno davalo kompleksnost njihovom nastupu. Bila je to igra između iskazivanja čas bijesa i teških riffova, dok već u sljedećem trenutku sve se naglo smiruje i nastavlja u mirnijim tonovima.  Bend je odsvirao šest pjesama od čega je samo „Olovo i sjene“ I „Pred Beskraj“ s njihovog prvog albuma „Zastor tišine“. Preostale četiri pjesme dolaze s novog još neimenovanog albuma. Nastup (drame) odavao je pomalo mračan i težak karakter, no Marko je između pjesama „opuštao“ atmosferu duhovitim dobacivanjima i komentarima što je publika u kombinaciji s žestokom svirkom posve prihvatila i zadovoljno se zahvalila njihovom nastupu.

Nakon izmjene instrumenata i tehničkih priprema, na pozornicu se nešto prije pola 11 penju četiri frajera u odijelima i atmosfera nakon teške i mračne (drame) se osvježava nastupom Abroad Experimentsa. Ovaj zagrebački alt-prog bend iza sebe ima 2 albuma pa je setlista kombinirala čas prvi (Meadows of A Grand Design) i čas drugi (On the Bright Side) album. Bila je ovo nešto  veselija, ali i dalje i močna svirka koju doduše ne bi zamislio pred nastup masnog stonera koji slijedi nakon njih. No dečki su vrhunski odradili svoj posao što je publika prepoznala i ispratila ih velikim pljeskom.

Ostao je još jedan bend za prvu večer festivala i to je ono što je većina ipak čekala s obzirom da se pred nastup Egypta ipak malo praznjikava dvorana sad već popunila (iako nije bilo krcato koliko sam možda očekivao da će biti). Ako nekome te večeri nisu bili zadovoljeni apetiti masnih i žestokih riffova, nastup Egypta samljeo je sve pred sobom. Bend dolazi iz Norh Dakote (Fargo) i slušajući ih-  daleko smo od onih snježnih predjela koje su nam braća Coen prikazali. Prije je to putovanje od nepreglednih pustinja do monumentalnih planinskih lanaca. Bend je bio odlično raspoložen, Neal Stein na gitari koja čas baci neku psihodeličnu dionicu, a onda vas odnese u desert stoner dok iza njega Chad Heille razbija po bubnjevima. Možda najviše simpatija sam osjetio prema vokalu i basistu Aaron Esterbyu kojeg bi ste lako mogli zamijeniti za nekog dedicu iz predgrađa. Vrhunac je bila predzadnja pjesma Elk River Fire u trajanju od gotovo 20 minuta. Nakon nje, bend se vratio na bis kako bi odsvirao obradu pjesme benda Kiss – Watching you. Htjeli smo još, ali nakon cijele večeri žestoke svirke bilo je dosta za 1. dan festivala. Egypt je izrazio oduševljenje i publikom i cijelim gigom te se nakon nepuna 2 sata svirke zahvalio i time je 1. večer bila i službeno gotova.

5.5.

Druga večer Massive Infectiona u Vintageu započinje bendom iz Novog Sada Wolframom. Bend je to koji kombinira različite žanrove, od sludgea, industriala pa do psihodelije i metala (žanrovski se sami objedinjuju pod imenom acid metal) . Bilo je efektno pratiti izmjene između muškog vokala Marka Zorića te ženskog vokala Jane Zurovac. Da se radi o zanimljivom bendu, daleko od toga, no tehnički problemi prvog dijela njihovog nastupa malo su smanjili dojam da bi smo mogli reći kako je njihova svirka rasturila. Bit će ih svakako zanimljivo čuti još koji put s obzirom na njihove žanrovske kombinacije te se nadam da će tada do kraja izaći njihov veliki potencijal i talenat, a i želja za dobrom svirkom koja je bila neupitna. To se najbolje dalo primjetiti kod gitariste i vokala Marka koji u par navrata opasno zavrištao u mikrofon, a u jednom trenutku počeo i zubima rasturati po gitari. Možda je i malen broj publike za vrijeme njihovog nastupa dao dojam da večer tek treba pošteno početi.

Upravo tako nekako je i bilo, jer nastup sljedećeg benda Carousel ispunio je sva očekivanja, ako ih nije i nadmašio. Radi se o heavy –hard rock bendu iz Pittsburgha koji je trenutno na turneji kao predgrupa Elderu. Prvi dojam čim ih vidite jest zlatno razdoblje hard-rocka 70-ih. Duge kose, čupavi na sve strane, no svoj posao odradili su vrhunski. Energija je štrcala iz njih i dalo se primjetiti da uživaju u sviranju. Publika, čiji broj se sada već malo povećao, oduševljeno ih je prihvatila i pokazalo se da su, bez obzira na žanrovske razlike, idealan uvod u zadnji bend završne večeri festivala.

Prvo što se po izlasku benda Elder na pozornicu dalo primjetiti jest vizualni element koji će pratiti njihov nastup. Naime, platno iza njih projiciralo je razne psihodelične slike te vas je dodatno moglo odfurati u neke nepoznate dimenzije. No, glazba koju su nam predstavili ipak je u prvom planu i mišljenja sam da bi i bez vizualnih dodataka efekt „putovanja“ bio isti. Njihov zadnji album „Lore“ iz 2015. godine pobrao je vrhunske kritike, te su se postavili kao jedno od jačih imena stoner/psychedelic rock scene danas. Publika je također to prepoznala, pa iako nije bilo krcato u dvorani, nastup Eldera je popratio najveći broj gledatelja/slušatelja tokom cijelog festivala. Svirku koja je trajala nešto više od sat vremena pratio je stoner ples (tijelo i glava se njišu naprijed/nazad, s rukama u džepovima) većeg dijela publike i ispunila je sva očekivanja koja su za ovaj bend i bila najveća.

Ovakav dvodnevni festival u Vintageu bio je pravi užitak za sve ljubitelje stoner glazbe, iako se u ove dvije večeri tu čulo i dooma i psihodelije, pa sve do klasničnog hard-rocka, tako da su razni apetiti bili zadovoljeni. Nažalost, odaziv nije bio pretjerano velik koliko sam očekivao da će biti, što je šteta jer bila je ovo prava masna poslastica uz vrhunska imena, bilo domaće, a i svjetske glazbene alternativne rock scene. Nadam se da organizatore to neće spriječiti za novim sličnim eventima kada bi bilo odlično čuti i neke ostale stoner divove poput Colour Hazea ili Samsara Blues Experimenta.

Za kraj, bilo je neodoljivo zabavno gledati ekipu iz Eldera i Carousela kako u 3 ujutro skaču, kako je to moja frendica nazvala, poput srednjoškolskih metalaca na old-school hitove Iron Maidena i RATM-a u ni više ni manje, nego u kafiću Sidro.

Foto: 

Daniel Gjurcek
Julien Duval / Good Vibrations