Odlična prvoaprilska marketinška patka, koja se, sutradan nakon što je među publikom prouzročila histeriju, pretvorila u zbilju, jučer konačno i obistinila.

Dug je bio period od sedam mjeseci, a poznavajući ne baš najljepše okolnosti raspada Tram 11-a tamo 2003. godine, u meni je, kao i vjerujem u mnogima, tinjao strah da se slavna domaća rap grupa u tom međuvremenu ponovno ne „raspadne“ čak i prije ponovnog okupljanja. Kao što sam rekao, od 1.4. i 2.4. ove godine, pa sve do maksimalno simboličnog 11.11., jučer, početna histerija pretočena je u „historiju“, pa je tako regionalno-domaća rap glazba dobila novi glasoviti datum za pamćenje.

Nepunih 15-ak godina prošlo je otkako su otad konstantno zavađeni-pomireni General Woo i Target nastupali zajedno kao Tram 11. Godine, dobra ponuda koncertnog promotora i što sve ne učinili su ovaj rendezvous u ime Tram 11-a ponovno mogućim, a igranje na tu sentimentalnu kartu pokazalo se kao pun pogodak, jer je Dom sportova sinoć bio gotovo skroz popunjen (velika dvorana Doma sportova), a to znači da je jučerašnjem spektaklu, reunionu Tramovaca, svjedočilo između 8 i 9 tisuća ljudi.

Razapet u nekom limbu između prevelikih i nevelikih očekivanja, nisam znao kako će to sve izgledati i koliko ću biti zadovoljan viđenim. Ne mogu reći da sam svjedočio nekom top5 koncertu svih vremena, ali gledajući ga kroz neke druge leće, neke emotivno-sentimentalne nade dječaka koji je na radiju povremeno slušao dobri stari Tram i imao obje kazete, ovaj koncert je svakako bio među najvažnijim i najepohalnijima u životu.

Konstantan upliv ljudi, donedavno nezamisliv za koncert bilo koje domaće rap grupe dodatno je igrao ulogu u pogledu cjelokupnog dojma, budući da je prostor ispred Doma sportova bio kao središnja nalazišna točka mnogih generacija ljudi i repera koji se dug period nisu vidjeli. Nazdravljanje, motanje, bilo je neizbježno što je bilo i za očekivati. Osobno sam pozdravio neke ljude koje nisam vidio dugo vremena, pa je ovaj događaj značajan i zbog toga kao što sam ranije istaknuo.

A tek ulazak unutra… Ispunjen poveći prostor i to za neke repere, prizor koji mi je bio apstrakcija u ovih nepunih pet godina koliko se bavim ovim poslom.

Warm-up za show bio je čovjek koji je „donio“ rap u Hrvatsku, DJ Slavin Balen, koji je svojom best-of selekcijom prodrmao mnoge, da bi zatim štićenik Generala Wooa i bekvokal u brojnim solo nastupima, Pendrek, i njegov kolega iz kolektiva 40Industry – Bolest, nastavili zajednički performans točno pred nastup glavnih vedeta večeri. Solidan show pružili su momci iz Dubrave svojom dozom reprezenta, a osobno me se ponajviše dojmio materijal sa zajedničkog albuma Set za brijanje iz 2013. godine.

Video by: Zen Tattoo

A onda je, na gromoglasno odobravanje pristupnih, nastupilo neviđeno. Zajedno, na istoj pozornici, Taco i General, kao nekada. Ponavljam, cjelokupni koncert, show, možda nije bio na nekoj najmaksimalnijoj razini – bilo je tu falšanja, omašenih i zaboravljenih tekstova, dok je DJ Noki Nole solidno kooridinirao show. Poanta je da je sama prisutnost dvojca na pozornici bila dovoljna da ni na što ne gledam kritično kao što povremeno bih.

Komunikacija s publikom, koja je u nekoliko navrata palila baklje što dovoljno govori o sveopćem uzbuđenju, bila je konstantna, pa je Woo tako odaslao direktan verbalni delikt upućen vladajućima, što je često radio na samostalnim izdanjima, a Taco je iskoristio prigodu kako bi Woo-u unaprijed čestitao znamenito 40. rođendan, koji će biti za četiri dana, 17.11., nakon čega su ljudi u publici zajedno sa Targetom pjevali čestitarske „Sretan rođendan ti“ stihove.

A setlista? Setlista teško da je mogla biti bolja – Vrućina gradskog asfalta, Kužiš spiku, Udri brigu na veselje, Mokri snovi, Pad sistema, Nisi pazio, A vi svi, Zlo i naopako, Za 10 godina, Samo kod nas, Ti čašpri iskrivljeno, Jedno – i za kraj, vječni Hrvatski velikani. Povremeno se šaralo s pjesmama, pozivalo sve moguće aktere i pionire iz tih vremena što je većem dijelu publike bio poseban doživljaj vidjeti, pa su tako na pozornicu došli Inkognito Popara (ex Elemental), Renman, Stupni, Bolesna braća, suosnivač Blackouta DJ Frx, a odao se poseban hommage i preminulom Goranu Kolareku aka Florkillahu, našem proslavljenom breakdanceru.

Videozid iza pozornice imao je tripoidne momente, ali je poznati iskrivljeni tramvaj s brojem 11 odlično upotpunio večer ljudima koji su umjesto (HTC) mobitela i (THC) magije večer odlučili prošarati nečim šarenijim.

Prava je istina da mi nedostaje konkretnijih i još elokventnijih proljeva riječi kako bi još bolje dočarao doživljeno, ali morate shvatiti da je većina ljudi ovo gledala nekim drugim, dječačkijim očima, jer koncert Tram 11-a nešto je za što su mnogi mislili kako se više neće dogoditi. Srećom, evo već danas najavljen je novi koncert i to za, ponovno simbolike, 11. Ferragosto JAM.

Nastavak večeri bio je upotpunjen u službenom after-partyju u klubu Aquarius, koji je kao u dobra stara vremena bio poprište vrhunske hip-hop večeri, o čemu svjedoči ispunjenost kluba pred više stotina ljudi i više floorova na kojima su nas zabavljali DJ Chill, DJ Noki Nole i ostali.

Jedan i jedan nisu dva…

Share.

About Author

Komentari preko Facebook-a

CLOSE
CLOSE