Kada dođe sredina srpnja u Županju, svi putevi vode na savsko kupalište Poloji, a ekipa se skupi iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i ostatka regije. Sve to može značiti samo jednu stvar – vrijeme je za SAWA (Sick As We Are) hardcore punk festival na otvorenom.

 

Unatoč brojnim poteškoćama koje ekipa organizatora, koji sve to svake godine rade na sistem DIY (Do It Yourself), proživljava i prošlogodišnjim otkazivanjem otvorene verzije festivala i prebacivanja u prostorije MKC-a, SAWA se vratila jača nego ikad, a sve to zbog zadnjih atoma napora prijateljske ekipe kojima je stalo do lokalne hardcore scene. Počevši od šatora u kojima se održavaju ArtBeat izložba stickera, prodaja merchandise-a od strane bendova i organizatora, kutija za ubacivanje donacija pa sve preko pozornice, šankova i posljednjeg komada slame u chill out zoni – sve je napravljeno golim rukama samih organizatora te samim time pokazan je trud i volja koja tjera ljude da vjeruju u budućnost scene i njezinu energičnost. Došavši na područje festivala, smješteno uz samu rijeku Savu uz prekrasnu plažu s ovogodišnjim niskim vodostajem, dočekao me prizor od nekoliko šatora u označenom prostoru za kamp, ekipe koje su došle već dan ranije uveličati proslavu, miris pokojeg roštilja i nekoliko polumamurnih tijela u ležećim položajima na livadi. Ništa neobično – tipična festivalska atmosfera u Županji. Ove godine ekipa se potrudila napraviti dodatne aktivnosti preko dana, kao što je već spomenuta izložba stickera, gledanje filmova, ali i po prvi puta dodatni stage – Mosquito Stage. Smješten u šumici nedaleko glavne pozornice (Anti Stagea), Mosquito Stage je, umjesto prošlogodišnjih oaza za kampere, pretvorio atmosferu u pravi mali punk raj, ukrašen s visećim lutkama beba obješenih po drveću i starim CD-ovima zakucanim na drveća. Ako se netko plašio da će upravo iz tog razloga propustiti neki bend, jer na svakom drugom festivalu navika je da će neki bendovi jednostavno bit propušteni iz razloga košenja satnica, to se nije događalo jer se organizacija pobrinula da nastupi bendova na Mosquito Stageu započnu oko 18 h svakog dana i završe oko 20:30 h, kada se u isto vrijeme pali Anti Stage i zabava se produžuje do kasnih noćnih sati uz svirke bendova iz svih dijelova svijeta. Za one izdržljivijeg festivalskog duha to nije bio kraj jer odmah poslije završetka posljednjeg benda na glavnoj pozornici, publika se kretala natrag na Mosquito, gdje se do ranih jutarnjih sati vrtio after party uz probrane dance trash i punk uspješnice, što regije, što svijeta. I satnica se poštovala.

 

Važno je napomenuti činjenicu kako je SAWA festival zasnovan na temeljima otpora prema bilo kakvom obliku mržnje i diskriminacije bilo koje vrste. Znak dobrodošlice s dotičnom porukom stoji na ulazu u festivalski prostor, a atmosfera na festivalu tijekom dva dana je u najmanju ruku – obiteljska. S obzirom da broj posjetitelja festivala ne spada u velike svjetske brojke, osjećaj zajedništva među ljudima na prostoru Poloja je neprocjenjiv. Bilo da se radi o sitnim uslugama dizanja palog čovjeka u šutki u sitnim noćnim satima ili pak guranja automobila kada neće upaliti na dan vraćanja kući, SAWA svoje prijateljske ruke pruža svima, a sve to zahvaljujući krajnje opuštenim ekipama koje dolaze posjetiti ovo malo, ali iznimno jako događanje. Kada sam maloprije napomenuo kako su se mogli poslušati bendovi iz cijelog svijeta, mislio sam doslovno jer bilo je tu sastava iz Austrije, Ukrajine, Grčke, Mađarske, Švedske, Ujedinjenog Kraljevstva pa čak i dalekog SAD-a i Australije (pritom se naravno podrazumijevaju i lokalne ekipe iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije). Najviše se moglo čuti zvukova hardcore punka, punk rocka, screamo, high school-a, old school-a te melodica, a sastavi koji su upotpunjavali Mosquito stage kroz dva dana su Human Behavior, 70 cm3 Of Your Chest, Mališa Bahat, Eke Buba, Radost – Stradanje, Eaglehaslanded, Cvlt Of Grace, Skinpin te DJ-evi BajaHazard & LeyzBastard i Dunja, koja je posljednji festivalski dan vrtila after dok su neki ljudi već debelo bili na svojim radnim mjestima. Što se Anti Stagea tiče, binu su popunjavali Elephant Opinions, Become As One, Zrada, One Step Away, Despite Everything, Kriva Istina, First Flame, Rules, The Truth, Worst Days, Pijn, Gust te In-Sane. Za one malo iskusnijih pivskih nepca, organizatori su se potrudili napraviti vlastito craft pivo, i to u dvije vrste – pivo SAWA te pivo Borac (prvo hrvatsko antifašističko pivo). Da se ljudima svidjelo, dovoljno govori činjenica da se nakon prvog dana Borac više nije mogao naći u prodaji, a i SAWA je nestala u večernjim satima drugog festivalskog dana.

 

 

Kada se sve zbroji i oduzme, ovogodišnja SAWA bila je kompletna. Čak štoviše, kompletnija nego ikad! Uz sve šutke i skakanja tijekom dvije festivalske noći, sve je prošlo u savršenom redu. Ekipa koja se trudi u organizaciji – svaka pohvala! Rijetko koji festival ima tako dobru, domaću, pitomu i prirodnu energiju kao što je ovaj. Vrlo mala zajednica, ali srčana, izdržljiva i najbitnije od svega – tolerantna, prijateljska i puna ljubavi nastrojena prema svima. Posjetitelj sam SAWA festivala od 2013. godine, uz prošlogodišnji propust, i mogu reći samo da se svake godine iznova vraćam. Jer džaba vam sva svjetska imena, velike pozornice, stotine tisuća ljudi i sistemi bezgotovinskih plaćanja pod sponzorstvima velikih banaka, ako nemate obiteljsku atmosferu poput ove. SAWA festival mora ići dalje, držimo sve fige ekipi i vidimo se nagodinu!

Share.

About Author

Komentari preko Facebook-a

CLOSE
CLOSE