Nova nedjelja, nova RAProspektiva 🙂

RAProspektiva nova je kolumna portala Mixeta.net u kojoj ćemo vas, počevši od 1999. godine, provoditi kroz raprospektivu pet najboljih regionalnih rap projekata u svakoj od narednih godina.

Kolumna je sastavljena po osobnom izboru autora, a bit će objavljivana svaki puta istim danom, nedjeljom. Za vas RAProspektivu iz 2006. godine donose Srđan Grković i Saša Stojanović. Stay Tuned!

Ovdje možete pročitati ostale kolumne: 1999., 2000., 2001., 2002., 2003., 2004., 2005., 2006.

Prti Bee Gee – Tačno U Pre Podne

E je*ote, koja su ovo vremena bila. Srpski rap je obilovao kvalitetnim izvođačima i projektima, a pojedinaca koji su se danas “nakotili” i svojataju se pod rap nije bilo ni u rupama za miševe. Moskri je nažalost otišao na neko bolje mjesto, no preostali dvojac PBG-a nastavio je točno tamo gdje su stali zajedno. Ogromna doza ironije, spominjanje javnih ličnosti, neprevaziđeni beogradski šmek fanka (onaj pravi mangupski, ne ovaj današnji izmišljeni) te hrpe rima koje obiluju hvalospjevima, opijatima i takvom načinu života, što se uostalom sve skupno može zaokružiti i kao jedan tribute za Moskrija, napravili su cjelinu slušljivu od početka do kraja. Neke pjesme s ovog projekta prošle su više zapaženo, a neke manje, dok bi kao svoje favorite istaknuo The Riddler, Uno Linea te Kod Specijalnog Suda. Za sve mlađe slušatelje koji su eventualno prespavali ovaj projekt, obavezno štivo.

Scriptor – Solo Stvari EP

Ne masturbiram ni na čiji rap, prerastao sam te godine, no kada bi netko uzeo to mjesto – Scriptorov rap bi definitivno bio u uskom krugu odabranih artista. Jedan od najkompletnijih repera na ovim prostorima, čovjek koji je podjednako dobar u battle rapu i storytellingu, vrhunski liričar i kritičar, metaforično direktan te dikcijski izuzetno kvalitetan. Prvi njegov ozbiljniji projekt su Solo Stvari iz 2007. Mali projekt od sedam pjesama na kojem je u 25 minuta uspio reći više nego što dobar dio repera uspije na 2-3 albuma, od odnosa muškarca i žene u današnjem svijetu, preko ‘Maskenbala‘ u kojem je izuzetno kvalitetno i odlično osmišljeno sklopio dvije priče koje se na kraju sudaraju do ‘Slatkih Tema‘ u kojima opisuje svoj pogled na današnjicu (razlike 2007. i 2018. su neznatne) i pristup okolini i društvu ili Textilla gdje je još jednom pokazao skill za battle rap. Pridodamo li još tome sudjelovanje AC3PO-a, čiji instrumentali sa Skriletovim tekstovima i stilom stoje kao prst i nokat, uspjeh je zajamčen.

Who See – Sviranje kupcu

Debi album vodeće crnogorske rep ekipe, a ujedno i prvi crnogorski rep album na službenom nivou, nakon Monteniggersovog “Allbooma” iz 1998., izašao je 2007. pod okriljem beogradske izdavačke kuće “Prohibicija”. Who See Klapu čine Kotoranin Dejan Đedović a.k.a. Dedduh, pored tekstova zadužen i za instrumentale i Novljanin Mario Ðorđević a.k.a. Noyz, koji pored repanja radi i na velikoj većini spotova, što za Who See, što za kolege sa scene. Na albumu se nalazi 16 pjesama na kojima gostuju Bad Copy, Škabo, Rhiho, Labia, Dadi, Kojot, Worzo i DJ Uce, a za instrumentale pored Dedduh-a su zaduženi Rhino i Timbe (Bad Copy). Album je donio tvrdokorni rep prošaran lokalnim i socijalnim tematikama u primorskom okruženju. Kao neki od većih hitova izdvajaju se stvari “S kintom tanki”, “Pješke polako”, “Put pasat”, “Kad smo tu svi”, “Bokeška brigada”, “Batina ti dat”, a za neke od njih su i urađeni spotovi u Noyzovoj režiji. U momentu izdavanja ovog albuma bilo je zaista svježe čuti rep ljudi s crnogorskog primorja, odakle nam od Montenigersa do tad nije došao nikakav novi zvuk. Nakon ovog albuma koji je sasvim solidno prošao na domaćem tržištu, Who Seejevci se od narednog albuma “Krš i Drača” okreću malo komercijalnijem i modernijem zvuku koji je donio mnoge pjesme koje su postali hitovi, tako da ćete na nastupima teško čuti bilo koju pjesmu s prvog albuma, pogotovo ne stihove “Deki dekintiran, dekintiran i Maki, s kintom smo ti tanki”.

Wikluh Sky – Ortaci ne znaju

“Mislio sam vid’o sam sve, ali nisam, Kako ortak ume da ispadne sisa, Kako riba sa kojom furaš ispadne pizda…”. Ovo su stihovi kojim bi se najkraće moguće opisao opus drugog studijskog rep albuma Đorđa Miljenovića, poznatijeg kao Wikluh Sky (u međuvremenu je 2006. izdao rok operu “Zagađenje u Japanu”). Vjerojatno je ovo njegovo najbolje izdanje na kojem je dao do sad svoj najveći maksimum što se tiče produkcije, tekstova, tehnike repanja i kompletne priče koju je iznio iz svog privatnog života i situacija koje su ga tada pratile. Album je producirao sam Vikler u vlastitom studiju Đubrište, a izdan je za izdavačku kuću Multimedia Records. Na albumu se kao gosti pojavljuju Marčelo, Ajs Nigrutin, Ministar Lingvista, Nensi, DJ Raid, DJ Rahmanee i Mirza, a pored samog Viklera na instrumentalima su se našli Škabo, Dash, Seven, Smiley i Rahmanee. Zanimljivo je da nijedna pjesma s ovog albuma nije dobila svoj video oblik, ali su mnoge stvari poput “Žurke i keš”, “Kao svinja svaki dan”, “Udarac”, “S tobom bez tebe”, “Znam ja ko si ti”, “Tako radimo” i ostalih, postali hitovi, a Viklera izdigle iz klasičnog Bad Copy zvuka koji je bio prisutan na prethodnom albumu “Zašto brate Vikler”. Ovo je ujedno za sad posljednje Viklerovo solo rep izdanje, pošto smo u periodu 2008.-2009. čekali album “Hip hop nije umro samo miriše tako”, od kojeg nažalost nije bilo ništa. U međuvremenu 2011. zajedno sa LD Pistolerom i Don Dadom izdaje album “Ubiće nas žene”, a prošle godine je izdao dva albuma u rok/bluz fazonu “Amovi” i “Sam pao, sam se ubio”. Nadamo se da će “Ortaci ne znaju” jednom dobiti konkretnog nasljednika.

Šef Sale – Prvi udar

Kao što sam naziv albuma kaže ovo je prvo solo izdanje Aleksandra Karadžinovića, poznatijeg kao Šef Sale, iz legendarne ekipe Beogradski Sindikat. Pored kolege iz ekipe Škaba je jedini član koji je započeo svoju solo karijeru koju karakterizira tvrdi reprezent beogradskih ulica, malo nekarakterističan za zvuk Sindikata. Na albumu se nalazi 15 pjesama čije su gostujuće strofe ukrasile BS kolege Marko i Gio, a pratećim vokalima Ivana Kotov. Za instrumentale su pored samog Šefa zaduženi Šonsi Ras, Marko Bogdanović i Le Fabrikant, a neke od njih je ukrasio majstor na trubi Dr Sava Matić. Iako ovaj album nema nekih hitova, a vrlo vjerojatno je takav i zamišljen, kao neke od stvari mogu se izdvojiti “Nema povratka” (jedina sa spotom), “Hodaj sa mnom”, “Džukela”, “Štani ne ljava”, “Pancir”… Ovaj album će definitivno definirati zvuk narednih Šefovih izdanja i ostat će kao neki underground klasik srpskog repa.