Nova nedjelja, nova RAProspektiva. 🙂

RAProspektiva nova je kolumna portala Mixeta.net u kojoj ćemo vas, počevši od 1999. godine, provoditi kroz raprospektivu pet najboljih regionalnih rap projekata u svakoj od narednih godina.

Kolumna je sastavljena po osobnom izboru autora, a bit će objavljivana jednom tjedno i to svakog puta istim danom, nedjeljom. Za vas RAProspektivu iz 2002. godine donose Srđan Grković i Saša Stojanović. Stay Tuned!

Ovdje možete pročitati ostale kolumne: 1999., 2000., 2001., 2003., 2004., 2005., 2006., 2007.

Edo Maajka – Slušaj Mater

Prvi studijski album jednog od trenutno najetabliranijih rap imena u regiji, Ede Maajke, svjetlo dana je ugledao 2002.  Među gostima svoje mjesto na ovom projektu pronašli su Nered, Stoka, Remi, Bizzo, Mirza (XL), El Bahattee, Nikola (Sane) te Sandra i Andrea. Instrumentalni dio albuma potpisuju imena iz najužeg kruga kvalitete kada o domaćoj rap sceni u tim trenutcima pričamo; Dash, Koolade i Shot, dok je master djelo Mire Vidovića. Što reći o albumu koji je na domaću scenu stigao i donio tonu svježine i još duplo toliko kvalitete. Koketiranje s istočnjačkim melosima, odlično snalaženje kako u storytellinzima (slušaj ‘Mahir i Alma‘) tako i u stvarima koje odišu dozom humora svojstvenoj artistima s ovih prostora (‘Saletova Osveta‘), priče o već svima nama dobro poznatim ljudima koji su vlastiti profit stekli na tuđoj muci i nemilim događajima koji su obilježili zadnju dekadu prošlog stoljeća na ovim prostorima (‘Minimalni Rizik‘) te inovativnost i neosporan kvalitet izvođača donijeli su publici 74 minute užitka, a samom Edi poligon za buduće radove i brojne pozitivne kritike i hvalospjeve na račun ovog uratka. Još je mnogo toga što bi se o ovom albumu moglo napisati, no s obzirom da ovo nije recenzija neću dužiti već ću samo reći; zavali se, smotaj, uzmi pivo, vrati se 16 godina unazad i Slušaj Mater.

Elemental – Tempo Velegrada / Demiurg

Regionalna rap scena naprosto je ‘eksplodirala’ 2002.  od količine projekata kojom je preplavljena, i doista nam je bilo teško izabrati samo 5 njih, no ‘Tempo Velegrada’ zasigurno je jedan od onih koji spadaju u kategoriju neizostavnih. Odlične podloge koje nastaju kao kombinacija soula,  jazza i hip-hopa, uz izuzetno zrele tekstove koji dočaravaju duh hrvatske metropole, a u isto vrijeme pričaju priču o jednoj cjelokupnoj generaciji Shotu, Remi i Inku donijeli su brojne pohvalne kritike svrstavajući ovaj projekt u, slobodan sam reći, sam vrh domaće rap scene, pa i šire od toga. Izuzetno kvalitetna gostovanja i suradnje još su jedna dodatna dimenzija i nota Demiurgu, a među gostima na albumu pojavljuju se: M.Dedić, Master Mijagy, M. Igrec (“Cubismo”), Tram 11, Špica Magellano, T. Novak, J. Grah, M. Malek, Bizzo Brigante (“Bolesna Braća”), Quartet Sensitive, M. Bilić i D. Marić. Kritika društva, opis stanja uma generacije odrasle na kraju prošlog stoljeća i početku ovoga te izuzetno nadahnute i britke rime koje beskompromisno, a u isto vrijeme melodično, ulaze u slušateljeve uši stvaraju koncept koji je otišao daleko ispred svog vremena istovremeno stavljajući naznaku na sadašnjost.

Juice – HipHopium 1

Zamislite projekt na kojem u isto vrijeme možete slušati DAS EFX i Muharema Serbezovskog, projekat na kojem istovremeno artist ispoljava dva alter-ega, s jedne strane pripadnost hip-hop kulturi i to ne samo kroz repanje, a iz drugog kuta gledanja furanje priče o dizelaštvu i pripadnosti ulici. Za kompletnu analizu Juiceove karijere sve od doba ‘nastupo sam za travu i pivo’ do ‘Moja Vila‘ trebalo bi nam podosta vremena, a koga baš zanima nešto više o tome slobodno neka odvoji vremena i pročita što na tu temu piše DAKI BD OVDJE. Od gostiju (što vokalno, što instrumentalno) na albumu se pojavljuju X3M, Suid, Kojot, Bojana, Ivana, Cole, Valentina Stupar, Jazz, Dragan Stupar, Teror Teca, Gic, Shorty, Timjah, DJ Vadim, DJ Munja, DJ Zorex te Sky Wikluh. Sam Hiphopium 1 donio je slušateljima skicu smjera u kojemu će Juice krenuti nakon njega, iznjedrivši istovremeno nekoliko ‘evergreen’ hitova kao što su ‘Navika’, ‘Pucaj Sad’ , ‘Keš Kolica’, ‘Doživotno MC‘ itd.

Ajs Nigrutin – Nigrutinski rečeno

Početkom dvijetisućitih godina, veza repera na liniji beogradskih autobusa 43 i 23 donijela je neke od prvih domaćih rap klasika 21.stoljeća. Prvi od takvih albuma bilo je debi izdanje Vladana Aksentijevića, poznatijeg kao Ajs Nigrutin, člana jednog od najpopularnijih beogradskih rap sastava Bad Copy. Sam naziv albuma Nigrutinski rečeno nam dovoljno govori o tome da će teme pjesama biti obrađivane iz Ajsovog osobnog ugla, kroz originalni humor i dosjetke iz njegovog svakodnevnog života. Poslije jednog od najoriginalnijih introa, album počinje numerom “Štrokavi mozak“, koja je ujedno i podnaslov albuma, reprezentirajući ono što će uglavnom biti priča na cijelom projektu. Priča se nastavlja “Ajzakovim Titanikom”, maštovitim storytellingom o Ajsovoj pustolovini na skupocjenoj jahti. Slijede reprezentovi, što svakodnevnog, što reperskog života, kao što su “Skreč po guzi 1“, “MC Mlohavi”, kao i dvije ekranizirane numere “Svašta s tobom Ajzače” i “Tako se ispostavilo“. Kuriozitet prve numere je u tome što je dobila čak dva spota, original i remix, što je neuobičajeno do današnjih dana za domaći rap. U pauzama između pjesama imamo i skitove koji su odrađeni stilski u vidu radijskih reklama ili programa. U prilog tome ide što je Ajs većinu albuma snimio u prostorijama radija u kojem je u tom momentu radio kao tonac. Nakon stvari “Boles” imamo i prva gostovanja od strane Sky Wikluha i Sevena na pjesmama “Nema džeje” i “Izlazim kod mosta“, a nastavlja se i sa tematskim stvarima “Veverica suva” i “E đe si“, bazirane po istinitim događajima. Za sam kraj kao najupečatljivija stvar s albuma, koja čak nije dobila svoju ekranizaciju je “Kilo granja lešim”, koja i u YouTube doba broji vjerojatno isti broj slušatelja koliko bi sigurno do sad imala i da je ova video platforma postojala 2002. Svoj trag na pjesmu su ostavili također Seven i Eufrat, koji su potpomogli da se album privede kraju. Kao bonus traka ostaje nam još jedan reprezent u vidu izgubljene trake “Naduvajte jaja” iz 2000. godine. Po svim parametrima ovo ostaje i dalje Ajsovo najbolje i najtvrđe izdanje koje je teško mogao ponoviti, čak vjerojatno i ne trudeći se dovoljno. Međutim, sve je to samo temelj za buduća izdanja koja bi se mogla sumirati u jednu od njegovih rima “Proseravam se kol’ko hoćeš, al’ sam toga svestan“.

Prti Bee Gee – Grejtest Hits

Debi album i već je većina pjesama “Grejtest Hits”, u svakom smislu te riječi. Vjerojatno najkontroverzniji beogradski rap sastav, koji su tom momentu činili Moskri, Mikri i Eufrat, izbacuje do tad najeksplicitnije domaće glazbeno izdanje u povijesti Srbije. Iako su često obrađivali iste teme, pa čak i na zajedničkim trakama, vidjela se velika suštinska razlika između Prtija i Bad Copyja, kao dvije relativno žanrovski povezane ekipe. Dok je BC to radio sa dozom humora i prikrivenom ironijom, Prti se na teme fokusirao dosta realnije, pričajući često iz prvog lica kao da u tim momentima radeći pjesme istovremeno rade i opijate o kojima pričaju. Sve trake su naslovljene u stilu “Prva pesma, Druga pesma” i već smo time osuđeni da sami istražimo što nam ovaj album donosi i koliko zapravo. Intro nam u manje od šest stihova predstavlja same članove ekipe “dva kostura i jednog debeljucu” i način na koji ih ostali ljudi vide, vjerujući da im nema spasa. Kao prvi pravi reprezent ulijeće “Prva pesma”, znana i kao “Gangsterska” u kojoj o svakom članu ponaosob saznajemo nešto, ispričano kroz tri različita ugla. Nakon nje odmah BOOM, nailazi vjerojatno najveći hit, ne samo prvog albuma već i kompletne Prti BG karijere. “Air max” je postala moderna ulična himna, čiji citati i dan danas pune fasade beogradskih zgrada, bilježnice osnovaca i srednjoškolaca, a danas već i objave po društvenim mrežama. Kao najmanje reperski angažiranom u ekipi, čast da bude nositelj ove kultne numere pripala je Eufratu, čija je strofa čak i dobila ekranizaciju u trodjelnom debitantskom videu Prtija. Naredna pjesma je također već jedna od najslušanijih i nosi naziv “Gandžu puši“, ugostivši junaka prethodne priče Ajs Nigrutina. Kao neke od upečatljivijih traka se mogu izdvojiti Moskrijev solo reprezent “Ispeci pa reci“, “Paranoja” kao omaž filmu “Paranoja u Las Vegasu“, “Šiješ rad na ter”, “Ne seri jee” i još jedna naširoko znana “Napravio sam pajp” ponovo u suradnji sa Ajsom, koja je čak dobila i dvije verzije. Pored njega, na albumu gostuju predstavnici Banovog Brda – Seven i Hejter Luća, eksplicitni ženski duo Bitcharke na travi i Krofna iz Parizer, jedan od originalnih članova postave Prti Bee Gee-a. Album se završava jednim kraćim Mikrijevim reprezentom i outrom u kome se upoznajemo sa “čekićem koji svira”. Kao što smo spomenuli, jedini spot sa ovog albuma obuhvatio je tri pjesme – “Ne seri jee”, “Napravio sam pajp” i “Air max”,.predstavivši naselje Kotež kao najreperskije utočište djela jedne novije generacije beogradskog repa. U slučaju da vam je potrebno malo gasa u životu, sve preporuke ćemo prebaciti na račun ovog izdanja koje je ostavilo dubok trag u povijesti.