Nova nedjelja, nova RAProspektiva 🙂

RAProspektiva nova je kolumna portala Mixeta.net u kojoj ćemo vas, počevši od 1999. godine, provoditi kroz raprospektivu pet najboljih regionalnih rap projekata u svakoj od narednih godina.

Kolumna je sastavljena po osobnom izboru autora, a bit će objavljivana svaki puta istim danom, nedjeljom. Za vas RAProspektivu iz 2006. godine donose Srđan Grković i Saša Stojanović. Stay Tuned!

Ovdje možete pročitati ostale kolumne: 1999., 2000., 2001., 2002., 2003., 2004., 2005., 2006., 2007.

Marčelo – Treća strana medalje

Vjerujem da Marka Šelića ne treba posebnije predstavljati nikome tko je iole imao u životu doticaja sa regionalnim rapom. Njegov treći studijski album Treća Strana Medalje za mene je i njegov najkompletniji poduhvat u višegodišnjoj muzičkoj karijeri. Na stranu sada priče i pričice o tome da je Šelić recitator i ostale spike koji neki tzv. pravi rap fanovi guraju u plan ispred njegovog neospornog talenta i kvalitete koji im očito nije baš najbolje sjeo pa su si dali za pravo pričati o nečemu o čem nemaju pojma, govorim o rapu općenito. Kao i uvijek kada je ovaj artist u pitanju projekt obiluje neograničenim liričkim kapacitetima kao i vrhunskim tehničkim sposobnostima koji ga uz tematiku koja je iznimno teška i na trenutke nadasve zamorna za slušanje uz plus izuzetno složenih i kvalitetnih instrumentala gdje su svoj doprinos dali Sky Wikluh, Smajli, D. Ristić, Dr Dra  te DJ Raid čini izuzetno kompliciranom, ali zanimljivom slagalicom. Kao osobne favorite istaknuo bih svakako ‘Dole‘ i ‘Testament’. Ukoliko niste spremni za pogled na svijet iz malo drukčije perspektive od one kojoj vas uče školstvo i roditelji slobodno ga zaobiđite, a ukoliko ste spremni na isto, dajte si za pravo odvojiti dio vašeg slobodnog vremena i posvetiti ga ovom projektu.

Ajs Nigrutin – Kajmak i katran

Po izlasku iz reality programa “Veliki Brat”, gdje je došao do samog finala, Ajs Nigrutin je samo mjesec dana poslije toga izbacio svoj treći studijski album “Kajmak i Katran”. Mnogi će reći da je ovaj album izbačen i urađen brzinski samo da bi se održao aktualni hajp oko njegovog zajedničkog sudjelovanja s kolegom Viklerom u showu, ali za to je možda bilo bolje odraditi neki Bad Copy projekt koji je čak i bio u planu tad. Međutim “Veliki Brat” je samo uspio da otjera grupu na četvorogodišnju pauzu u kojoj su se članovi posvetili solo projektima i nastupima. Nego, da se vratimo na sam album. “Kajmak i Katran” je u to doba bio prodavan na kioscima u kartonskom omotu po jako niskoj cijeni, što je bio tadašnji trend kod nekih popularnijih pjevača čiji su albumi dijeljeni uz pakete mobilnih operatera ili prašak za veš. Naziv albuma je poprilično parodija na ime albuma Aleksandre Kovač “Med i Mleko”, a sadrži 11 numera (9 pjesama i dva skita). Nakon Intra koji je retrospektiva nekih starijih radova Ajzaka, odmah slijedi najveći hit albuma “Papučar“, jedina koja je dobila službeni video (ne računajući hood video za “Osušeni prokelj“). Ulogu Ajsove žene u ovom sad već klasik spotu igra čuvena srpska novinarka Duška Jovanić. Još jedan hit je i stvar “Jagodice sondice” na koju se nadovezuje i pjesma o srednjoškolskim jadima “Zuluf”, na kojoj se po prvi put pojavljuje mc Boršč. “Osušeni prokelj” je jedna od dvije stvari sa albuma koju je producirao zagrebački producent AC3PO, a nakon kratke poeme “Pola leba i salama” slijedi i stvar “Puftam iz mištolja“. Album zatvaraju još tri featuring i jedna solo traka, prva u nizu je science fiction numera “Krave“, s gostovanjem tada mladog i perspekrivnog mc-ja Kruksa (Bauk Squad) i ponovnom produkcijom AC3PO-a. Nakon nje kolegijalno gostuje Timbe na “Letnjem žuru“, Ajs solira na “Isporuci mazuta“, a posljednja numera s ovog kratkog albuma je “Sexy medeni” s gostovanjem ekipe Blind Business i Skaj Viklera. Iako mi je ovo osobno drago izdanje, ipak ostaje jedno od slabijih Ajzakovih, s obzirom da je brzinski urađeno i veoma kratko je bilo aktualno, makar su neke stvari s njega (p)ostali klasici.

Bendicod – Sloboda Govora Vol. 3

Ovaj projekt nastavak je albuma zagrebačkog repera o kojem smo pisali u jednoj od ranijih kolumni, pa neću puno duljiti o njemu pošto je konceptualno i tematski ovo samo proširena verzija  drugog nastavka Slobode Govora o kome možete čitati OVDJE. Od stvari koje bih ipak napomenuo tu su prije svega mnogobrojni gosti Hoodie, Replik, Illacist, Samantha, Wide, Amper, Playmaker, Khan, Al’Qalra, Target te Pendrek. Još jedna bitna stavka i razlika ovog albuma sa prethodnim nastavkom je razina Bendicodovih tehničkih kapaciteta koji su vidljivo napredovali u odnosu na prethodni album. Također, valja napomenuti da se sam artist odlučio drznuti još otvorenije govoriti o stvarima i temama koje su smisao ovog projekta i oko kojih se zapravo vrti cijeli koncept (‘teorije zavjere’, manipulacije, sistem itd,). Za one koji su preskočili prva dva nastavka dobra je vijest da se neće morati vraćati unatrag osim ako za tim imaju posebnu volju jer je u ovom posljednjem sve rečeno prije sročeno u po meni jednostavnijem i pristupačnijem obliku uz plus već spomenutih viših tehničkih kvaliteta samog repera. Album je prošao tako kako je, odnosno bolje rečeno nije prošao kod publike pričamo li o broju preslušavanja, same teme koje sklapaju njegov koncept ni nisu nešto što bi privuklo šire mase, no za sve željne slušanja muzike sa ovakvom tematikom ovo bi mogao biti jedan pravi ‘Hidden Gem’.

Škabo – Remek delo

Nakon debi albuma “Sam” i porodičnog projekta PKS – PVO sa ženom Nadicom, Škabo je ovaj put odlučio da svoj drugi solo album posveti svom tada tek rođenom sinu Nemanji, nazvavši ga “Remek delo”. Kao i prethodno spomenuti Ajsov album “Kajmak i katran” i ovaj album sadrži tačno 11 numera, s tim da je razlika u tome da ovaj projekt ipak nije odrađen na brzinu i silu, već da je u pitanju jedan kompletnija priča. Kad spomenusmo Ajsa, Intro albuma svojim gostovanjem upotpunjuje upravo Bad Copy, a stvar je zapravo remix numere “Škabo Maestro” sa prvog albuma Beogradskog Sindikata. Odmah potom slijedi stvar “Sam protiv sebe“, konceptualna traka o vječitoj borbi s osobnim problemima, a na nju se nadovezuje stvar “Dorćol” na kojoj prvi put čujemo DJ Ape-a (znanog kao Lou Benny, a kasnije i Bege Fank) i Šonsi Rasa, koji je ujedno zadužen i za njenu produkciju. Naredna stvar “Ljubomorni” je već ozbiljnijeg karaktera, iako sadrži semplove pjesama čuvenog beogradskog dance izvođača 90ih godina Dr. Iggy-ja, a kao brake između ozbiljnijih stvari koje slijede dolazi i klupska numera “Pojačaj” za koju je urađen i video. Drugu polovinu albuma otvara “Smisao“, kritički nastrojena stvar o aktualnim društveno-političkim zbivanjima, a potom usljeđuju dvije tematski vezane pjesme “Braća” i “Zmaj reda“, urađene u nekom epsko-viteškom stilu. Album lagano privode kraju dvije familijarno posvećene pjesme “Porodica” i naslovna “Remek delo“, koje je svojim vokalnim sposobnostima ukrasio Radoš Ćulibrk, a kao posljednje našlo se mc-producentsko gostovanje Sky Wiklera na numeri “Biće sve okej“. Nakon ovog albuma svake naredne godine nas je očekivalo bar po jedno Škabovo izdanje, bilo solo ili zajedničko s drugim kolegama, a čak će i na kratko uzeti svoje lično ime Boško, pa čak i prezime Ćirković i pod njima objaviti neke albume.

Hartmann – Moj Kraj

Za mene osobno 2008. godina jedna je od onih koja spada u period zlatnog doba srpskog rapa i konkurencija za izabrati još samo 2 albuma što je bio moj zadatak ovoga puta nije bila nimalo laka. Ruku na srce, ove godine izašlo je nekoliko projekata zvučnijih imena koja su itekako više popraćena i zasluženo bi se našli na ovoj listi, no ja sam mjesto odlučio ustupiti jednom underrated projektu. Radi se o albumu ‘Moj Kraj’ beogradskog repera Hartmanna, moglo bi se reći jednom klasičnom reprezentu mjesta i vremena odrastanja samog artista prošaranog lokalnim slengom i uobičajenim temama koje se vežu uz ovakav stil (vutra X klupa X pivo X rap).  Projekti ovakvog tipa mogu biti izuzetno napadni i zamorni pređe li artist granicu prepričavanja vlastitog života i događanja u okolini koja ga okružuje u neku vrste samohvale, pa to najčešće zvuči prosto rečeno kao obično repersko preseravanje, no za mene Hartmann je ovdje uspio zaustaviti olovku točno na mjestu koje odvaja kvalitetan reprezent album od kliše projekta. Izuzetno dobrih tehničkih mogućnosti uz flow koji se jako dobro stopio s instrumentalima, Hartmann je pokazao kako na jedan dobar način opisati stanje na ulicama Beograda, ( to je primjenjivo i za cijelu regiju,  pjesma ‘Na Balkanu’ je direktan primjer) koje ne spadaju u područje užeg i šireg centra. Na trenutke u pojedinim pjesmama možda i preagresivan te zamoran, no ukoliko gledamo širu sliku projekta u cijelosti , jasno se mogu definirati razlozi ispoljavanja takvih stavova, počevši od vremena i mjesta odrastanja pa sve do likova koji su upotpunili prvo i drugo navedeno u ovoj rečenici. Rap radničke klase, muzika za one koji bi uvijek izabrali blejanje u blokovima uz travu i pivo prije nego 10 dana ljetovanja u Španjolskoj, album za ljude koji razumiju osjetljivost socijalne tematike na ovim prostorima, projekat vrijedan pažnje i moja osobna preporuka.