RAProspektiva nova je kolumna portala Mixeta.net u kojoj ćemo vas, počevši od 1999. godine, provoditi kroz raprospektivu pet najboljih regionalnih rap projekata u svakoj od narednih godina.

Kolumna je sastavljena po osobnom izboru autora, a bit će objavljivana jednom tjedno i to svakog puta istim danom, nedjeljom. Za vas RAProspektivu donose Srđan Grković i Saša Stojanović. Stay Tuned!

Predstavljamo vam izdanja koja su se nama učinila najboljima i najrelevantnijima 2000. godine.

Ovdje možete pročitati sljedeće kolumne: 1999., 2001., 2002., 2003., 2004., 2005., 2006., 2007.

Bolesna Braća – Lovci Na Šubare

Tko i što su Bolesna Braća znaju i oni kojima rap nije primarna glazba u slušateljskom opusu, a u ovotjednoj kolumni naš fokus bit će na njihovom prvom studijskom albumu ‘Lovci Na Šubare‘. Ekspanzija hrvatskog hip-hopa nastavila se i s početkom 21. stoljeća, a Bizzo i Dooks su tvorci jednog od najispraćenijih projekata u to vrijeme. Među gostima na ovom albumu svoje mjesto mahom su pronašla imena za koje se to moglo i očekivati; General Woo, Target, Nered, Breskovic Brothers, Phat Phillie, Dash i Koolade. Za produkciju pjesama s albuma zaduženi su bili Baby Dooks, Kolade, Dash, Frx i D’Knock. Svakako, ovo je projekt koji se može gledati s više strana, između ostalog kao nesmisleno povezane rime ili pak s druge strane neiscrpna doza humora i zabave upakirana u sleng izvođača, ja ću odabrati potonji. Bizzo i Dooks su za svoj debitantski studijski album izabrali malo drugačiju varijantu pristupa izradi pjesama nego što to biva na rap projektima te su potencijalnu publiku odlučili počastiti britkim doskočicama i dozom humora tada još neviđenom na domaćoj sceni. Od pjesama koje bih istaknuo kao favorite s albuma nameću se Čiča Miča, Čarobna Frula, Lovačke Priče, Ozbiljna te Počasna Loža. Pjesma za koju bih rekao da je ostala ispod granice kvaliteta je ‘Mamuti‘ i to unatoč solidnom refrenu ponajviše zbog Neredovog gostovanja koji je na spomenutoj numeri odradio jedan od svojih najlošijih versova koje sam čuo, a čuo sam ih, slobodan sam reći, maltene sve. Iako je naglasak prije svega bio na humoru i doskočicama, uzmemo li stvari pogledati ozbiljnije naziru se na ovom projektu i ozbiljne teme kao i kritika društva te prijezir prema određenim tipovima ljudi što se najbolje manifestira u pjesmi ‘Lovačke Priče’. Napomenimo još da je ovaj album dobitnik Porina 2001. u kategoriji ‘Najbolji album hip-hop glazbe’.

Tram 11 – Vrućina Gradskog Asfalta

Prvijenac ‘Čovječe Ne Ljuti Se‘ koji je naišao na izrazito pristojan feedback publike bio je odlična podloga Woo-u i Targetu za nadolazeće projekte, a ‘Vrućina Gradskog Asfalta’ svjetlo dana ugledao je pred kraj 2000. Što se producentskog dijela tiče, on je uvelike ostao isti kao i na debi albumu, samo što se ovoga puta Kooladeu i Dashu priključio Baby Dooks. Od gostovanja na albumu po mom osobnom mišljenju uzet je maksimum, od odlično uklopljenog Renmanovog u ‘Ti Čašpri Iskrivljeno‘ preko onoga Prve Petorke u ‘Politiziranju‘ te Stupnijevog u ‘Nit života‘ i XL-ovaca u ‘Ljubomora Je Kurva‘ pa sve do onih Bolesne Braće i Ivane Kindl u numeri ‘ I malu I staru‘ te ‘Rokalice‘ na kojoj gostuje samo 1/2 BB, Baby Dooks. Svakako da nisam zaboravio gostovanja Inka i Ivane Husar u ‘Samizmu‘ te njen nastup u ‘Za 10 Godina‘, a razlog što ih spominjem odvojeno od ostatka je taj što po mom mišljenju ove dvije numere uz ‘A Vi Svi, ‘Vrućina Gradskog Asfalta‘ te zatvarajuću ‘Jedno‘ čine okosnicu albuma i u kvaliteti prednjače ispred ostalih objavljenih na ovom projektu. Jedino gostovanje koje smatram u najmanju ruku rečeno ničim bitnim je ono Čole u uvodu pjesme ‘Samo Kod Nas‘. Produkcija na višem nivou nego što je to bilo na albumu prvijencu, nekoliko pjesama koje su postale evergreen regionalnog hip-hopa, što tekstualno što instrumentalno te skitovi koji cijelom konceptu nisu pridonijeli bogzna kako i mali nedostatak šarolikosti u odnosu na prvijenac, istaknuo bih kao glavne elemente ‘Vrućine Gradskog Asfalta’.

TBF – Uskladimo toplomjere

Ono što je na zagrebačkoj rap sceni na kraju prošlog i početku ovog stoljeća bio Tram 11 to je u Splitu bio TBF, i zamolio bih sve okupljene da ukoliko je to moguće svoje subjektivne impresije ostave sa strane i preskoče jednu od najdebilnijih rasprava koje je domaća scena vidjela, ‘ko je bolji’. Drugi album splitskog benda TBF svjetlo dana ugledao je 2000. pod producentskom palicom Dragana Lukića Lukyja (surađivao s Urbanom, Dinom Dvornikom, Dalekom Obalom, uz tri samostalna albuma itd.). Na albumu se od gostiju pojavljuju Dena te dječji zbor “Perlice”. Visoka razina informiranosti izvođača (pogotovo uzmemo li vrijeme nastanka projekta, doba kada se pjesma nije mogla za 5 minuta postaviti na Youtube), zvučno primamljivi i zanimljivo odrađeni instrumentali prepleteni samplovima i izvadcima te jednim vrlo dobrim skitom uz tekstove koji vode direktnu i sirovu borbu s društveno nametnutim normama i stajalištima, upoznaju publiku s korporacijama i masonima/iluminatima te predstavljaju Split (Dalmaciju) onakvog kakav je zapravo, slikajući puno širu sliku nego što vidi prosječan turist na propagandnom materijalu državne turističke zajednice, a na kraju svega – stvaraju mozaik koji im je donio 5 nagrada na dodjeli novinarske nagrade ‘Crni Mačak’. Preporuka!

Dr. Bloodmoney – Pandemija Akoazme

Legendarna beogradska rap grupa Robin Hood postavila je temelje autentičnog beogradskog uličnog rapa. Članovi ove ekipe Kiza, Pera, Žabac i Pacov bili su pioniri gangsta rapa na našim prostorima. Nažalost, uspjeli su izdati samo jedan solo album “Da li osećaš bes” 1996. godine, koji se smatra jednim od klasika srpskog rapa. Ipak, da ne ostane samo na tome potrudio se Kiza, koji je pod umjetničkim imenom Dr. Bloodmoney 2000. godine izdao svoj solo album “Pandemija Akoazme”. Ovaj album je nešto malo alternativnijeg zvuka i dosta se razlikuje od onoga što se moglo čuti u radovima Robin Hooda, gde je Kiza bio glavni tekstopisac. Ulične sage je zamijenila neka osobnija priča, ali je ostala svakako kritika društva kao glavni motiv, s tim da su devedesete zamijenile 2000-te i lagano se sve uvodilo u 21. stoljeće. Kao neke od glavnih pjesama izdvojile su se numere “Milion godina za ljude“, koja je jedina i dobila svoju ekranizaciju, “Pejzaži u magli”, inspirirana istoimenim jugoslavenskim filmom, “Palma u dva“, saga o erotskom programu popularne beogradske televizije, “Čobane moj”, “Žigolo”, “Sve je samo stond” i mnoge druge. Produkciju ovog albuma potpisuje Atelje Trag, a izdan je za Be Bop Records, da bi svoje reizdanje doživio 2014. pod okriljem labela “Koren Muzike” Nakon ovog albuma Kiza 2004. gostuje na Gruovom albumu “Beogard” na čuvenoj pjesmi sudara generacija “Stara škola, nova škola“, gdje je predstavnik starije generacije. Desetljeće nakon toga Kiza najavljuje svoj povratak s pjesmom “Život kaže” na mikstejpu DJ Silenta “Rokamo mikrofone”, ali od nekog novog solo projekta do danas nismo dobili ništa. U međuvremenu, njegova matična grupa Robin Hood se na kratko okuplja 2011. nastupivši na hip-hop festivalu “Svi kao jedan”, ali, kako se poslije ispostavilo, bez samog Kize.

Voodoo Popeye – Epopeye 2

Radenko Stojanović, poznatiji kao Voodoo Popeye, među prvima je u SR Jugoslaviji izgradio neki svojevrstan stil repanja, prošaran humorom i maštovitom igrom riječima. To je dosta bilo svježe u doba kada je većina MC-eva bila u nekoj reprezent uličnoj fazi i repanja o standardnim ljudskim problemima, s jednoličnim i prostijim tekstovima. Nije da to nisu bile teme kojima se i Popaj bavio, ali ih je obrađivao na sebi svojstven način i koji je bio nasljednik onoga što je radio Rambo Amadeus i preteča onoga što će tek uraditi Ajs Nigrutin s Bad Copyjem tijekom 2000-ih godina. Popajev debi album “Epopeye” iz 1997. smatra se srpskim rap klasikom i donio nam je epske stvari poput “Karantin”, “Katrin”, “Nije ti fazon”, “RAPsodia” kao i mnoge druge. Međutim, njegov nasljednik tri godine poslije kao da je malo ublažio sve ono što je Popaj radio i bacio u sjenku ovog vrhunskog izvođača. Naravno, nije da ovaj album nije imao svojih svijetlih momenata, tako se mogu izdvojiti stvari poput “Bus”, “Preklane na raspustu”, “Farsa”, “Blay on”, koje imaju i svoje ekranizacije. Također, kao još jedna pozitivna stvar izdvaja se i to što je Popaj dao šansu tada mladim i relativno nepoznatim MC-evima kao što su Ajs Nigrutin i Shorty (kasnije Bata Barata) i ugostio ih na nekim od traka pored svog standarnog suradnika Immortal Mana, poznatijeg i kao Žobla iz oldskul ekipe Maddogz. Nakon ovog albuma Popaj izbacuje još četiri albuma od kojih je trenutno aktualan “Toolum” iz 2014., kojeg je napravio sa svojim bendom Narodni Travari.