Naziv albuma: Pray For Freedom…Prepare For Extinction

Izdavač: Independent

Datum izdanja: 27. srpnja 2018.

Producent: Lars Gygox

Žanr: Melodic death metal

Trajanje: 01:12:56

Broj pjesama: 14

Uz grupu Mind Patrol, čiji smo novi album nedavno recenzirali, još jedni Švicarci, Irony Of Fate, sviraju mini-balkansku turneju početkom 10. mjeseca u Srbiji, Bugarskoj i Hrvatskoj. Riječ je mladom bendu nastalom 2014. godine, koji se mogu klasificirati kao melodičan death metal bend koji miksa i thrash i groove u svoju zvukovnu sliku. Upravo iz tog razloga, bendovska kompozicija nema granica pa na taj način potencijalno mogu doprijeti do puno ljudi. Bend čine pjevačica Cveti Stojmenova, basist Tom „Tomly“ Zürcher, gitaristi Raffael „Ref“ Kühni i Lars Gygax te bubnjar Gregor Bucher.

Irony Of Fate kaže da im je zvuk nekakav koktel Arch Enemyja (zbog specifičnog vokala pjevačice, o kojemu će više biti riječi kasnije), Triviuma (kojega navode kao jedne od uzora) te Megadetha. Ove godine predstavljaju debitantski, full-length album „Pray For Freedom…Prepare For Extinction“. Je li oko imena benda kumovao kultni sovjetski istoimeni film, nisam siguran, no činjenica je da kroz svoje tekstove Irony Of Fate propitkuje unutarnja previranja pojedinca, melankoliju, tamu i svojevrsno depresivno stanje uma te određene teme propadanja današanjeg društva u mnogim segmentima rata, nepoštenja i čovjekove alienacije na globalnoj razini. Prilično mračni motivi, u tom podžanru bezbrojno puta opjevani, vežu se na brze riffove, munjevite bubnjeve, duboke growl vokale i melodične solo dionice. Sve su to elementi koji su u završnim aranžmanima mogli podsjetiti na već spomenute bendove, no potrebno je naglasiti da je Irony Of Fate u mnogo faktora jedno iznenađujuće osvježenje s vrlo, vrlo dobro koncipiranim kompozicijama, gdje svaki član dolazi do mogućnosti pokazati svoje vještine, a budete li slušali album, što vam svakako preporučam,  uvjerit ćete se da ih ovdje ima napretek.

Izdanje „Pray For Freedom…Prepare For Extinction“ prilično je dugačko ostvarenje (oko sat i 10 minuta), sastoji se od 14 pjesama, a producirao ga je Lars Gygox, dok je mix i master odradio Chris Clancy iz Audioworks Productionsa. Chris je istovremeno sudjelovao i tekstualno na albumu gdje je napisao uvodnu pjesmu „Doomsday Clock“, dok je za sve ostale tekstove zaslužan bend.

Uvodna pjesma započinje klasično uvodski, tematski efekti kiše, zvonika, sata, a nadovezuje se na „Resurrection“, gdje počinje žestoka zvukovna podloga koja će se odvijati kroz gotovo cijeli album. Pjevačica Cveti ima poseban growl vokal, očekivalo bi se nešto slično poput Arch Enemyja, no međutim dobili smo u neku ruku sličnu, no nimalo istu verziju i briju, a odmah moram napomenuti kako posjeduje odličan stil, vokal i fantastično barata svojim glasom. Mislim da će metal svijet o njenom pjevanju tek čuti. Odlične solaže i lagan prijelaz na kraju koji smiruje situaciju vodi nas do „The Curse“, gdje možemo čuti doslovno svega pomalo, uz opaku bas liniju i gitaru koja nagovještava lom, jedna od najboljih pjesama na albumu. Slijedi singl koji je popraćen i ne baš inventivnim videospotom pod nazivom „Oceans Of Doom“. Pjesma je savršeno izabrana za singl, u šest minuta trajanja pokazuje razne prijelaze, motive, dobro razrađen aranžman, a malo In Flamesa možemo čuti i u refrenu, što još više traci treba?

Tematika defetizma i fatalističkog nastavlja se i u pjesmi o ratu „Destruction“, zatim slijedi singl iz 2016. godine „When Worlds Collide“, jednako tako nihilistička prema stihovima: „When Worlds Collide, sky turns red, when worlds collide, the earth’s covered in death…wwc, hope turns into fear, wwc, the end is near…“, a situacija nije ništa svijetlija ni u „New Generation“, gdje je riječ o problemima nove generacije i kolektivnom socijalnom beznađu – „mindless sheep just like you, we act like we’re gods upon a hollow throne, new generation has now begun, no need for us here…“. Postoje pjesme koje naravno ostanu malo manje zapaženije od drugih nakon nekoliko slušanja, makar su i dalje vrhunski snimljene i vješto realizirane, poput „Unleashed Your Chains“, „The Wanderer“ ili „Six Feet Deep“, no prelamaju ih fantastične „Where All Daylight Dies“ te „Falling Away“. „Where All Daylight Dies“ sadrži i malo clean vokala karizmatične Cveti te se ovdje razbija nabrijan tijek albuma, pri zadnjoj njegovoj četvrtini. Sve vokalne vještine nanovo dolaze na vidjelo, a kroz ovu dugačku i progresivnu pjesmu možemo čuti i recital iz Tolkienovog Silmarilliona. Sve završava s pjesmama „Epitaph“ i „Sleeping Death“, mračnim, ali vrhunski priređenim numerama, od čega je potonja ujedno i najduža stvar na albumu.

Gotovo svaka pjesma na albumu odašilje dojam kako je riječ o nevjerojatno uigranom bendu, gdje imamo mogućnost čuti Cvetin vrlo moćan glas, s odličnim igrama gitarama, instrumentalima općenito, hoćete li sporiju dinamiku, brži tempo, različite stilove, hommage drugim poznatim bendovima, što god. Sve ćete dobiti u ovom istinski kvalitetnom debitantskom izdanju. I ponovno, kao što sam se pitao i kod grupe Mind Patrol – ne mogu vjerovati da je riječ o prvom nosaču zvuka. Definitivno bend kojemu treba dati pažnju, a album sam po sebi treba slušati više puta, što zbog velike količine materijala, što zbog njegove britkosti i, u neku ruku, izvrsnosti. S albumom Mind Patrola „Against All Predictions“, Gonoreasovim „Minotaur“ i s Irony Of Fate, švicarska metal scena ove godine ulazi na velika vrata.

1. Doomsday Clock
2. Resurrection
3. The Curse
4. Oceans Of Doom
5. Destruction
6. When Worlds Collide
7. New Generation
8. Unleashed Your Chains
9. The Wanderer
10. Where All Daylight Dies
11. Falling Away
12. Six Feet Deep
13. Epitaph
14. Sleeping Death