Ove subote, 21. svibnja, publika u Zagrebu mogla je pohoditi jedinstveni glazbeni događaj. Naime, u moru izbora, a što zdušno nakon završetka pandemije pozdravljamo, jedan je događaj bio jedinstven – kako zbog lokacije, tako i zbog lineupa.

Naime, radilo se o jednodnevnom showcaseu izvođača koji nastupaju pod okriljem popularnog domaćeg digitalnog labela više manje zauvijek, a i lokacija je bilo jedinstvena – događaj se odvijao u Pogonu Jedinstvo, a koje se kao koncertni venue koristi puno manje nego što zaslužuje.

Događaj prigodno nazvan Festivalom pop muzike, poigravajući se s estetikom koju mahom njeguju izvođači labela, krenuo je već u 18:30.

Prvi izvođač koji je nastupio bio je Luul sa svojim bendom, a riječ je o mladom glazbeniku dream-pop izričaja, blendanog s dozom psihodelije, a koji je imao vječno težak zadatak – natjerati na raniji ulazak u klub na to nenaviknutu publiku. Njega je tako ispratila šačica od jedno 50-ak ljudi koja je kolala prostorom Pogona Jedinstvo, ali ne čudi me odabir njega kao prvog izvođača – naprosto, njegove sanjive melodije možda baš nisu najbolji mamac na tanc – a što ljudi subotom ponajviše vole napraviti?

Uslijedila je pauza od 15-ak minuta, da bi potom red došao na mladi zagrebački sastav Pitaj klince. Iako su klinci, ova četvorka doimala se usvirano i sa spremnim odgovorom na svačije pitanje. Već su na Luulu do izražaja došli odlično programirani svjetlosni i vizualni efekti, a koji su samo postajali sve bolji i bolji. Klinci su nam izveli nekolicinu svojih pjesama i to sa hvaljenog izdanja Dušice – uz dodatak osobnog favorita Pamboo de Jean. Čuti uživo jednu od pjesama koja mi se trenutno vrti po slušalicama uvijek je neki iracionalni plus za izvođača, tako da su i Klinci generalno prilično zadovoljili u subotu – ali, da ne bi bilo nedoumica, zasluženo.

Nakon nove pauze, red je stigao na audio-vizualni kolektiv Pseća Plaža. Još jedni Zagrepčani na lineupu pružii su još jedan vizualno dobro popraćen koncert, ali mi je izostala neka pjesma, nešto za što bih se konkretno ulovio. Pamtim ove momke iz nekih drugih postava i dok su se još zvali Dog’s Beach pa sam zbog sjetnog forsiranja albuma Honolulu možda imao zrncu veća očekivanja, mada reći da su bili loši ili nedovoljno dobri u bilo kojem omjeru – bila bi laž. Činjenica je da se u Pogonu jedinstvo održavao još jedan event, u maloj dvorani, gdje su svoj najavni koncert imali festivali Velvet i MENT potencijalno me omela u većem uživljavanju u Pseću Plažu. U svakom slučaju, veselim se solo koncertu ekipe.

Popeo sam se potom na kat gdje je svoj nastup, u sklopu najave spomenutih festivala, imala mlada Slovenka, reperica Sahareya. Ona je prilično dobro zabavila prisutne svojim plesom, aktivnošću i dobrim instrumentalima, ponajprije. Mlađa sestra poznatog slovenskog DJ-a i repera Sunny Suna ima potencijal da postane nešto puno jače na regionalnoj razini, ako ne i dalje, a bit ćemo sretni budemo li to mogli ispratiti iz prvih klupa. U svakom slučaju, jedan od najboljih nastupa večeri, a kojeg smo slobodno ubacili u izvještaj premda direktno ne pripada festivalu pop muzike od VMZ-a – ipak, treba reći da svi koji su imali karte za to, mogli su slobodno doći na koncert Sahareyje i FVLCRVM-a, a kojeg sam ja propustio.

Jedan od razloga bio je još jedan Zagrepčanin na stageu – Peki Pele. Osobno sam subjektivan kad je u pitanju Peki zbog činjenica da je iza nas jedna poluprofesionalna suradnja na relaciji wannabe redatelj – glazbenik, ali isto je tako činjenica ako kažem da je Peki napravio možda i najbolju atmosferu večeri. On je nastupajući u svom degutantnom trash outfitu izvodio EP Degute te još jednu, još neobjavljenu pjesmu, a klimaks je imao i na početku i na kraju koncerta – kako i ne bi, kada je izvodio svoj ponajveći hit Guska u magli. Bilo je tu i izlazaka među okupljene na ekstatično oduševljenje, a vidno zadovoljni Peki mogao je na kraju koncerta sa smiješkom napustiti binu, sa svojim gitaristom, jer posao je bio jako dobro odrađen. Veselimo se daljnjim izdanjima zagrebačkog posinka Olivera Mandića i Bobana Petrovića i nove disco-pop avanture, a Peki je najavio da će ih biti.

Potom, ponovno jedan nastup koji mi je bio nešto manje dojmljiv – bio je to koncert beogradske grupe Fantom (ili je to pojedinac kojeg prati bend), a koja je, barem ako ćemo suditi po coveru, bila svojevrsni headliner cijelog događaja. Moram priznati da sam od brojnih izvođača VMZ-a Fantoma nekako najmanje doživio te mi je sve to u subotu bilo dosta sterilno. Nakon koncerta od Pekija, koji je odisao veseljem i drmuskanjem, Fantom me nekako zaustavio. Ne kažem da je bio nezainteresiran i neaktivan na bini, ali mi čak i one pjesme koje bih prepoznao sa YT shufflea ne bi predstavljale povod za klecanje koljena. Možda će u nekom novom susretu Fantom biti adekvatnije doživljen, ali eto – u subotu nije tako bilo. Što je kumovalo tomu, ne znam, ali znam da je slijedio show.

Đutko i Plodovi zemlje bili su odjavni izvođač za VMZ-ov Festival pop muzike. Bivši član bendova Rusti te Svemirka shvatio je da je prejak karakter da gleda nekome u leđa na bini te je osnovao svoju prateću skupinu Plodove zemlje, a već se u samom nazivu benda krije zajebantski karakter njegova benda. Đutko je, iako iskusan glazbenik, u ovom svojstvu na prvom mjestu zapravo dobar performer koji zna za dobar scenski nastup, a tek onda umjetnički nastrojena nježna glazbena duša. To se dalo naslutiti čim su on i Plodovi zemlje na binu izašli u elaboriranim kostimima, a tada već i moja memorija oko nastupa kopni, ponajprije jer sam se potom pridružio kao snimatelj njegovog nastupa na bini, a kada je tako, moj je fokus posvećen kadrovima i onom što gledam nauštrb onog što čujem. Ali čuo sam štošta, taktove Užičkog i koječega, ali i posvjedočio divljini, znoju i moru vesele energije.

Potrudio se Đutko oko svog nastupa, ali i mercha te je svima na dispoziciji bila njegova home-made rakija Pjezda, u specijalnim bočicama.

U svakom slučaju, s njegovim odlaskom s bine i gromoglasnim pljeskom prisutnih, Pogon jedinstva se nekako pobrzo ispraznio, jer su ljudi potražili dozu zraka u svoj toj vrućini.

Kako bilo, Više manje zauvijek je pokazao da, osim što može donijeti svježu glazbu, može organizirati i kompleksan event jer je inače velika dvorana Pogona bila prilično dobro ispunjena. Veselimo se njihovim idućim koncertima, ali i izdanjima – imajmo na umu da su ovi izvođači samo trećina njihovog digitalnog kataloga.