Irma Bulaja (violina, vokal), Pavle Kladarin (kontrabas, vokal), Juraj Valentić (gitara) i Ivan Judaš (djembe). To je Balkalar, mladi bend koji izvodi tradicijsku glazbu s cijelog Balkana, a kojeg ste posljednjih godina mogli sresti na ulicama, ali i klubovima.

Balkalaru je i ulična i klupska svirka jednako draga, a reakcije na njihove koncerte su sve bolje i definitivno možemo reći kako je Hrvatska dobila jedan odličan mladi bend koji bi u budućnosti mogao nositi hrvatsku etno scenu. Da je tome tako, možete se uvjeriti u srijedu, 20. studenog kada će Balkalar nastupiti u Vintage Industrial Baru zajedno s grupom Kazan, a uoči tog koncerta porazgovarali smo s Irmom Bulajom.

Balkalar je bend mladih ljudi koji svira tradicijsku glazbu s Balkana. Kako ste se odlučili upravo na taj žanr kada se zna da dobar dio mladih ljudi sve tradicionalno smatra zastarjelim? Što vas je točno privuklo tradicijskoj glazbi?

Mladi ljudi možda su prije smatrali takvu glazbu zastarjelom, no ja bi rekla da je taj slučaj sve rjeđi, pogotovo ako se ta glazba odjene u neko novo, modernije ruho. Upravo takvi izvođači privukli su nas u ovaj žanr, i vjerujem da i mi privlačimo nove mlade ljude svojim radom. Mene je tata upoznao s tradicijskom glazbom, ali „uzrok“ nastanka Balkalara je manifestacija Ethno Bosnia, poznatija kao BalsiKa, na kojoj je Pavle sudjelovao dugi niz godina. To je događaj na kojem se skupi stotinjak glazbenika iz cijelog svijeta, i jedni druge uče pjesme iz svojih krajeva te ih na kraju sviraju na koncertima.

Dosta ste svirali i još uvijek svirate na ulicama. Što je to toliko privlačno u svirci na ulicama? Kakve su reakcije prolaznika, zapleše li tko?

Svirka na ulici daje nam potpunu slobodu. Možemo početi, završiti, napraviti pauzu kad god hoćemo, ako nešto „fulamo“ nitko neće upirati prstom, a nije ni zarada loša. Reakcije prolaznika većinom su pozitivne, čak se zna dogoditi da s nekim tko nas je slušao razmijenimo kontakt pa se dogovorimo za „pravu“ svirku.

Sami volite reći da je na vašim koncertima dernek gotovo neizbježan. Na repertoaru vam se nalaze uistinu sami hitovi, ako ih tako možemo nazvati, tradicijske glazbe. Kako birate repertoar?

Repertoar biramo po jednostavnom principu – sviramo ono što nam se svira! Nekome od nas se svidi neka pjesma, nauči je i pokaže ostalima, napravimo aranžman i to je to. Također, ciljamo na to da uklopimo glazbu iz što više regija Balkana.

Je li prednost ili nedostatak što su ljudi uglavnom čuli pjesme koje vi izvodite u izvedbama drugih glazbenika? Jeste li razmišljali da u repertoar ubacite neke nepoznatije pjesme s kojima bi vas publika poistovjetila?

Ponekad neki ‘čistunci’ vole prokomentirati kako je ovaj ili onaj neku pjesmu izveo bolje, ali mi nismo tu da se natječemo s ostalim glazbenicima, nego da unesemo nešto svoje u glazbu koju sviramo. Mislim da će s vremenom svakako biti više takvih pjesama u repertoaru, ali i sad imamo neke ‘svoje’, kao „Kiša pada” ili „Ovako se biber sije”.

Većina vas se akademski školuje na glazbenim akademijama. Kako uspijevate uskladiti bend i obaveze? Kako reagiraju kolege studenti kada im kažete da svirate tradicijsku glazbu?

Trenutno smo u fazi gdje nam bend ne predstavlja preveliku obavezu, ali kada dođe vrijeme za snimanje albuma morat ćemo se nekako snaći. Nije samo uskladiti bend i faks problem, nego i dok nema faksa svatko ima još milijun svojih obaveza oko kojih se treba organizirati. Reakcije kolega najčešće su pozitivne, jer kao što sam već rekla, mislim da predrasude prema tradicijskoj glazbi kod mladih sve više slabe, i interes za tim žanrom raste.

U posljednje vrijeme dosta svirate, ali još uvijek nemate studijsko izdanje. Planirate li uskoro neki album?

Planiramo. Treba samo uloviti period vremena kada smo svi četvero slobodni, pobjeći u neku osamu na selu sa svom opremom i snimiti. A najteže je pronaći vrijeme koje bi svima odgovaralo.

Između ostalih nastupa često na društvenim mrežama ističete nastupe na Goulash Disko festivalu gdje ste praktično postali ‘kućni’ bend. Kako stranci prihvaćaju vaš repertoar s obzirom da ipak ne razumiju jezik, a i melodije/ritmovi su im strani?

Stranci bez obzira na jezik pozitivno reagiraju. Mislim da konkretnoj publici sa Goulasha ritmovi nisu toliko strani, jer svake godine bude dosta gypsy/balkan bendova na festivalu. No čak i stranci koji nisu upoznati sa žanrom znaju uživati u našoj glazbi.

Za kraj, što možemo očekivati od koncerta u Vintageu?

Neke stare, a i neke nove pjesme, puno plesa i smijeha, i dobro zagrijavanje za naše sjajne kolege iz Kazana!