Kojoti su u punom gasu otkako su obistinili svoj povratak početkom 2017. godine.

Nakon nekoliko singlova i brojnih održanih koncerata i svirki po festivalima, Kojoti su s 1. ožujkom objavili novi album nakon gotovo dvadeset godina diskografske pauze pod nazivom “Sve je pod kontrolom?” u izdanju Dancing Bear Recordsa. Tim povodom popričali smo s Kojotima o novom materijalu te nekim aktualnim stvarima i planovima za budućnost.

Što se samog albuma tiče, recenziju Mateja Vidranskog možete pročitati dolje u linku, a u razgovoru s Davorom Vidukom, Alenom Marinom i Bobom Grujičićem odlučili smo secirati pjesmu po pjesmu s albuma, no ne nužno po njihovim tematikama, već po onom što na ‘prvu’ mogu govoriti njihovi naslovi. Na vama je da se uputite u preslušavanje i otkrijete prava značenja s ovog nosača zvuka.

Recenzija: Kojoti – Sve je pod kontrolom

Poštovanje ekipo! Prije svega, da vas pitam, je li ‘sve pod kontrolom’?

Bobo: naravno da nije..kakvo je to pitanje? 🙂

Viduka: U našem taboru je, ali gdje god pogledamo i što god čujemo naravno da i na nas utječe i jasno je da u ovoj državi nije ništa pod kontrolom. I, zato je dodan taj ironičan upitnik na imenu albuma. Na samoj pjesmi ga nema jer u njoj je sve jasno. Neki su upitnik protumačili kao nesigurnost benda??!! Ne, to je ironija, pitanje za vas… kakogod…ne i nesigurnost. U svakom slučaju u Kojoti taboru je za sada sve u redu jer smo stvarno zadovoljni što ljudi odlično reagiraju na album, zapravo nikad pozitivnije prema ovom albumu i ovom bandu.

Razgovaramo prilikom objave novog albuma, nakon dugih 20 godina. Tko bi rekao da će se Kojoti ponovno okupiti i itekako nanovo ostaviti utjecaj nakon svog povratka – novim materijalom. Možete li opisati kakav je bio osjećaj nakon toliko vremena „slagati“ novi nosač zvuka, kakav je bio pristup snimanju i realizaciji novih pjesama?

Bobo: Snimanje nikad bolje, brže, efikasnije, na kraju krajeva i ljepše. Nitko se od nas u međuvremenu nije zapustio, tako da elementarni postulati baratanja instrumentima nisu bili upitni, kao niti želja da zajedno nešto zakucamo nakon tolikih godina. Viduka je donio odlične namirnice od kojih nije bilo problem skuhati što smo skuhali, gastro terminologijom rečeno.

Viduka: Istina, imao sam i imam nevjerojatnu inspiraciju. Napisao sam oko 50-ak pjesama i od toga je trebalo izabrati 11 koje idu na album. Mislim da su dobre odabrane i dobro posložene na albumu, postoji sklad u početku i kraju, i priči i cjelovitosti i konceptu. Treba ga slušati glasno i u cijelosti. A, što se tiče samog rada na pjesmama i snimanja, slažem se s Bobom – nikad lakše, brže i efikasnije. Zato što Alen, Vanja, Bobo i ja imamo jedinstvenu kemiju i to samo s nekim ljudima imaš, to se ne da navježbati. Da je bilo tko drugi umjesto nas četvorice ušao u band to ne bi bili Kojoti.

Album sadrži i puno gostovanja te razne tematike. Kako je došlo do svih tih suradnji te što možete reći o cover artu albuma?

Bobo: Gosti u principu i nisu gosti jer kad kažeš gost, zvuči, onako, malo kao eto oni došli, mi njima: bolje vas našli i na kraju ošli. Ovo su redom sve ljudi koji su tu negdje svima nama u životu sve godine i doživljavamo ih više kao svoje nego kao goste. Kako smo snimali na kastvu blizu Rijeke, zato su uglavnom od tamo, ali sve je to ista ekipa. O coveru mogu reći da mi se baš sviđa i da mi je fora…Darko to radi baš jako dobro.

Viduka: Niti jedan gost nije bez razloga na albumu. Svaki gost je u funkciji  određene pjesme i svaki je maksimalno dobro odradio svoj dio posla i svima im puno hvala. Redom: Kandžija, Luka iz TBF-a, Vava, Iva Močibob, Vedran Križan, Igor Djeke, Leo Rumora i naš već stalni klavijaturista, mladi Noa Rupčić. A s Darkom Kujundžićem surađujemo još od Box-seta koji je izašao u prosincu 2017. i za njega mogu samo reći sve najljepše, radi se o fantastičnom čovjeku i umjetniku.

Najnoviji singl je duet s Kandžijom „Sve je pod kontrolom“. Kakvi su vam dojmovi vezano za domaću rap i trap scenu? Ako pratite, postoje li neki vaši favoriti (izuzev Kandžije)?

Bobo: Ima. Brat Hamdija.

Viduka: Pratim što se događa i upravo dvojac koji nam je na albumu mi spada, ipak, među najbolje na toj sceni, dakle Kandžija i TBF od kojeg smo ‘posudili’ Luku Barbića, eventualno bih tu još dodao Edu Maajku i to je to. Nije da baš cijenim ovu novu trap scenu, nekako mislim da to neće zaživjeti kao ovi izvođači koje sam nabrojao. Ali, vidjet ćemo…

Impresionirao me bogati trostruki box-set „Dragocjeno raskošno blistavo“ koji sadrži sve dosadašnje albume te poneke pjesme na engleskom i nikad objavljene materijale. Savršena prilika da se novije generacije upoznaju s vašim najpoznatijim radom.

Alen: I sam sam bio impresioniran box-setom. Stvarno izgleda svjetski. Međutim, u našem slučaju se radilo o nasušnoj potrebi za takvim izdanjem, jer se naši albumi nisu nigdje mogli kupiti, a postojala je pristojna potražnja. Dakle, box-set nije isključivo prestižno izdanje. Mada su naše pjesme dostupne na internetu, svejedno smo bili kao neka brižno čuvana tajna. Dok se ne svira, nema ni Pi aRa.

Viduka: Rijetko se koji band može pohvaliti s takvim ili bilo kakvim  box-setom. Kojoti mogu i jako sam ponosan na tu činjenicu.

Odličnim nastupom na AntiValentinovu predstavili ste i po prvi puta odsvirali neke nove pjesme. Kakav feedback vučete od publike iz Boćarskog doma?

Alen: Već zadnjih godinu dana sviramo nove pjesme, tako da nisu baš posve nove i nepoznate publici. Svirali smo pjesme koje su već objavljivane i prezentirane kao nastupni singlovi novog albuma. Moj je dojam da su jako dobro primljene u što ste se i sami mogli uvjeriti, a sudeći prema prvih par redova publike koje sam bio u mogućnosti vidjeti sa scene, rekao bih da je dio publike nove pjesme doživio prilično ekstatično.

Viduka: Jako se lijepo slažu sa starijim pjesmama, iako su puno ozbiljnije i zrelije, ali to je zato što smo stare stvari još prije prvog koncerta malo ‘preuredili’, tj. napravili smo nove aražmane za njih, pametnije, zrelije, plesnije i to je ono što me najviše veseli kad pišem setlistu. Što god da stavim super je, pogotovo sada kada ćemo uključiti i ove nove koje nismo još svirali pred publikom. To jedva čekam.

Idemo secirati pjesme s nadolazećeg albuma, ne nužno po njihovim tematikama, ispitujući vas po naslovima pjesmama neka (ne)ugodna pitanja, ste spremni?

   a) Čega vas je oko premišljanja za povratak na scenu potencijalno najviše bilo SRAM?

Alen: Zbog velike odgovornosti, a možda i treme, sam sebe sam anksiozno zamarao raznim tričavim pitanjima kao npr. hoću li moći uvjerljivo izvesti neke rane pjesme pisane u post adolescentskom diskursu i da li ću se osramotiti? Onda sam se sjetio Rolling Stonesa i Keith Richardsa kao otvara koncert sa „Satisfaction“. Kako li se on morao osjećati? Sjetio sam se da se i puno veće face od mene nose s istim „problemima“ samo za malo bolji honorar. Nakon prve probe sam bio siguran da je to to i nisam više razbijao glavu.

Viduka: Mene apsolutno ničega, tko posluša pjesmu ‘Sram’ će nadam se skužiti koji ljudi bi se trebali sramiti i kome se obraćamo, ali takvi su obično debelokošci, ne bih mogao mirno spavati na njihovom mjestu.

   b) Je li vam se dogodilo da vam je s nekom određenom publikom na koncertu LJUBAV bila U KVARU?

Alen: Jedne godine smo svirali u malom klubu na Grobniku u mjestu Dražice, baš u vrijeme maškara. Bila je luda atmosfera, maskirana publika spremna za zabavu. A onda su došli zvončari, grobnički dondolaši… A da bih vam pojasnio što se tada dogodilo, evo što kaže Wikipedija – Grobnički dondolaši obhajaju područje Grobinšćine, a kao stalni sudionici međunarodnog Riječkog karnevala jedan su prepoznatljivih simbola grada Rijeke.

Nose karakterističnu odoru, crvenu kariranu flanelnu košulju – stomanji, crne hlače – brageše, crne kožnate visoke cipele – postoli i debele bijele vunene čarape. Na glavi imaju ovčje krzno sa životinjskom lubanjom (bika ili brava) i rogovima – krabuja. Lice otkriveno zacrnjeno čađom. Oko vrata crna marama. Ogrnuti su ovčjim krznom, a oko pojasa špagom privezana tri velika zvona – dondolo. U ruci drže drvenu žuntu – stilizirani buzdovan. Kreću se u paru, međusobno se udarajući u veliko zvono koje svaki od njih nosi vezano na leđima.  Ne samo da su nam pokvarili ljubav, nego su nam je i preoteli.

Viduka: hahahaha 🙂

   c) Jeste li nekada svirali u nekom klubu, festivalu ili pred nezainteresiranom publikom i sami sebi rekli: MI NE PRIPADAMO TU?

ALEN: Kako da ne. Nastupili smo jednom u Opatiji na nekakvoj modnoj reviji. Mislim da nismo niti svirali, nego se kreveljili na play back. Još su navukli na nas kreacije od papira modnog umjetnika. Krajnja nelagoda. Brrrr, ne ponovilo se.

   d) Koji grad, država je vaša velika i (zasad) neostvarena želja gdje biste svirali, u čije TUĐE LUKE biste voljeli uploviti?

Alen: Stvarno teško pitanje, ali kad malo bolje razmislim, volio bih nastupiti na Trgu Svetog Petra u Vatikanu. Čak bih rado i prepjevao naše pjesme, pa bismo izvodili „Hodao je pola metra iznad vode“, „Razuzdani blud“, a pjesmu „Mama“ bi preimenovali u „Oče“,  „Halucinacija“ bi pjevali „Ne masturbacija“ itd. Dalo bi se to lijepo napraviti.

Viduka: Opet hahahaha. Alen je u formi i slažem se apsolutno sa svime što je rekao do sada.

   e) Ovdje je sve jasno, no može li se ikako promijeniti stanje u kojem EVOLUCIJA IDE U POGREŠNOM SMJERU?

Viduka: Od povijesti treba učiti. Ljudi su prije srednjeg vijeka bili izrazito napredni, svaka civilizacija je donijela nova znanja i onda su odjednom svi počeli ratovati u ime različitih bogova pa su 500-injak godina opet živjeli kao na početku, tek dolaskom renesanse i kada se društvo više oslonilo na znanost i umjetnost krenuli smo ponovo u pravom smjeru. Sada opet srljamo u srednji vijek, nažalost. U ime boga, točinje crkve i političara.

   f) Ima li po vama americana OPROSTI ŠTO TE VOLIM s Vladom Simčićem Vavom u gostima potencijal za sljedeći singl, možete li nešto više reći o soundu te pjesme?

Viduka: Apsolutno. Mislim da se radi o najkvalitetnijoj pjesmi koju sam napisao u životu i ona će po planu biti treći single od objave albuma. Što se tiče sounda na Oprosti što te volim, točno si primijetio da mi je glazbena inspiracija bila americana koju sam, pogotovo zadnjih 10-ak godina, puno slušao jer za te izvođače i bendove ipak trebaš imati neke godine da bi ih skužio npr. Gram Parsona & Flying Burrito Brothers, Townes Van Zandta, The Band, Neila Younga ili od novijih bandova The War on Drugs ili Wilco. Ovdje se radi o apsolutno jedinoj pjesmi Kojota koja nije riffovska nego se kao kod navedenih izvođača radi o lijepo složenim akordima i za to mi je bila potrebna jednostavna svirka banda, apsolutno i jedino Gretsch gitara koja plete kroz cijelu pjesmu, Alenova najkvalitetnija vokalna izvedba na albumu, kao šlag na kraju Hammond klavijature koje je fantastično snimio Vedran Križan i zadnji touch ili začin je dodao naš stari prijatelj, dragi Vlado Simčić Vava s Lap Steelom i to je bilo to. Nisam uopće trebao puno mixati pjesmu zajedno s Matejom Zecom u čijem studiju smo snimali u Kastvu i koji je užasno bitan za cijelu ovu priču. Ne samo da je fantastičan lik nego kuži apsolutno sve i na kraju smo se toliko zbližili da smo na pogled znali što treba napraviti u datom momentu i koji mi je od starog znanca u procesu rada postao jako dobar prijatelj. Zato smo snimili 11 pjesama u samo šest dana, jako lijepa vibra je u njegovom malom studiju. I iako mogu tražiti od Dancing Beara neki veliki fensi i skupi studio tipa RSL, mislim da ćemo sigurno kad dođe vrijeme za novo snimanje ponovno završiti u Kastvu kod Mateja Zeca.

   g) Navedite neku situaciju u karijeri (ugodnu ili manje ugodnu) u kojoj ste morali reći: SVE JE POD KONTROLOM?

Viduka: Kada sam završio produkciju albuma i kada tri mjeseca poslije točno na dan objave albuma ne bi mijenjao apsolutno ništa na njemu. I s vremenskim odmakom novi album ‘Sve je pod kontrolom’ mi je daleko najkvalitetniji album kojeg sam napravio u životu. Naravno, ponosan sam u ime cijelog banda Kojoti.

   h) Koja je najzanimljivija NOVA RIJEČ koju ste čuli/naučili u posljednje vrijeme?

Alen: Kurikulum.

Viduka: Ingeniozno.

   i) DA LI ZNAŠ MOJE IME? – još jedna rap rock suradnja – Luka iz TBF-a i vi, kakve motive i tematiku ovdje možemo čuti?

Viduka: Luki koji je najveća dobrica i užasno drag čovjek sam dao ulogu da u njoj odglumi ultimativno, vrhunsko zlo tipa Darth Vader puta 800 🙂 i mislim da je to super odradio. Upravo o takvih 2% populacije se tu radi, a i muzički je pjesma suluda, najluđa na albumu.

   j) Koja je vaša formula za PREKRASAN DAN?

Viduka: Na nekom našem otoku tipa Prvić ili Zlarin, gdje nema automobila, gužve i previše ljudi, gdje se svi znaju, hodat bos cijeli dan, piti bevandice s prijateljima, jesti ribu i ništa ne raditi. Pa onda kad se vratim u ovaj kaos odsvirati rasprodan koncert Kojota u Tvornici. Znači balans, stvar je u balansu  🙂

   k) Veliki DAN Divjak. Nekoliko riječi o posljednjoj pjesmi s albuma, posveti vašem klavijaturistu?

Viduka: Sve sam objasnio u pjesmi iako nema niti jednu riječ jer je instrumental za akustičnu gitaru i Theremin. Jako sam zavolio tog dečka.

Možete li čitateljima reći – koje dogovorene koncerte imate u planu povodom promocije albuma, možda neke festivale?

Bobo: Križaljka se puni..kad bude vidno popunjena, oglasit ćemo se.

Za kraj – Kojoti s novim albumom u 2019. – sigurno će biti koncertno i iskustveno bogata. Koje su vaše predikcije za ovu godinu i imate li neku poruku za naše čitatelje?

Bobo: Hvala čitateljima na izdvojenom vremenu potrebnom za čitanje ovih naših misli, svima svako dobro želi grupa Kojoti.

Viduka: Također pozdrav svima i ako idete slušati album ‘Sve je pod kontrolom?’ činite to glasno i u cijelosti. Jedino tako ima smisla. Kad to napravite, skužit ćete, nadamo se da ćete ga morati poslušati još puno puta 🙂