Izdavač: Independent

Datum izdanja: 1. prosinca 2017.

Producenti: Luka Vidović

Žanr: electro, dream pop

Trajanje: 42:00

Broj pjesama: 11

Za uši mi je proteklih blagdanskih dana zapeo zagrebački duo Side Project i njihovo drugo studijsko izdanje naziva ‘Lonely Boys’. Svoje su zajedničko djelovanje Anja Papa i Luka Vidović započeli 2012. godine obrađivanjem pjesama, no nedugo poslije krenuli su s autorskim radom, pa smo tako 2015. godine dobili album prvijenac ‘Things Which No One Else Should Know About’. Moram priznati da za Side Project nisam čuo ranije, no nešto mi govori da je pravo vrijeme da se uputim i upoznam ovaj uistinu mlad 23-godišnji duo.

Interesantan spoj različitih žanrova poslužio je stvaranju bogate audio zbirke, koja je oplemenjena utjecajima elektronske glazbe s kraja osamdesetih i tijekom devedesetih godina, no postoji jasan kontrast odavanja počasti nekadašnjoj elektronskoj glazbi i korištenju modernih new-age glazbenih elemenata, kojim stvaraju punokrvnu downtempo zvučnu sliku. Osjeti se na albumu utjecajnost nemalog broja žanrovskih glazbenika i sastava, no da sada ne krenemo u bespoštedno nabrajanje konkretnih imena, najbolje da prosudite sami na koga vas Side Project podsjeća i eto vam jedan od novih dnevnih zadataka – dajte priliku ovom sada već stasalom projektu i nećete požaliti, čak štoviše, puno ćete toga naučiti i lijepoga doživjeti.

Veoma je zanimljiva stvar što je Side Project ustvari tako mlada, a tako ozbiljna, konkretna, inteligentna i zrela priča. Tome svjedoči istinski kvalitetna produkcija albuma, vješto posloženi aranžmani, dostatno korištenje raznoraznih instrumenata, pretežito sintesajzera i njegovih bezgraničnih efekata, a nezanemariva stvar je spomenuti i rasprostranjene Lukine i Anjine vokale. Ekipica vrlo dobro pjeva, prikladno za određene skladbe i potpomognuto šarolikim efektima, koji albumu razbijaju monotoniju, odnosno, učine da se ona niti ne pojavi. Takva opuštenost u poigravanju sa zvučnom slikom, višeglasjima i otvaranje mogućnosti eksperimentiranjima, a istovremeno da doživim onu pozitivnu vibru kao kada se prisjetite nekog 80’s ili 90’s dance-pop hita kojega dugo niste čuli…stvarno sam pozitivno iznenađen, i više od toga.

Kroz cijeli album i kroz njegova brojna preslušavanja teško da se može doživjeti manjak osjećaja jake atmosferičnosti koju je uzrokovala impresivna fuzija stihova i napisane glazbe. Iako je prilično pitak i lako slušljiv, on ustvari tekstualno govori o težim i kompleksnijim stvarima, kako su i sami autori rekli, o ljubavi-mržnji, mentalnom zdravlju-bolesti i ostalim kontrastima s kojima se čovjek usputno susreće dok korača prema određenom cilju. ‘Lonely Boys’ sadrži 11 pjesama izvedenih na engleskom jeziku, za kojega nemam nikakve zamjerke zbog izostanka materinjeg jezika, budući da je rasprostranjivanje ovakvog zvuka i ovakvog dua neminovna i obvezatna stvar za šire tržište. Između ostalih, izdvojio bih kao favorite intrigantnu Jealousy, naslovnu Lonely Boys i Anjin sanjivi vokal, numeru modernog pripjeva Time To Pray, Would You, koja je istovremeno i suradnja s odličnom Irenom Žilić i osobno najdražu, jaku i senzibilnu Go.

Žao mi je što sam već na nekoliko mjesta poslao neke vlastite top liste ovogodišnjih izdanja, budući da bi ovo izdanje našlo svoje mjesto na vrlo visokoj poziciji. Dečku i djevojci moram skinuti kapu, napravili su, po nekoj vlastitoj procjeni i ukusu, vraški pametan, zreo i uhu ugodan dream-pop projekt. Pročitao sam da su redovno produktivni i u kreativnim fazama, tako da bismo mogli uskoro očekivati i još neka iznenađenja ovog “usputnog” projekta.

1. Bamako
2. Liquid
3. Drops
4. Jealousy
5. Lonely Boys
6. River’s Flow
7. Undertaker
8. Time To Pray
9. Would You
10. Go
11. Again