Ususret velikom koncertu na domaćem terenu, u osječkom Esseker centru, popričali smo s jednom polovicom beskompromisno eksplicitnog dvojca Krankšvester.

Što nam je Sett imao za reći o najnovijem albumu, uspjehu i nastupima – pročitajte u nastavku teksta.

Krajem prošle godine izbacili ste svoj četvrti studijski album koji je publika, sudeći po posjećenosti promocijskih koncerata, odlično prihvatila. Smatrate li ga vašim najboljim albumom? I je li on zbilja ujedno i posljednji, kako ste najavili već negdje prije?

Da, smatram ga našim najboljim albumom jer uspjeli smo postići visoku kakvoću sjebanosti kakvoj smo na prethodnim albumima samo stremili. I da, ovo će vrlo vjerojatno biti naš posljednji album jer budućnost ne vidimo u albumima već singlovima kojima ćemo ubuduće posvećivati puno više vremena. Jedina iznimka mogao bi biti neki stvarno jak koncept koji zaslužuje album, ali nakon četiri albuma malo sam sumnjičav da će se to dogoditi.

Nakon rasprodane Tvornice početkom ovog mjeseca, najavili ste novi spektakl u Domu sportova na jesen. Je li to posljednja stepenica na vašem estradnom putu ili se nakon toga spremate osvojiti Europu ili pak Amerike, s obzirom na to da ste granice Lijepe naše već prešli nastupom u Dublinu?

Ne znamo jer mi smo vjerovali da je naš “strop” rasprodana Tvornica. Međutim, dobro je pomicati te granice jer ono što pripremamo za Dom sportova mora biti spektakl svih spektakala i natjerat će nas da mrdnemo guzice i napravimo nešto stvarno posebno. Pripreme su već u tijeku, a do kraja desetog mjeseca je još dalek put. Da previše ne serem, jedina je želja napraviti koncert kakav bismo i sami željeli vidjeti u takvom prostoru.

Od underground dvojca postali ste mainstream fenomen, vaša glazba čuje se od Šiškovaca do Zagreba, pušta se u kafićima i raznim klubovima, a vaš dosad najveći hit, Gaber, na YouTube-u je preslušan preko 3 milijuna puta… Jeste li očekivali toliki uspjeh kad ste krenuli s Krankšvester pričom?

Iskreno? Ne. Prvi album trebao je biti samo kvalitetniji nastavak albuma “U potrazi za nekim čankirom”, ali pretvorio se u nešto veće i daleko bolje. Osobno, mislio sam da drugog albuma Krankšvestera neće ni biti, ali priča se super razvijala, a nama je ovo i dalje neopisivo zabavno pa stvarno ne postoji jedan jedini razlog zašto bismo prekidali nešto što nas iskreno zabavlja i u isto vrijeme donosi stvarno lijep novac.

Mislite li da ljudi uglavnom razumiju sarkazam i satiru koja stoji iza vaših tekstova ili da ih većina shvaća suviše doslovno pa se ili zgraža nad njima ili ponosi činjenicom da se prepoznala u nekom od opjevanih likova i scenarija?

Ima ih svakakvih, a mi ne diskriminiramo jer koliko god zvučalo kao najgori klišej u svemiru, sve su te pjesme zrcala koja govore jako puno o autorima, ali još više, pokazala su iskustva, o ljudima koji taj sadržaj konzumiraju.
Ne ulazim u to je li nečija reakcija dobra ili loša. Ako si čistunac koji još uvijek živi u uvjerenju da “pravi muškarci ne ližu” i iskreno si zgrožen pjesmom “Liz Taylor”, nemam ništa protiv tebe, ali znam najmanje jednu osobu koja ima i znam što je to “nešto”. S druge strane, oni koji su poslušali pjesmu i kod Sajsi prepoznali “izdaju feminističkih načela” ili što već, trebali bi jako dobro razmisliti o tome za čije se slobode zalažu. To je samo jedan od primjera, a takvih je mnogo. Nama je zabavno to promatrati.

Je li teško svaki put (uspješno) progovarati o istim temama na toliko različitih načina? Čovjek bi pomislio da se na jednom, eventualno dva albuma dalo ispričati sve što se moglo o seksu, drogi i drugim pojavama današnjega društva, no vi već godinama uspješno trčite tu igru i još uvijek niste postali dosadni. Otkud crpite inspiraciju?

Mislim da se ljudi previše opterećuju našim izborom tema i to mi je donekle razumljivo jer nije baš da svaki drugi bend zvuči kao mi. Sve u svemu, ovo dobro prolazi, ne zato što već četiri albuma prdimo o jednom te istom već zato što su pjesme na kraju dana daleko bolje i bitnije od činjenice da nismo osjetno mijenjali tematsko igralište.
Na kraju krajeva, 90% izvođača pjeva o ljubavi, znači li to da ćemo diskreditirati 90% pop i rock scene zato što pjevaju o istom? Ljudski odnosi, bez obzira koliko vulgarno pristupili temi, oduvijek su bili zanimljivi. Ako si zabrijao da si jebeni unikat koji je u mikrofon isprdio nešto revolucionarno, imam lošu vijest za tebe – nisi. Sve je to prežvakano, a jedino je pitanje imaš li dobru pjesmu.
“Gaber” je naš najveći hit i zapravo je pjesma koja sa seksom nema previše veze. Nemaju ni “Retardirana”, ni “Bembare”, ni “Šta ti znaš o tome”, a one su nam najuspješnije. Jedino je pitanje jesu li ih ljudi popušili. Kad snimimo govno, ne pomaže nam činjenica da smo govnu pristupili iz nikad prije viđenog kuta ili to da se radi o nesvakidašnjem govnu.  Stoga, trudimo se ne snimati govna. To nam je primarna misija. Veze (ili seks) naše su najčešće teme, ali očito nisu presudne za uspjeh.

FerragostoJam upravo je najavio da festival ove godine započinje dan ranije i da ga vi, uz Hladno Pivo, otvarate svojim nastupom. Česti ste gosti pozornice na Orahovačkom jezeru, je li vam Ferragosto jedan od dražih festivala na kojima ste nastupali? Svi uvijek spominju tu čarobnu energiju i ljubav koja vlada jezerom, jeste li ju i vi osjetili?

Ferragosto je vrhunska priča koju bismo podržavali čak i da nismo starosjedioci. Naime, nastupali smo na prvom ikad održanom Ferragostu koji je tada bio rošitljada u nečijoj vikendici. Izuzetno mi je drago da je to sve naraslo do ovih razmjera pa ne propuštamo priliku da se tamo što češće prosipamo i serviramo naše budalaštine.
Ferragosto je jednostavno kvalitetan festival koji gotovo savršeno pogađa ukus svoje publike i posjetitelji to prepoznaju. Ne znam je li ta “čarobna energija” rezultat organizacijskih sposobnosti, idiličnog okruženja ili postoji neki treći, ezoterični faktor, ali činjenica je da su nam nastupi na Ferragostu redovito među najboljima.

Ovoga petka pripremate veliki koncert na domaćem terenu, u osječkom Esseker centru. Što očekujete od svojih sugrađana i što oni mogu očekivati od vas? Imate li kakvu poruku za one koji planiraju doći, ili još bolje – one koji se nećkaju?

Koncert smo organizirali s ekipom iz Kreativne agencije Adverta koji su bili zaduženi i za naš prošlogodišnji nastup na UFO-u koji je, a to znaju svi koji su imali prilike biti tamo, bio jedan od uvjerljivo najluđih i najmasovnijih nastupa koje smo imali. Odlučili smo s njima ponoviti priču da provjerimo možemo li nagurati DVIJE STOTINE MILIJARDI ljudi u Esseker.
Stoga, ako dođete, sigurno ćete biti sretni, a sjajne će vam duge šikljati iz dupeta u golemoj eksploziji šarenila, magije i zvonke radosti. Ako ne dođete, postoji vjerojatnost da ćete i dalje biti sretni, ali radi se o vjerojatnosti. Želite li stvarno riskirati?
Dođite.