Mnogi Drugi ističu kako počeci benda korijenje vuku još iz prošlog stoljeća, no trenutna je sedmeročlana postava formirana krajem 2014. i od tada karakterističan akustični rock zvuk nadopunjen puhačkim dionicama sve više ispunjuje domaću glazbenu scenu.

Kako sam istaknuo u recenziji debitantskog albuma “Prvi”, Mnogi Drugi balansiraju između društvene kritičnosti prošarane tekstualnom simbolikom i hedonističkog slavlja malenih užitaka koji život čine posebnim.

Povodom nastupa na Začaranoj močvari 15. 03. Mnogi Drugi su u intervjuu otkrili kakva je to njihova generacija i kako se to oblikuje njihov novi materijal, ali i najavili nove nastupe.

Foto: Matej Čelar/M^3 Photography

Bok momci. Nakon rafala singlova i objave albuma prvijenca publika je već dobro upoznata sa zvukom Mnogih Drugih. No, zanima nas tko stoji iza tih dobrih vibracija pa bi htjeli da nam o svakom članu benda jedan drugi član napiše koju rečenicu.

M.M.:  Krenut ću abecednim redom, a i Anteta najduže znam.  Ante je samouki gitarist koji je još prošlog stoljeća prebacio žice naopako (jer je ljevak) i krenuo se ozbiljno baviti bareima. U međuvremenu je proširio svoje umijeće na falsetno pjevanje, mandolinu i benđo kojeg je njegov sin nedavno potrgao. Uz sve to je i kreator našeg loga, cover arta i mnogih drugih parafanelija.

M.B. : Kad sam čuo Perkija kako svira, ostao sam bez riječi. Pozvao sam ga da nam uleti na par pjesama u KSET prije 3 godine i, evo ga, uživamo sve to vrijeme uz njega, a nismo ga nikad službeno pitali hoće li biti u bendu 🙂

F.K.: Mirka sam, prije nego što je došao u Mnoge Druge, upoznao doslovno četiri puta, što je jako neobično jer svi znaju Mirka i ne zaboravljaju ga lako 🙂 Mirko je veliki radnik i još veći zajebant, uvijek korak ispred svih.

R.V.: Prvo što sam na Martinu Zlopaši zamijetio je njegov odličan glas, fantastičnu kontrolu i vokalnu vladavinu nad tonovima. No ono što me najviše iznenadilo je njegova skromna sposobnost da s tom kvalitetom i dalje želi biti samo back vocal.

I.P.: Roko me na prvu osvojio svojom ekspresijom povlačenja cuga na trombonu i apsolutno centriranim tonom istog. Svaki bend bi volio na trombonu i šalama imati Roka.

A.J.: Znamo se od osnovne i prošli smo sito&rešeto skupa. I kroz svađe i teške trenutke, kada nas je sve drugo razdvajalo, glazba i kreativnost su nas zadržali skupa. Nikada nisam mogao zamisliti ikog drugog ispred mikrofona osim Mandira. Ili sebe 😛

M.Z.: Nisam siguran kad sam ga prvi put upoznao, ali se poznajemo već jako dugo, zapravo više od pola naših života. Kada bih ga opisao jednom rečenicom rekao bih da je Kova all-arounder, a ponekad sumnjam da ima klona jer ne znam kako sve stigne. Na bassu Kova možda nije virtuoz ali je vjerojatno najčudnokreativniji bassist kojeg poznam. Rame uz rame s ostalim članovima benda nadam se da ću još puno puta zasvirati s ovim likom.

Vaš debitantski album „Prvi“ je vani tek nekoliko mjeseci, a navodno radite na novom materijalu. Što možemo očekivati? Hoće li pjesme biti na tragu objavljenog albuma ili vam se otvaraju neke nove glazbene dimenzije?

M.M: Možete očekivati sve od navedenog pa malo manje i više.  Neke pjesme s albuma već uživo drugačije izvodimo i to nije zato što se tražimo, već zato što se muzika mijenja s nama. Da parafraziram staru poslovicu – music must flow. Tako su i naše nove stvari zapravo stare ali u novom ruhu, a može i obrnuto.

F.K.: Imamo dosta materijala, idući album i možda EP već sastavljamo. Neke su pjesme slične, neke dosta drugačije nego ove s albuma prvijenca. No nismo vođeni idejom da napravimo drugačiju pjesmu ili ostanemo isti, već radimo ono što nam se svira i u što vjerujemo. A završna verzija pjesme uvijek ispadne drugačija nego što je planirana.

U vašim pjesmama se često razaznaje i društveno-kritička nota, ali obično se u istim pjesmama krije i odgovor (ili bolje rečeno savjet) na probleme koji se javljaju u našem društvu. Koje su to teme i motivi suvremenog svijeta koje problematizirate i što kroz glazbu želite iskomunicirati onima koji vas slušaju?

M.M: Mislim da većina problema dolazi od toga da se ljudi danas shvaćaju preozbiljno, sve je prolazno, sve se mijenja, a ništa ne nestaje. Volim vjerovati da je naša poruka pasivni otpor, širenje svjetonazora i promjena percepcije. Lako je cendrati kako nas kradu i obmanjuju jer to ne iziskuje nikakav trud, no optimizam je besplatan i nije neizvediv. Ne možeš promijeniti svijet, ali možeš promijeniti sebe i pogled na isti.

Jednom sam rekao vašem Mirku Burazeru da ste s pjesmama pogodili u glazbenu nit generacija rođenih 80-ih i ranih 90-ih pa me ispravio (riječima vašeg basista): „Nismo pogodili, nego smo mi ta generacija.“ Kako biste opisali tu generaciju?

M.M:  Mi smo generacija koja je provela djetinjstvo bez interneta, no rasli smo uz njega. Sjećamo se dial up modema i kazeta, ali bili smo i dio CD kulture i Myspace-a. Mi smo generacija ni vrit ni mimo.

F.K.: Osim toga, dosta pjesama koje sviramo nastajale su godinama, točnije, mijenjale su se dolaskom članova, tako da se može čuti taj neki protok vremena u pjesmama kao što je “Duboka“, “Čudan svijet” ili “Plavi bar“.

foto: Matej Čelar/M^3 Photography

U intervjuu iz 2016. ste spomenuli kako su vam Istra i Slavonija još uvijek neosvojena područja što se tiče koncerata. Koje ste sve krajeve u međuvremenu osvojili?

M.M: Došli smo, vidjeli smo, zasvirali smo:  U Koprivnici – prekrasan gradić s još boljim kafićem i fantastičnim izborom piva i čajeva. Čitluk – najbolji razglas u Hercegovini i vidjeli smo Gotpuu. U Mariboru smo svirali u Pekarni na brucošijadi Hrvaških studentov v Mariboru i bilo je 10 Hrvata uključujući i nas. I još Mnogo Drugih. Želja nam je otići u Srbiju, već postoje neki planovi, no bumo vidli di bumo stigli.

Ima li možda neka anegdota s turneja koju biste podijelili s čitateljima?

M.M: Zanimljiva anegdota je da nikada nismo bili na turneji turneji, ali ovo ljeto ćemo doći najbliže tome. Prošlo ljeto svirali smo na Prviću u jednoj pizzeriji. Dobili smo miksetu s desetak kanala no samo su prva tri radila jer je ostale pojela hrđa i sol. Na kraju smo bili polu akustični i bilo nam je super. Imamo još par zabavnijih anegdota no to čuvamo za našu autobiografiju: Mnogi Drugi – Negdje drugdje ili ti Gas do nastranosti.

Od novih imena na sve jačoj i raznolikijoj domaćoj sceni, što vam se nekako najviše istaknulo unazad par godina?

M.M: Živimo u jako živim vremenima što se tiče novih bendova, izgleda da, što su uvjeti teži za sviranje, to više bendova izvire. Šteta što kod nas nema kulture odlazaka na koncerte, no Mirko i ja se trudimo otići na to kaj nam je zanimljivo i podržati scenu. Nabrojao bih par meni najistaknutijih: Valentino Bošković – nezaobilazna playlista za putovanja. Bruto Geto – dečki imaju dobru vibru i briju. Porto Morto – jedva čekam vidjeti što novo rade. NLV – svjetski a naše.

F.K.: M.O.R.T., Valentino Bošković, Pravica, Black Room, Artan Lili. Počelo mi se događati da ne stignem popratiti sve što bih želio, što govori dovoljno o količini kvalitetne glazbe u regiji.

R.V.: Meni se Mašinko jako ističe.

Nastupate na Začaranoj Močvari 15.03., no nećete biti usamljeni za akustičnom pozornicom već je dijeliti s nekim? Što nam pripremate za taj nastup?

M.M: Dijelimo pozornicu s mladom kantautoricom Miriam i mislim da će se super uklopiti jer djeluje otkačeno. Pripremili smo par novih stvari koje nikad nismo svirali – u Močvari. Veselimo se našem prvom koncertu u Močvari. Bit će super, dođite svi, a ne samo mi. I ako vam ne bude dobro vratit ćemo vam bar dio novca. U pjesmama.

A, nakon toga slijede sve topliji dani. Kamo vas putevi vode i gdje vas sve možemo uhvatiti narednih mjeseci?

F.K.: Za tjedan i pol smo konačno u Istri, u travnju ćemo posjetiti Dalmaciju, svibanj opet Zagreb… Ljeto se već puni festivalima, smiješi nam se Crna Gora, a već smo počeli i jesen planirati. Sve u svemu, bit će svirki posvuda, što samostalnih što zajedničkih, nema da nas nema 🙂