Holographic Human Element je instrumentalni bend koji svira eksperimental i modernu klasiku protkane elementima new agea i progresivnog post-rocka. Vodi vas na jedinstven put uvida u vaše vlastite osjećaje.

Grupu iz Travnika smo povodom koncerta u zagrebačkom Pločniku 24. veljače, intervjuirali i razgovarali o samim početcima i radu te stvaranju pjesama, kao i o nekim budućim planovima te navedenom koncertu.

Lijep pozdrav ekipa! Za početak nam predstavite Holographic Human Element, tko sve svira i što vas je spojilo?

Obično kažemo da smo instrumentalni bend koji svira eksperimental i modernu klasiku protkane elementima New Age-a i progresivnog post-rocka. Postojimo od 2011. ali teko od 2015. bend ima stalnu postavu koju čine Tihana Martinović (klavijature), Adnan Đonlić (gitara, kalvijature), Ajdin Škulj (bubanj) i Darko Saračević (tonac). Spojila nas je ista ideja i ljubav prema muzici.

Kako ide vaš kreativni proces, odakle dolazi inspiracija, koliko traje?

Ideje dolaze spontano, a najčešće su uzrokovane svakodnevnim situacijama. Inspiracija traje nekada koliko je potrebno da se završi kompozicija, a nekada i godinama. Zato i danas na nastupima često sviramo naše najstarije kompozicije.

“Philophobia” je izašla prije par mjeseci, je li njen odjek ispunio vaša očekivanja?

Philophobia je nastala još 2014. nakon pobjede na zaječarskoj Gitarijadi. Kako smo i pored osvojene nagrade morali sami snimati i miksati materijal, a to je potrajalo, te dugo tragati za izdavačem, sve manje smo nešto očekivali. Zato smo danas zadovoljni postignutim.

Čuli smo mišljenja glazbenih kritičara o novom albumu, ali što za vas predstavlja “Philophobia”?

„Philophobia“ (strah od zaljubljivanja) u muzičkom smislu predstavlja razumijevanje/suočavanje, otpor i borbu protiv iste. Nastala je kao savršena riječ koja opisuje stanje ljudskih odnosa, stanja svijesti i svijeta u kojem postojimo.

“Running Away, Reaching For“ je prije par tjedana bila prva na Jelen top 7 listi, dok “Philophobia” također zauzima neke visoke pozicije na top listama. Kako vi reagirate na to, jeste li očekivali baš ovakav ishod?

Dva tjedna za redom je “Running Away, Reaching For“ bila prva na pomenutoj listi za šta smo prvenstveno zahvalni našim fanovima. Što se drugih top lista tiče, još uvijek ima ljudi koji cijene trud i kvalitet. Kao što je već rečeno, nismo ništa posebno očekivali, pa sav taj „uspjeh“ nije doveo ni do kakve promjene. Isti smo kao i prije 😀

Poznato je da ste instrumentalni sastav, kako vas publika prihvaća, kakav odjek u Bosni i širom Balkana ima vaša glazba?

Ljudi više (pozitivno) reaguju na naše kombinovanje različitih žanrova nego na činjenicu da smo instrumentalni bend.

Na ovom albumu ima i jedan preokret – pjesma koja ima tekst. Možemo li očekivati još takvih aranžmana u budućnosti?

Nismo ograničeni. Sve zavisi od inspiracije.

Postoje li neki sastavi s kojima biste željeli surađivati?

Voljeli bismo da možemo surađivati sa pravim glazbenicima (violončelo, violina, faluta, i slično), pa da možemo izbaciti sintetizovane zvukove iz kompozicija.

Kakve planove imate za budućnost, gdje sebe vidite dalje?

Na ovo pitanje smo svi uz smijeh odgovorili sa: „U Njemačkoj“. Bez smijeha ide: „nastupi po klubovima, festivalima, nove kompozicije, video spotovi, ….“

Krenuli ste na turneju promocije albuma. Gdje vas publika može očekivati?

Novi Sad, Tuzla, Izola, Zagreb, Zgornja Kungota, a onda ide nekoliko festivala koji su nam rekli da još išta ne objavljujemo dok oni ne objave line-up.

U subotu (24.02.) predstavljate svoj album u zagrebačkom Pločniku, što nam priređujete za taj vikend i imate li neku poruku za posjetitelje promocije?

Ne garantujemo provod (čitaj: droga + alkohol + društvo + muzika). Garantujemo iskrenu svirku, ili što bi fudbaleri rekli: „Srce na terenu“.