Tek što su izašli iz zaglušujuće buke zagrebačkih garaža s EP-em Embers na znojim ramenima uslijedili su nastupi u Vintage Industrial Baru, Valhalla Festivalu te naposljetku na pozornici Demofesta 2017.

Po rekacijama publike, ali i festivalskog žirija, Ivan, Adrian, Dario, Josip i Sven su maloj, ali glasnoj hrvatskoj metal sceni podarili novo zanimljivo ime — Pale Origins.

Prvo, tko sve čini bend i što vas je spojilo u Pale Origins?

Bend čine 5 individualaca koji su se našli kroz prijateljstvo i slučajna poznanstva, a spojila nas je ljubav prema glazbi i želja za kreativnim izražavanjem. Sve je započelo negdje na ljeto 2015. godine i evo nastavilo se do danas.

Vaš prvi EP Embers izašao prošle jeseni, kako ste zadovoljni reakcijom publike i kako ste sami zadovoljni sada kada se osvrnete unazad na snimljeni materijal?

Moramo priznati da na sam EP nije bilo previše kritika, al sve koje smo dobili bile su većinom pozitivne. Naravno jasno nam je da smo i dalje novo ime na sceni tako da nas mnogi još nisu čuli, kad sve stavimo na hrpu zadovoljni smo postignutim al ne želimo se zadovoljiti time 🙂  Što se tiče materijala to je sad već diskutabilno jer u vrijeme kada je Embers izašao bili smo svjesni da se nečime moramo predstaviti publici pa smo u tom trenutku dali sve od sebe. Mislim da pitaš bilo koji bend za neka prošla izdanja bilo bi stvari koje bi malo drugačije odradili pa tako i mi, no s obzirom na to da su to neke od prvih pjesama zadovoljni smo u kojem smjeru smo krenuli 🙂

Prateći tekstove, ističu se motivi raspadanja, preobrazbe i nadilaženja patnje. Kako vi doživljavate glazbu koju zajedno stvarate, pomažu li vam probe, uporno vježbanje i suradnja da se nosite sa životnim problemima? Je li vam glazba koju stvarate prije bijeg ili rehabilitacija?

Da.. mislim da i tekstovi i glazba su dosta osobne tematike tako da možemo reći da je to istinski i prirodno proizašlo iz svih nas. Svi smo zajedno prolazili kroz dosta turbulentno razdoblje što kao bend tako i kao pojedinci. Ne bih rekli da nam je glazba bijeg, jer ne bježimo od ničeg pogotovo ne problema nego se spremno suočavamo sa svim izazovima što nam život donosi… Rehabilitacija možda, al točnije rečeno bi bila reakcija, reakcija na sve oko nas.

Koji je vaš kreativni proces? Netko dođe s tekstom, ili netko dođe s riffom pa po tome gradite pjesmu? Ili iz proba spontano proizlazi vaš zvuk i premetne se u pjesmu?

Shvatili smo da nam najviše odgovara da bilježimo ideje doma, snimimo ugrubo riffove i napravimo neki osnovni aranžman da svi možemo čuti o čem se radi. Na probi razrađujemo detalje, vokale najviše. Tekstove većinom Ivan piše sam u svom miru daleko od buke 🙂

Pred Demofest ste rekli da je jedino što želite je odraditi nastup najbolje što možete i izguštati s publikom. Evo sada je prošlo već nekoliko tjedana od vašeg nastupa, prvo u polufinalu a zatim i finalu najvećeg regionalnog demo festivala, jesu se slegli dojmovi? Kako biste opisali to iskustvo?

Uff da, tek sad smo se osvijestili od svega toga haha, i mogli bi pisati do preksutra kolko stvari se izdogađalo! Kako smo i rekli prijavili smo se bez ikakvog očekivanja, zatim su nas izabrali za polufinale da bi nakraju završili i u finalu. Stvarno to iskustvo se ne može kupiti to jednostavno moraš proživjet, takva organizacija, gostoprimstvo stvarno je sve bilo na visokom nivou! Nakraju je i bilo kako smo rekli, zbilja smo uživali i osjetili smo da je i publika skupa s nama.

Basist Adrian je osvojio neko posebno priznanje? Što mislite zašto je to zaslužio, je li to do lica ili jednostavno momak zna udarati žice?

Adrian je osvojio nagradu „Plavi bass’“ za najboljeg basista na festivalu i jako smo ponosni na njega! Moramo napomenuti da je on došao u bend prije 6 mjeseci al eto to je samo potvrda kolko se uklopio. Mislim da bi to najbolje trebao pitati žiri jer neznamo koji su bili kriteriji  🙂 ali ako se nas pita Adrian odlično barata svojim instrumentom, ima taj groove i tehniku koja nama treba  a da istovremeno zna procijenit kada ne zakomplicirat stvari. Također njegova karizma i prirodnost na bini još više podižu ukupan dojam.

Čini mi se da se velika većina domaćih metal bendova poznaje a dobar dio njih dijele iste članove. Ima li Pale Origins bliskih „rodbinskih“ bendova? I kakvo je stanje na našoj metal sceni iz vaše perspektive?

Hrvatska rock/metal scena je dosta mala i zatvorena zato je to tako, tako da smo i svi mi bili ili još uvijek jesmo dio drugih bendova. Ivan također pjeva u bendovima Svoystvo i Subscale, Adrian je član Pantera tribute benda (Strength), a Dario je dio melodic death metal benda Polarity Of life.  Stanje metal scene je po nama još uvijek nerazvijeno kada je usporedimo s europskom, a pogotovo svjetskom scenom. Kvalitetnih bendova ima, ali nam nedostaje zajedništvo da bi se pokrenule neke ozbiljnije stvari, te publika još uvijek u većini slučajeva percipira da su domaći bendovi lošiji nego strani tako da mislimo da ima puno stvari na kojima se još treba poraditi.

EP je vani, nastupali ste po klubovima i na otvorenom u Banja luci, što je sljedeće za Pale Origins?

Imamo puno planova što dosta puta završi na tome da ih je puno previše nego što mi imamo slobodnog vremena pa ih zato slaćemo po nekim prioritetima. Do kraja godine planiramo svirat što više možemo, trenutno su dogovorena dva koncerta 13. i 14. 10 u Bjelovaru i Đakovu, radimo na albumu i zasad smo na nekoj polovici te nam je u planu snimit novi video.