Sinoć je ekipa u Boogaloo doživjela eksploziju energije i zvuka kakva se ne viđa često – Airbourne se još jednom pokazao kao institucija hard rock zvuka današnjice.

Ovaj osvrt posvećen je Petru, koji je silno želio na koncert, no spriječen je ozljedom noge. Neki će reći da se namjerno ozljedio kako bi imao izgovor za poraz u nadolazećoj utrci protiv, no ja to neću reći. Drži se, Pero!

Utorak je i iako je oporavljanje od Dropkick Murphysa u tijeku, uzbuđenje opravdano raste. Airbourne nakon deset godina ponovno dolazi u Zagreb. Nastali na temeljima AC/DC-a, uzevši formulu sunarodnjaka dodatno su je začinili brzinom i nešto žešćim zvukom. Sve skupa je brzo probilo ovaj bend na svjetske pozornice koje ih pamte ne samo po prepoznatljivom zvuku nego i po živim scenskim nastupima. U Zagrebu su pokazali to još 2013. godine na INmusicu, bili su jedan od najranijih bendova u danu, no ostavili su dojam jednog od najboljih nastupa festivala koji je sa mnom 13 godina kasnije.

Hard Time, Boogaloo, 2026. / foto: Luka Antunac

Hard Time, Boogaloo, 2026. / foto: Luka Antunac

Za zagrijavanje su bili zaduženi Hard Time, koji nekako najčešće i gledam kao predgrupu. No, da nisu uvijek djeveruša, nikad mlada, pokazuje njihova najava samostalnog koncerta 06. studenog ove godine kojim slave 35 godina benda. Iako se Hard Time, možda malo i neobično puno, trudio uključiti publiku u zajedničko pjevanje, vidjelo se da se publika tek zagrijavala za žestoke australce. Iako bih osobno izabrao neki malo žešći bend za uvod u ludnicu koja nas je čekala, vjerujem da je Hard Time dobrom dijelu publike pasao kako ih znaju iz ranijih dana. Prosjek godina u Boogaloo je čak bio nešto viši nego sam očekivao – za pretpostaviti je da smo se našli u velikoj ekipi AC/DC fanova.

Airbourne, Boogaloo, 2026. / foto: Luka Antunac

Airbourne, Boogaloo, 2026. / foto: Luka Antunac

Nakon malo dulje pauze između bendova i kašnjenje od 20-tak minuta, par rock i metal hitova koje je publika pjevušila, dečki izlaze na pozornicu. Od prvog rifa nove stvari “Gutsy” postaje jasno da će ovo biti nabrijani koncert. Dečki bez pauze nastavljaju s hitom “Too much, Too Young, Too Fast” i atmosfera se diže no publika je sumnjivo premirna. Na trećoj “Hungry” stvari su se morale prelomiti, vaš autor se našao naprijed s par raspoloženih momaka, krenulo je skakutanje guranje i nije trebalo dugo da to preraste u šutku koja nas je otpratila u “Back in the Game”.

Kroz daljnji presjek hitova bend je neumorno svirao, došao je na red “Raise the Flag” i frontman se našao na leđima zaštitara koji ga je prošetao po klubu. U sred toga, u svojoj već poznatoj maniri uzima limeknu piva i razbija ju od glavu sve dok pivo ne krene špricati posvuda po publici. Svirka se nastavlja brzo, žestoko, bez pauze za predah. U Boogaloo je sad već nezavidna temperatura, znoj frca sa svih ali nema stajanja. Nakon par pjesama, taman prije bisa i kraja odlične “Live it Up”, Joel je odlučio “počastiti” publiku s par piva. Pokušaji bacanja trećine pive po publici je rezultiralo smijehom, mokrim majicama i glavama, velikim pljeskom za par maestralnih hvatanja i puno puno piva po podu. Sve u svemu, odlična zabava prije nego će pejsma eskalirati i bend se kratko povući s pozornice.

Airbourne, Boogaloo, 2026. / foto: Luka Antunac

Airbourne, Boogaloo, 2026. / foto: Luka Antunac

Vratili su se s Ready to rock, novom alive after death i neizostavnom Runnin Wild. Zahvalili se svima i to je bilo to. Sat i petneastak svirke. Inače, za ovako kratak koncert to bi odnio značajan komentar autora, ali Airbourne je od ovako kratke setliste od svega dvanest pjesama uistinu izvukao maksimum. Je li koncert trebao trajati dulje? Je li publika željela još? Apsolutno. No bend je čini se odsvirao klasičnu “festivalsku” setlistu u sklopu takve turneje i to je to. Čak su u video najavi koncerta spomenuli da sviraju na Boogaloo festivalu, prema čemu se čini da nisu ni sami svjesnosti samostalnosti njihovog nastupa među silnim festivalima koje sviraju na turneji. Bi li što bilo drugačije da tomu nije tako? Nisam siguran, na nekim nastupima su imali dvije predgrupe, možda bi to malo produljilo druženje i rock atmosferu večeri, no tako je to.

Ukupan dojam, koncert je točno ono kako se o rokenrol koncertima piše i zamišlja i za to sve pohvale momcima. Ipak, nadamo se da ćemo sljedeći puta dobiti nešto dulju setilistu, iako su iz ove nedvojbeno izvukli maksimum.

 

Share.

About Author

"Bio sam na previše koncerata", reče nitko nikad. Osim glazbenih tekstova, urednik je i autor portala Nepopularna psihologija.

Komentari preko Facebooka

CLOSE
CLOSE