Dropkick Murphys u još jednom posjetu Zagrebu pokazali zašto će napuniti Šalatu čak i ponedjeljkom u sred ljeta.

Prije nevjerojatnih 30 godina osnovani su Dropkick Murphys za koje malo tko nije čuo. Ako ih ne znate eksplicitno, njihov jedinstven zvuk se mogao čuti i u serijama poput Sons of Anarchy i filmovima poput Sherlock Holmesa (onom od Guya). Bend je to koji odlično kombinira zvuk (i teme) punk rocka s tradicionalnim instrumentima ponajviše iz keltske glazbe (plus bendžo). Sve skupa rezultira jednom istovremeno poletnom i žestokom glazbom uz koju je teško ne zaplesati i ne veseliti se, a to se pokazalo i sinoć.

Dropkick Murphys, SRC Salata, 2026. / foto: Luka Antunac

Peti put su u Hrvatskoj, a njihov prvi koncert bio je još davne 2012. godine. Koncert koji je bio takav kaos za srednjoškolskog mene i jedan od prvih izleta do Zagreba samo zbog koncerta. Sve što sam volio tada kod njih ostalo je do danas i ono što me je natjeralo da boravak na moru organiziram tako da se vratim na vrijeme za svirku.

Iako godine idu, bend se drži odlično. Nisu pratili sudbinu mnogih dugostojećih bendova koji moraju svirati prvih par albuma kako bi publika znala pjesme. Iako Murphysi imaju poznatija i manje poznata izdanja, nikad ne znate kada će iznenaditi novim hitom.

Dropkick Murphys, SRC Salata, 2026. / foto: Luka Antunac

Sviraj i starije i novije

Nakon što su publiku zagrijali punkeri An Slua, bend novijeg datuma i starijeg punk zvuka, sve je bilo spremno za zvijezde večeri. Iako je Šalata bila prilično puna, kapacitet nije rasprodan – taman da se može disati. Dijelom sigurno jer se radi o ponedjeljku usred ljeta, no baš zbog toga je bilo impresivno koliko je bilo publike tamo, što će i sam bend spomenuti brzo nakon početka nastupa.

Bend je dobro miješao pjesme sa starijih albuma i one s novog izdanja (“For The People“). Pa smo tako nakon pjesme “The Lonesome Boatman” odmah ušli u “The Boys Are Back” koja će nabrijati sve od reda, bez obzira na osobne zamjenice koje koristite. Vrlo brzo će simpatični frontman Ken pozvati na šutku jer ipak je ovo “punk rock koncert”.

Dropkick Murphys, SRC Salata, 2026. / foto: Luka Antunac

Uslijedila je “Kids Games” kada je jedan klinac zasjao na koncertu. Na ramenima oca, s malom gitarom u rukama i irokezom na glavi, u prvim redovima brzo je osvojio srca benda i publike. Kasnije će doći na pozornicu, a tijekom “State of Massachusetts” će zajedno “solirati” s majstorom na bendžu. Kad smo kod mladosti, na koncertu se stvarno moglo vidjeti sve generacije. Od oldtimera koji pamte prvi album do mladih kojima je prva pjesma koja je došla pod ruku vjerojatno bila “Rose Tattoo”, koja će nas pred kraj raspametiti.

Kakav bi to bio punk koncert bez politike – tako je “First Class Loser” posvećena Trumpu, iliti, kako bend kaže, “Piece of shit orange motherfucker”, nakon čega je uslijedila žestoka “Citizen I.C.E.“. Nova je ova verzija stare “Citizen C.I.A.”, u kojoj su opjevali, po mnogima, jednog od glavnih negativaca i pokazatelja rasta totalitarizma u 21. stoljeću. U antiratnom tonu, posvećenom svim ljudima koji su izgubili živote zbog egomanijaka, odsvirana je “The Green Fields of France“, čija aktualnost nažalost ne jenjava.

Dropkick Murphys, SRC Salata, 2026. / foto: Luka Antunac

Za kraj su tu bile spomenuta “Rose Tattoo“, “Worker’s Song” i neizostavna “I’m Shipping Up to Boston“. Kao posljednja pjesma odsvirana je “Step Down“, cover benda “Sick Of It All”, posvećen Lou Kolleru, vokalistu koji je nažalost preminuo tri dana ranije.