Ako se psihodelično iskustvo definira kao izmijenjeno stanje svijesti ispunjeno vizualima za kojeg nedostaje verbalnog alata da ga se kasnije opiše, a percepcija vremena je izmijenjena, koncert TOOL-a je upravo to. Prije nekoliko dana (24.05.) imali smo priliku gledati poznatu četvorku iz Los Angelesa na pozornici u Budimpešti gdje su nas potpuno oduševili svojim nastupom koji ih izdvaja iz uobičajenog poimanja doživljaja koncerta. No, krenimo ispočetka.

Bez slikanja i snimanja, molim!

Kada su početkom listopada karte otišle u prodaju, navala je bila očekivana, no uz pomoć nekoliko računala uspjeli smo se dokopati „fan pit“ karata. Neočekivano je bilo da je, pak, cijela dvorana bila numerirana. Dakle, i parter je podrazumijevao sjedeća mjesta. Nakon Villagersa u subotu i Maidena u nedjelju u Zagrebu, ova informacija je čak zvučala utješno. Osim sjedećih mjesta, ne tako neuobičajen bio je i natpis na kartama „bez slikanja i snimanja“. Bilo bi to uobičajeno upozorenje o zabrani unošenja profesionalne opreme da nam ga organizatori nisu naglasili još jednom u mailu nekoliko dana prije koncerta, letkom na ulazu u arenu i još jednim letkom na mjestu sjedenja. OK, nećemo snimati! Da se Mađari ne šale, pokazalo je i izbacivanje nekoliko fanova koji su ipak odlučili zabilježiti neku fotku na vlastitu odgovornost.

Ova stroga politika protiv korištenja mobitela tijekom koncerta imala je jasnu i kratku poruku benda: „Gledajte koncert, ne svoje mobitele.“. Vjerujem da su u ovome pothvatu dobrim dijelom uspjeli i stavili naglasak na uživanje u iskustvu, koje je stvarno bilo šteta prekidati bilo čime. Iako jest bilo malo neobično ne izvući automatski mobitel na vrhuncu neke pjesme ili okinuti fotku za uspomenu, nedugo nakon početka je većini publike mobitel pao na dno prioriteta. Još jedan pozitivni ishod ove odluke bio je potpun mrak u dvorani, što je dodatno istaknulo scenografiju i bend, gdje vam u gledanju izvanrednih vizuala koji su pratili bend neće smetati ekran visoke osobe ispred vas koja je odlučila snimiti pola koncerta i nikada se ne vratiti na te snimke.

Brass Against kao zanimljiv izbor predgrupe

Za zagrijavanje publike bio je zadužen glazbeni kolektiv Brass Against. Ovi glazbenici u obrade pjesama bendova poput Rage Against the Machine, System of a Down, Tool i drugih daju jednu drugu dimenziju s velikim brojem puhačkih instrumenata uz prateći bend i izvrsne vokale. Osim covera, dočekali smo (i imali priliku slušati) njihovu prvu autorsku stvar. Uz etiketu netipičnog cover benda, Brass Against je u javnosti odjeknuo prošle godine kada se dogodio “incident” tijekom nastupa benda. Naime, pjevačica Sophia Urista izvela je fana na pozornicu i (u izostanku boljeg izraza…) urinirala na facu istog fana. Zbog ovog je incidenta TOOL iz šale na početku turneje postavio “NO PEE ZONE” znak na pozornicu tijekom jednog od njihovih nastupa. Naravno, Sophia se nakon incidenta ispričala dok je bend rekao da se tako nešto ne može očekivati u budućnosti na njihovim nastupima.

No, izuzev ovog zanimljivog benda koji svira covere na svoj “brass” način uz odličan scenski nastup, zanimljivo je da su svirali čak dvije pjesme TOOL-a. I, dok su svi uživali u “Forty Six & 2” i “Stinkfist”, nekako nam je istovremeno postalo jasno da ovo nećemo čuti na koncertu kasnije jer bi bilo čudno da predgrupa i bend sviraju iste stvari. Kako se bližio kraj nastupu predrupe, također je postajalo jasno da ovo neće biti sjedeći koncert. U ovom trenu se osiguranje još trudilo reći ljudima da sjednu i ostanu na svojim mjestima, no ubrzo će na pozornicu izaći ono po što smo došli.

(Samo) Fear Inoculum

Na službenoj satnici bilo je naznačeno otvaranje vrata (18:00), kao i nastup predgrupe (19:30), no nigdje nije pisalo kada TOOL dolazi na stage. Dečki su krenuli oko 20:35, što je bilo ranije nego su neki fanovi očekivali, pa je tako spektakl koji je krenuo bio malo smeten ljudima koji su još uvijek tražili svoje mjesto u dvorani. Unatoč tome, od početka i otvaranja s “Fear Inoculum” – singla s njihovog istoimenog zadnjeg albuma – znali smo da nas čeka nešto posebno. Veliki videozid uveo nas je u psihodelične i “trippy” animacije, čiji su doživljaj upotpunili reflektori i laseri usmjereni u svim pravcima. Već na kraju prve pjesme, stvorila se dovoljna kritična masa ljudi koji nisu htjeli sjediti na TOOL-ovom koncertu, na što su Mađari rekli: “Fuck it”, shvaćajući da ne mogu natjerati dvoranu da sjedi. Istovremeno su se trudili da ljudi barem ostanu u svojim sektorima sjedenja.

Odmah nakon naslovne pjesme novog albuma putujemo u prošlost, dok dvoranom odzvanja “Sober” s albuma “Undertow”. Ostali smo u tonu starijih pjesama kako su uslijedili “The Pot” i “Pushit”. Tek tijekom izvedbe “Pushit” maknuo se “veo” ispred benda načinjen od tankih resica koje su nalikovale na staklene rezance. Istovremeno se kroz njih mogao vidjeti bend, no kako su bile dovoljno gusto postavljene poslužile su kao izvrstan alat za projekciju vizuala.

Uslijedila je možda i najpoznatija stvar s novog albuma, “Pneuma” koja iznova pokazuje genij i nadljudsko vladanje bubnjevima Dannyja Carreyja dok nas vodi kroz 12-minutno duhovno putovanje. Nakon toga nas je dočekala “The Grudge”, nakon čega su dečki nastavili u revijalnom tonu s “Right in Two”, “Descending” i definitivno neočekivanom numerom “Hooker With a Penis”. Tijekom cijelog koncerta članovi su bili raspoređeni po pozornici uobičajeno neobično. Točnije, Maynard je većinom stajao na lijevom i desnom kraju pozornice iza svih članova benda, pokazujući svoje zanimljive plesne poteze (na trenutke kao NPC) te bi povremeno samo nestao s pozornice, ostavljajući nas da uživamo u instrumentalima. Danny je bio u centru pozornice i često u fokusu zbog svojih dionica na koje nitko ne može ostati ravnodušan. Gitarist Jones i basist Chancellor bili su postavljeni najbliže publici, pri čemu se imao dojam da su povremeno upravo oni najviše komunicirali s publikom.

09:59

Umjesto uobičajenog bisa, bend je nestao s pozornice, a na videozidu se pojavilo odbrojavanje od 10 minuta. Nakon toga se bend vratio s bubnjarskim solom uz “Chocolate Chip Trip”, te su nastavili s pjesmom “Culling Voices”. “Culling Voices” je pjesma koju nikad ne biste očekivali na koncertu, no ispalo je da je upravo ona nezaboravna i potpuno izdvojena od ostalih. Bend se okupio na početku pozornice, sjeo u polukrug i uveo nas u pjesmu, s tim da je bubnjar Danny sjedio s njima i svirao akustičnu gitaru. Uistinu je bio poseban prizor, praćen odličnim vizualima i konfetima koji su padali po publici. Naravno, kako je pjesma eskalirala, bend se vratio u prvotnu formaciju i vodio nas do kulminacije stvari.

Za posljednju pjesmu, posljednjeg nastupa ove turneje, bend je odabrao “Invincible”, koja definitivno predstavlja jednu od jačih stvari s novog albuma. Maynard je pozdravio publiku i dopustio snimanje/slikanje kulminacije koncerta. Dobar dio publike je to kratko odradio i nisu snimali cijelu pjesmu – bi li bilo isto da smo cijelo vrijeme mogli snimati? Teško je reći, ali čini se da je moto “Gledaj koncert, a ne mobitel” ostao s nama. “Invincible”, sa svim pauzama i kulminacijama činila se kao da nikada neće završiti, no nakon nekog vremena smo se morali pozdraviti s bendom. Izaći iz dvorane i pitati se “OK, što je ovo bilo?”.

Nakon dva i pol sata svirke, TOOL je završio svoju turneju posvećenu novom albumu. Fanovi starijih albuma ipak su čuli neke od najpoznatijih pjesama. Točno pola setliste bilo je posvećeno novom albumu, dok je ostatak došao s ranijih albuma. Ono što je bilo pomalo iznenađujuće jest samo jedna izvedena pjesma s jednog od njihovih poznatijih izdanja “Lateralus”, a teško je reći da se nismo potajno nadali i izvedbi nove verzije starog hita “Opiate”. No, možda drugom prilikom. Do sljedećeg susreta nestrpljivo čekamo što nam to još TOOL sprema.