Sinoć je Tvornica Kulture postala epicentrom najboljeg glazbenog događanja koje nas je zadesilo u skorije vrijeme – koncert Flogging Molly. 

Prije no što se osvrnem na prošlu noć i nastup ovih fantastičnih punk rokera htjela bih napisati i pokoju riječ o bendu koji je nastupio kao njihova predgrupa te zagrijao atmosferu u Tvornici. Radi se naime o, do jučer meni nepoznatom, punk bendu naziva BKD odnosno Bistro klub Devetka. Kada sam pročitala da će upravo oni nastupiti prije velikana kao što su Flogging Molly, moram priznati da sam bila pomalo skeptična, ali to se na koncu pokazalo potpuno neopravdano. Naime, ova varaždinska trojka odradila je fantastičan nastup pun energije kakav nam je sinoć i bio potreban. Predvođeni frontmenicom Idom Ristić, koja je zadužena za bas i vokale, odsvirali su polusatni set na kojem su se našle pjesme s prvog albuma, ali i posljednjeg EP-a „Balkan OI!“ kojeg su izdali početkom ove godine. Sve u svemu, odradili su odličan nastup i, po mojem mišljenju, stekli i neke nove fanove.

Foto: Luka Antunac

U veoma kratkom roku Tvornica se napunila do čepa, a euforije nije manjkalo! Oboružani rekvizitima irskih zastava i boja, te mnogim drugim, fanovi su s nestrpljenjem iščekivali trenutak kada će ugledati svoje idole – što se ubrzo i dogodilo. „Wipe the blood from your lip with the flesh of your hand, there’s no thorn in the side left to grow so let’s cherish the names that we lost for an age with the rue now the supper must go“, bili su stihovi prve pjesme večeri, a radi se, naravno, o pjesmi (No More) Paddy’s Lament koja je odmah natjerala publiku na skakanje i ples koji nije prestajao tijekom cijelog nastupa. Uslijedila je The Hand of John L. Sullivan te Drunken Lullabies na kojoj se publika potpuno raspametila. Tvornica se počela tresti od ludila kojeg su probudili ovi zavodljivi irski zvuci. Cijedio se znoj, letjele su pive, stage divinga nije manjkalo baš kao ni mosh pita, a osmijeh nije nikome silazio s lica. Atmosfera koju su napravili Flogging Molly bila je jednostavno fantastična.

Foto: Luka Antunac

Kako i ne bi kada je frontmen Dave King karizmatik kakvog rijetko imamo prilike vidjeti. Njegova pojava i scenski nastup te način komunikacije s publikom prava je kombinacija koja te jednostavno izuje iz cipela. Gotovo dva sata držao je Tvornicu na nogama. Nizale su se pjesma za pjesmom, a on nam nije dopustio da pokleknemo ni na jedan tren. Pozivao je na zabavu, ples i veselje. Čak je i nazdravljao s publikom sa „živjeli“ što je izazvalo još veće oduševljenje od strane fanova. Pohvalio se i kako njegova žena vuče hrvatsko korijenje te kako su svoj medeni mjesec proveli upravo ovdje u Hrvatskoj. Također, moram spomenuti još jednu gestu koju bi rijetko koji izvođač napravio. Naime, u nekoliko navrata je pohvalio organizatora, ali i predgrupu BKD te tražio publiku da ih još jednom nagrade pljeskom jer su ga svakako i zaslužili. U posljednje dvije godine koje intenzivno provodim po koncertima ovakvo što još nisam doživjela i moram priznati da sada još više volim i cijenim ovaj bend.

Foto: Luka Antunac

No, došao je i taj čas. Kraj koncerta te trenutak za bis! Znoj se cijedio sa svih, a i umor je polagano činio svoje. Stupivši ponovno na pozornicu, Dave je pjesmu If I Ever Leave This World Alive posvetio svima u publici što je, tada već zasićenjem kapaciteta, rezultiralo kišom piva u zraku i još jednim valom sveopćeg oduševljenja. Slijedila je Salty Dog, a za kraj smo svi skupa zapjevali jednu koja nas je ponijela dalje u noć, ali i zaključila ovu fantastičnu večer. Prpošna, pozitivna, opuštena Always Look at the Bright Side of Life.

Foto: Luka Antunac

Koncert je bio gotov, a druženje s fanovima je moglo započeti. Naime, gitarist se bacio s pozornice u publiku koja ga je ponijela po cijelog Tvornici. Svi su se htjeli slikati, a oni sretni ugrabili su i pokoju trzalicu. Polako sam se uputila ka izlazu, a oko mene bila su samo nasmiješena lica koja su isijavala srećom. Ovaj prizor, ali i cijeli koncert pamtit ću do kraja života, a vjerujem da neću biti jedina.

Foto: Luka Antunac