U utorak, 11. lipnja, u zagrebačkoj Močvari mlada kantautorica MAR promovira svoj prvijenac naziva “Calling out”.
Marina Elezović, umjetičkog imena MAR, mlada je kantautorica koja je već neko vrijeme aktivna na našoj domaćoj sceni, a danas je objavila svoj debitantski album koji će idućeg tjedna promovirati u Močvari. Tim povodom popričali smo s mladom glazbenicom, a što smo sve saznali pročitajte u nastavku.
Marina, lijep pozdrav! Nekoliko dana dijeli nas od dugoočekivane promocije tvojeg prvijenca naziva “Calling out”. Jesi li uzbuđena što je album danas napokon ugledao svjetlo dana? Kako se osjećaš?
Da jesam, jako sam uzbuđena. Sretna sam što izlazi jer smo stvarno dugo radili na njemu i drago mi je da se taj dio našeg zajedničkog stvaranja napokon pokaže javnosti u cjelini i da mogu krenuti u nove glazbene pothvate.
Na albumu si, ako se ne varam, radila skoro dvije godine i to u suradnji sa svojim učiteljem gitare, ali i prijateljem Adamom Semijalcem, poznatijim pod umjetničkim imenom Bebe Na Vole. Kako je protekao taj cijeli proces i jeste li zadovoljni rezultatom i finalnim zvukom? Također, jesu li pjesme nastajale po putu ili su već bile napisane i čekale svoj trenutak?
Adam i ja smo od početka odlično kliknuli i on je bio jedna od prvih osoba kojoj sam se usudila pokazati svoje pjesme i koji me je od početka podržao i hrabrio. Mislim da je to moja velika sreća, jer je Adam za mene jedan od najboljih mladih hrvatskih glazbenika. Da nije bilo njega i da nije vjerovao da će sve to ispasti dobro – ne bih bilo niti albuma, u ovom izričaju u kojem je nastao. Zadovoljni smo zvukom, mislim da smo pronašli ono što smo htjeli, no naravno kako se kaže, uvijek se može bolje. Kroz „Calling Out“ sam se zapravo upoznala sa osnovama produkcije i procesom nastajanja albuma i shvatila zapravo koliko vremena preslušavanja i energije treba uložiti u sve to. Kako smo u svemu tome bili samo nas dvoje ne moram objašnjavati koliko nam je vremena i truda bilo potrebno da sve to snimimo. Imala sam koncept nekih pjesama prije snimanja, a ostale su nastale „po putu“. Bilo je teško izabrati pjesme za album jer ih je odjednom bilo dosta, pa već i sada imama predloške za drugi album.
Kada sam već spomenula, kako Adam ima umjetničko ime, moramo spomenuti i tvoje – MAR. Zašto si odlučila ne nastupati pod svojim pravim imenom već pod ovim umjetničkim?
Jedna prijateljica mi je predložila da se nazovem MAR jer je pročitala negdje da to na nekom jeziku, nažalost ne znam na kojem, znači vatra i strast, što se može povezati s mojom osobnošću, a i mojim pjesmama. Nekako mi je to bilo kul, kratko je, povezano je i s mojim pravim imenom Marina, zvučno je, a kako je i moj cilj da se probijem na inozemnu scenu mislim da je to ime prikladnije od mojeg pravog.
Sve pjesme na albumu napisane su na engleskom jeziku. Zašto si se odlučila poći tim putem?
Mislim da mi nikada nije išlo pjevanje na hrvatskom jeziku, jer od kada znam za sebe imam problema sa izgovorom suglasnika „r“ pa su mi se često smijali kad bi izvodila pjesme na hrvatskom. A i s obzirom da sam rođena u Kanadi, dio mene uvijek razmišlja na engleskom i više ne znam je li mi je hrvatski ili engleski materinji.
Do sada si publici predstavila singl “Lost company” te pjesme “Gentle song” i “My melancholic friend” koje su popraćene i video spotovima. Zašto si od svih pjesama s albuma odabrala baš njih? Također, koliko će se numera uopće naći na albumu?
Na albumu će se naći deset pjesama i meni je svaka od njih posebna i priča za sebe. „Lost Company“ je prva pjesma koju smo Adam i ja snimili pa smo je zato prvu izbacili. Kada sam napisala „My Melancholic Friend“ bila sam u dosta depresivnom stanju i imala sam problema sa spavanjem pa sam dobila inspiraciju i za video spot na tu temu. „Gentle Song“ je bila završena u isto vrijeme kada mi je prijateljica koji se bavi fotografijom (koja me je i snimila za cover albuma) ponudila da snimimo spot u sklopu radionice udruge „BLOK“. Pa sam prihvatila i tako smo snimili taj spot na Željezničkom kolodvoru i baš je bilo zabavno.
“Calling out” ime je tvog prvijenca. Zašto si odabrala baš taj naziv?
Prošlu jesen kada me je Adam pozvao da mu budem predgrupa bila sam počašćena i jako sretna i htjela sam izvesti jednu najnoviju pjesmu koja mi je u tom trenutku bila najposebnija, jer sam osjetila da je ta pjesma baš „to nešto“ i da je sve ono što osjećam i kako se osjećam izrečeno u njoj. Pjesma tada nije imala naslov i zamolila sam publiku da ako netko dobije ideju za naslov da mi kaže. Moj tadašnji profesor iz likovne umjetnosti (koji mi je i dalje jedan od idola) mi je nakon koncerta sugerirao naziv „Calling Out“. Tako mi je dobro i točno zazvučalo da sam sama sebi rekla da ću tako nazvati i pjesmu i cijeli album. A vi sami procijeniti o čemu se radi i zašto baš „Calling Out“.
Ljudi koji su upoznati s tvojom glazbom već znaju što te najviše inspirira. No, za sve koji te još nisu poslušali, reci nam nešto malo više o svojoj glazbi, stvarima koje te inspiriraju, ali i glazbenicima koji su te odredili kao osobu i kantautoricu.
Prvi i najveći moj glazbeni idol i utjecaj je Elvis kojeg sam slučajno slušajući otkrila na radiju s 10 godina i koji je zaslužan za moju želju sviranja gitare. Usudila bi se reći da sam pod utjecajem raznih glazbenih žanrova; od samih početaka rocka, Rolling Stonesa, Neil Younga, Fleetwood Maca, CCR, grunge glazbe Nirvane, Pearl Jama, Eddiea Veddera, Lemonheadsa, Chris Cornella, indie izvođača 90-tih Smithsa, U2a, Tracy Chapman, pa do današnjih izvođača kao što su LP, The Lumineers, Jake Bugg, RHCP, John Frusciante, Isaac Gracie , Birdy , pa čak i Adele. Inspiraciju u svojim pjesmama pronalazim najviše u prirodi i u nekom svom unutarnjem miru. Glazba mi je način izlaska iz svakodnevice, te sam sve svoje probleme (želja za slobodom, neprilagođenost društvu, skeptičnost prema svijetu i sebi samoj, moji osobni strahovi i previranja) rješavala bježanjem u „bolji“ svijet, imaginarni svijet glazbe i stvaranja. Moja glazba… iskreno nemam poima, baza je tu: moja gitara i ja…
U posljednje vrijeme na našoj domaćoj sceni počelo se pojavljivati sve više novih imena i svi bi oni htjeli svoje mjesto pod svjetlima reflektora. Pratiš li i ti našu scenu? Ako da, kakvo mišljenje imaš o cijeloj toj situaciji i smatraš li je pozitivnim ili negativim?
Nije da baš pretjerano pratim nova imena na domaćoj sceni. Pomalo sam u svom filmu. Ali koliko pratim, volim poslušati Pocket Palmu (ex duo Side Project), Miriam, Kliniku Denisa Kataneca, Irenu Žilić, prijatelja Ichaboda i naravno Bebe Na Vole. Smatram da je situacija na domaćoj sceni prilično negativna i da nema baš perspektive i prikladne publike koja bi potakla nove nade.
Da se nadovežem na prethodno pitanje… Naime, primijetila da sam da na našoj sceni ima i bendova koji postoje već desetak godina. Snimaju albume, održavaju njihove promocije, potpisuju ugovore sa diskografskim kućama, a ispada da za njih skoro nitko nikada nije čuo osim kritičara koji ih hvale, njihovih kućnih prijatelja te poznanika iz svijeta glazbe, a kada im dođeš na nastup u publici se nađe tek dvadesetak ljudi. S obzirom da iza sebe imaš mnogo nastupa i već si stekla određeno iskustvo i uvidjela kako stvari kod nas funkcioniraju, smatraš li da ovaj “problem” koči mlade glazbenike poput tebe?
Da, publike nema i to je definitivno najveći problem i zasigurno nas koči cijela ta situacija. Svi se vrtimo u jednom te istom uskom krugu prijatelja i glazbenika. Svi sve znaju i čini mi se da je teško doći na radio ili televiziju ako nemaš nikoga iza sebe ili sreću da te netko progura. Tako mislim da gubimo kvalitetne glazbenike koji nikada ne mogu dobiti svoju šansu.
Kada sam u prethodnom pitanju već spomenula kritičare, moram te priupitati da li ti je uopće važno njihovo mišljenje o tvojoj glazbi, ali i glazbi općenito?
Naravno da mi je drago kad mi netko napiše recenziju, ali mi to i nije najbitnija stvar. Jer mislim da su glazbeni kritičari jako neoriginalni i većina njih copy-pasta link prve objavljene recenzije. Isto tako, oni uglavnom hvale i mislim da u potpunosti ne napišu svoje mišljenje.
Tvoju promociju u Močvari otvara mlada kantautorica Daisy Dives koja je nakon neuspjelog pokušaja dua prešla u solo vode. Kako to da si izabrala baš nju da uveliča tvoju promociju? Kako je došlo do vaše suradnje i kako bi nam opisala njezinu glazbu i stvaralaštvo?
Daisy je izabrana preko organizatora „Začarane Močvare“ da bude moja predgrupa. Nisam je nikada poslušala uživo, jer nisam imala priliku. Zapravo sam htjela da prije mene nastupi moj prijatelj , ali je on otkačeni umjetnik koji je skroz neuhvatljiv. Nadam se da će se Daisy uspješno prezentirati i da će se uklopiti u cjelokupnu atmosferu večeri.
I za kraj, reci nekoliko riječi i pozovi ljude na svoju promociju koja će se održati 11. lipnja u Močvari te slobodno najavi gdje ćemo te još moći poslušati ovog ljeta.
DOĐITE U MOČVARU, BIT ĆE DOBRA SVIRKA, MELANKOLIČNO LJETNO VEČE, NADAM SE BEZ KIŠE, MOJA GITARA, JA I „CALLLING OUT“. VIDIMO SE! Ovo ljeto sviram još na Exposure Music Festivalu u Velikoj Gorici, SUR festivalu na Velikom Taboru i Ferragosto festivalu u Orahovici.
Komentari preko Facebooka