Zadnji dan ovogodišnje, neprijestupne veljače, uprizorio je u Zagrebu jedan od nesumnjivo najvećih reperskih koncerata ove godine, eto, takvo je ime bilo gost većinski ispunjenog Vintage Industrial Bara ovog četvrtka. Naime, riječ je o američkom reper, glumcu i biznismenu Tech N9neu.

Prvi osjećaj koji pamtim kada mi je prije par mjeseci obznanjeno njegovo gostovanje u Zagrebu bila je jednostavna sreća – ne sad nekakve erupcije oduševljenja, ali mi je bilo drago što još jedan od izvođača koje sam slušao u srednjoškolskom razdoblju, pa i nešto kasnije, dolazi u Zagreb, a koncert uz koje pivo, shodno svim ostalim faktorima jamči, u najmanju ruku, solidan prekotjedni izlazak.

Vrijeme je prolazilo do koncerta, a u meni je, kao i kod ljudi koliko sam primijetio, lagano splasnuo doživljaj te se četvrtak dočekao kao bilo koji drugi dan. Da se razumijemo, ne umanjava to značaj Tech N9nea kao izvođača poprilično važnog za rap, nego dokazuje snagu nostalgije kao sile zbog koje se nerijetko uhvatim kako idem na koncerte izvođača koje aktivno ne slušam već godinama. Nažalost, dolazimo iz zemlje koja je zbog rijetko čega prezentabilna major glazbenicima današnjice, pa će tako ostati do neke monetarnije budućnosti.

(foto: Roberto Pavić)

Tech je imao težak zadatak – nepunih desetak dana, Vintage je zatresao Homeboy Sandman uz Edana te se od ovog reperskog spektakla, iako nešto drukčijeg zvukovnog predznaka, očekivalo u najmanju ruku podjednako, što ne mogu reći da izvođači nisu opravdali. Krenimo redom.

Prvi su kao predgrupa nastupili Diyala, prekaljena reperica sa varaždinskom adresom, i DJ Yesh. Njihov nastup, koji je prema rasporedu trajao nekih 20-ak minuta, gore-dolje, sam propustio. Naprosto sam bio zatečen dosta ranijim početkom programa, iako je to bilo sasvim očekivano obzirom da se radilo o četvrtku. Moje isprike navedenim izvođačima, siguran sam da je lijepo čitati o svom nastupu, pogotovo ukoliko je ocjena pozitivna.

(foto: Roberto Pavić)

Zatim je nastupio Smoke Mardeljano, u Zagrebu već nadaleko poznati i priznati MC iz Beograda, koji je nastupao uz DJ Noki Noleta za gramofonima. Popularni Smoke, jedan od rijetkih novijih aktera na sceni koji može na pravičan način, uz pravičnu emociju, dostaviti svoj rap publici, potkrijepljen gorkim, istinitim pričama s nemilosrdnog beogradskog asfalta iz adolescentske dobi; onim pričama, kojima se većina repera, uglavnom bez ikakvog pokrića, poslovično hvali otkako je samog žanra.

Moram priznati da sam ispadanjem iz regionalne rap scene, koju smatram desetim krugom pakla, lagano ispao i iz kolotečine izvođača, kao što je Smoke, koji to svojim radom i vještinom ne zaslužuju, ali mi je uvijek drago vidjeti da se u Zagrebu osjeća dobro te da ima istovjetnu recepciju od domaće publike. Koliko više nisam „reper“ po defaultu, toliko mi je opet s druge strane milo vidjeti da ima onih koji su s pokrićem “real”, koliko god inače u reperskom kontekstu posprdno koristio taj izraz (ovdje nije slučaj).

Jedan je bitan detalj, za vrijeme njegovog nastupa. U jednom trenutku, jedan od organizatora iz sve aktivnijeg Hangtime Agencyja, uzeo je mikrofon te publiku upozorio da se maksimalno fokusira na NEPUŠENJE trave, jer to navodno Tech N9neu smeta. Pomalo hirovit i nesvakidašnji moment koncerta, tim više, reperskog, reći će netko, reći će mnogi… reći će svi, ali tko sam tu ja da to posebno propitkujem. Smoke je na simpatičan način doskočio organizaciji te pojasnio kako je Tech postariji čovjek s nizom od 35 i više projekata oko sebe te da mu treba čist zrak, što mi je donekle i logičan razlog uzme li se u obzir da osoba od 48 godina nema jednaku plućnu i fizičku staminu kao prije 20-ak godina.

(foto: Robert Pavić)

Nakon što je Mardeljano svoju satnicu iskoristio maksimalno motivirano, jer ne nastupa se svaki dan prije cijenjenog američkog repera, nastupila je kratka pauza. U ovoj koncertnoj intermisiji, publika je pokušavala dozvati Tech N9nea, a on se u jednom trenutku pojavio uz prepoznatljive introdukcijske zvuke njegovog „Strange Musica“ zajedno sa dugogodišnjim suradnikom i kompanjonom Krizz Kalikom. Krizz Kaliko je inače netko koga pamtim, i o kojem vlastito predznanje vezujem samo i isključivo uz Tech N9nea i zajedničke kolaboracije. Na koncertu je, unatoč kojem kilogramu viška, bio iznimno aktivan i razigran.

Za nastup mogu reći da je bio dinamičan, energičan, onako, bengerski, unatoč nešto poznijim godinama. Dvojac repera je toliko uvježban i ispraksan na zajedničke nastupe da je to bilo vidljivo već unutar prvih nekoliko minuta koncerta. Nadopunjavanje, koreografija, sve je bilo dio showa “za luđake”, kako su to nemal broj puta istaknuli.

Kroz nekih 80-ak minuta nastupa, presjekli su obojica nizom poznatijih pjesama (Am I a Psyco, EBAH, Riotmaker, itd.) iako su neki osobni favoriti izostavljeni (Don’t Tweet This), no par me detalja fasciniralo više od uigranog performansa (inače, od imena ovog ranga teško je neočekivati drugačije, tako da je pleonazam to dodatno isticati u daljnjem tekstu). Osim spomenute koreografije, koju mi je jedan poznanik kroz šalu prezentirao “kao da je na koncert od Beyonce”, neobičan mi je bio sistem nastupanja preko matrica, bez prisustva DJ-a. Koliko je možda zvukovno čistije, toliko je izostao taj neki šmek na koji sam osobno naviknut, a ovako mi je ostao, moram priznati, lagan plejbekast dojam.

(foto: Roberto Pavić)

Publika je bila iznimno reaktivna što me u jednu ruku također iznenadilo jer već nekoliko godina Tech N9ne nema većih hitova nit spada u najviše limbove rap glazbe. Njegov danak glazbenom svijetu zadnjih godina se, ako mene pitate, više očituje u rasadniku zanimljivih imena na rosteru njegovog labela, Strange Musica. Kroz godine, Tech je igrao ključnu ulogu u formiranju karijera nekolicine imena i grupa, a posebnu bih tu istaknuo američkog Riđi Riđa – Rittza, zatim MURSA, !MAYDAY! ili CES Cru. Uostalom, Jay Rock, danas treća uzdanica moćnog Top Dawga, svoj je prvijenac objavio upravo za Tech N9neov Strange Music. Međutim, očito je u publici bilo više okorjelih fanova nego što sam prvotno očekivao, pa se u Vintageu niti u jednom trenutku nije zadesio manjak mobitelskih periskopa koji vjerno prezerviraju kvalitetnu uspomenu. Ne moram napominjati, ali hoću, da su poznatije pjesme prolazile uz kakav-takav rap-along bezmalo maksimalno popunjenog auditorija.

Za vrijeme cijelog koncerta pozorno je cijelu situaciju s bine pratio nemali tamnoputi momak, očito predstavnik securityja izvođača, koji je svoj zadatak obavljao i više nego revno. Mislim, prema američkim standardima. To je sve očito dio nešto strožeg protokola od onog na koji je naviknuta balkanska publika. Zašto to mislim, ponajviše zbog činjenice da je u jednom trenutku pomalo agresivno svijetlio baterijom u smjeru momka, koji se na sred Vintagea popeo prijatelju na leđa, signalizirajući mu da se spusti. Dakle, krajnje bezazlena radnja, koja je mogla rezultirati nepovoljnom situacijom po izvođače jedino u slučaju da je propeti momak imao namjeru skočiti sedam metara, oboriti rekord za let u zraku i time ozlijediti Techa ili Krizza.

(foto: Roberto Pavić)

Bit će da su Amerikanci još uvijek skeptični prema koncertiranju na Balkanu (sjetimo se Nasa 2008. koji nije došao u Zagreb zbog ratnog stanja LOL), a za sve vas koji se vi pitate kako su ovi trenuci točno povezani sa samom srži koncerta – važni su uzmemo li u obzir to da su izvođači cijelo vrijeme hajpali taj neki luđački, ‘psiho’ momenat, dok s druge strane oksimoronski brane pušenje trave (s čim se slažem, da se razumijemo, mogao sam napokon pošteno prodisati u Vintageu) i penjanje na leđa pojedinca zarad boljeg doživljaja. Nekako mi to nije baš ‘psiho’, i nekako mi je to dalo odgovor na pitanje koliko je zapravo ovaj show samo i isključivo to – za Tech N9nea i Krizza to je bio jedan obični gig, jedan show na mapi Europe (istinabog, jedini u regiji), do sitnih detalja isprakticirana, koreografija, “luđački trenutak” s best-of setlistom, što mi je sva njihova povlađivanja i Techovo ponavljanje “Hvala” u nekoliko navrata, stavilo po strani. Hajde, barem nisu smorili, odnosno pretjerali s tim lažnim oduševljenjem. Po završetku njihovog koncerta, ljudstvo se prelilo u prvi dio Vintagea gdje je svoju selekciju hip-hopa preostalim ratnicima podario DJ Rofellos.

Sve u svemu, da napokon zaključimo – gledajući s koncertne strane, Tech, Krizz i Smoke pružili su publici kvalitetan doživljaj, kvalitetan provod, a neke sitnice koje vrludavo povezujem u glavi nipošto nisu iskrivili sliku i krivo oblikovali sud o koncertu. Razočaranje bi bilo jedino u slučaju da sam očekivao nekakvu pretoplu relaciju izvođač-publika, da Tech N9ne od silne sreće zbog nastupa u hrvatskoj metropoli u čelo poljubi svakog ponaosob, što naravno (i srećom) nije bio slučaj. Do sljedećeg reperskog koncerta u Zagreb-gradu. Veljača je postavila neočekivano dobar standard.