Sinoć je u klubu Močvara Nothing održao snažan i energičan nastup.

Bend Nothing ne treba neka velika predstavljanja, u svojih osam godina postojanja osvojili su shoegaze scenu diljem svijeta. Nothing je na početku bio projekt Domenica Palerma da bi mu se kasnije priključili gitarist Brandon Setta i bubnjar Kyle Kimball. Svoj prvi studijski album naziva Guiltily of Everything izbacuju 2014. godine i već tada su pokazali kako ciljaju na osvajanje svijeta. Sa svojim drugim albumom, Tired of Tomorrow, osvojili su većinu glazbenih kritičara te su postali još i veći bend. Sredinom ljeta ove godine izbacuju album Dance on the Backtop s kojim su krenuli na turneju po SAD-u i Europi, pa tako i na svoj treći nastup pred zagrebačkom publikom. Na svoj koncert u Močvari kao predgrupu su pozvali indie shoegaze bend YEAHRS, koji su prije par godina oduševili puni klub Attack.

Svaki put kada bi mi se ukazala prilika otišao sam na koncert Nothinga, pa mi je tako ovo bio četvrti put da ih gledam uživo, prva dva koncerta u Hrvatskoj su mi ipak bila najbolja, pogotovo onaj prvi u rasprodanoj Močvari. Sada dvije godine od punog malog pogona Tvornice Kulture i par godina od rasprodane Močvare, Nothing se vratio na mjesto premijernog im nastupa i nažalost privukao najmanje ljudi do sad. Ne baš puna Močvara nije obeshrabrila Domenica i ostatak ekipe, pa su svoj set od 70 minuta odradili energično.

Nažalost nisam stigao popratiti polusatni nastup benda YEAHRS, ali koliko sam vidio pred kraj dečki su bili energični i sve one koji su odlučili popratiti njihov nastup su sigurno dobro pripremili za glavne aktere ove shoegaze večeri. Uz nekih desetak minuta kašnjenja na pozornicu se penju Domenic, Brandon, Kyle i Aaron i svoj nastup otvaraju pjesmom Us/We/Are sa aktualnog albuma Dance on the Backtop. Iako volim Nothing moram priznati kako na njihovim koncertima razglas nikada nije bajan, ali sinoć u Močvari je na veliku žalost svih okupljenih bio izrazito loš, vokal se na početku nije čuo. Uz određene „tehničke“ poteškoće koncert se nastavio pa je tako uslijedila Curse of the Sun, odlična pjesma s albuma Tired of Tomorrow. Nakon You Wind Me Up odsvirali su mi i najdražu pjesmu, A.C.D. (Abcessive Compulsive Disorder) pjesma s možda i njihovog najboljeg albuma Tired of Tomorrow.

Palermo se našalio s publikom kako mu se čini da je Nothing dosadio više zagrebačkoj publici pa je zato došlo manje ljudi na sinoćnji nastup, ali je isto tako rekao kako obožavaju dolaziti u Zagreb i svaki put kada slažu turneju trude se da Zagreb bude na popisu gradova zato što im je prvi nastup u rasprodanoj Močvari bio jedan od najboljih.  Nakon pjesme B&E zaredalo se par pjesmama s aktualnog albuma kao što su Zero Day za koju su izbacili odličan spot nedavno, I Hate Flowers i Carpenter’s son. Stariji hitovi su pobrali najveće oduševljenje među okupljenima, pa je tako Vertigo Flowers vidno razgalila sve okupljene.

Tijekom čitavog koncerta Domenic je održavao relativno rečeno dobru komunikaciju s publikom pa se našalio s nekim stvarima koje su im se dogodile na koncertima u Rusiji od prije par dana.  Preko Bent Nail, Blue Line Baby i pjesme kompliciranog li naziva  (HOPE) is just another word with a hole in it došli smo do kraja nastupa. Bilo je kratkog dozivanja na bis i naravno da su na samom kraju odsvirali, možda i najpoznatiju stvar, Eaten by Worms. Domenic se još jednom zahvalio svima što su došli te je rekao kako se vidimo na sljedećoj turneji.

Treći koncert shoegazera Nothing možda i nije bio najbolji, ali je svakako bio energičan i isto tako su pokazali kako novi album zvuči dobro uživo, samo da je tonac malo više pazio bio bi to puno bolji koncert. Sve u svemu možemo reći kako je ljubav između zagrebačke publike i Nothinga uzajamna i gotovo sigurno možemo očekivati povratak ovih sjajnih shoegazera u naš glavni grad.