Sinoćnjim koncertom u Saxu, Kries je završio svoju dvodnevnu Sax turneju te iznova dokazao da se radi o jednom od najbriljantnijih domaćih glazbenih bendova.

Sax će pamtiti proslavu svoga 20. rođendana, koja je između ostalih svirki, obilježena i dvostrukom Kries poslasticom. Publika je opet prepoznala značaj njihovih live svirki te je klub bio gotovo napunjen, a momci iz Kriesa uzvratili su okupljenima energičnom etno svirkom koja je rasplesala i iznova oduševila sve okupljene.

Foto: Julien Duval / Hangtime Agency

Koncert počinje pjesmom Selo na okuke s njihovog posljednjeg istoimenog studijskog albuma, i nije trebalo dugo da se stvori sinergija između publike i benda na pozornici. Možda je prvi dio koncerta bio u nešto više laganijem izdanju, no kako je koncert odmicao tako su i pjesme postajale sve življe , temperatura u klubu je narasla, a publika se sve više opuštala i razbacivala. Lijepo je i primijetiti različite generacije sinoć u publici. Zadržavajući svoje stare fanove, čini se da je Kries, nakon sada već 15 godina postojanja na sceni, sposoban (možda čak i više nego ikada) prikupiti i novu bazu obožavatelja.

Ima uvijek nešto hipnotizirajuće u Mojmirovoj pojavi na pozornici, u tim raširenim rukama i srdačnom blagom osmijehu koji vas napuni pozitivnom energijom. Kraj njega je taj pomalo frikasti i samozatajni Andor Vegh čije diple/gajde/frule pozivaju u psihodelični etno trans i daju snažan pečat sveukupnom dojmu Kries svirki. Nevjerojatno simpatični Krešimir Oreški i njegovi bubnjevi ne daju vam da mirno stojite na mjestu, a uz same bubnjeve Krešimir koristi još cijeli niz različitih mini instrumenata kojima nažalost ne znam ime.

Foto: Julien Duval / Hangtime Agency

Chui dvojac (Konrad na basu, te Ivan Levačić na bubnjevima) u kombinaciji s gitaristom Erolom mogu bez problema imati jedan zaseban nabrijani garažni trio bend i fascinantno je kako njihova naelektrizirana rock podloga savršeno odgovara etno elementima Andorovih instrumenata i lijerici Ive Letunića koji će nerijetko imati i solo vokalne izvedbe na jedan svoj mistično lijepi način.

Koncert je karakteristično završio izvedbom kultne Zumbe (bis) koja vas za kraj još dodatno raspameti i odvede u neke Kriesovite pastoralne sfere. Iako sam bend napominje da smisao njihovog djelovanja nije očuvanje kulturne i folklorne baštine, već oni samo uživaju u izvođenju i simbolici tradicionalne ostavštine, međutim, ovčarski poslovi te povratak prirodnim ambijentima dobivaju još atraktivniju dimenziju u njihovoj izvedbi. Taman toliko da nas otrgne iz betonske rutinizirane svakodnevnice.