Natali Dizdar je sinoć u prepunom Saxu održala nastup kojim je oduševila sve prisutne te uveličala proslavu 20. rođendana kluba.

Od jučerašnje velike koncertne ponude, krenuvši od rasprodanog Doma Sportova gdje je zasvirao Jethro Tull pa sve do riječkog Pogona Kulture gdje je nastupao God Is An Astronaut, ja sam nekako s lakoćom ipak odabrala baš Natali. Ima nešto u tim manjim koncertima što uvijek prevagne. Prisniji su i nekako se osjeća bolja povezanost izvođača i publike. Vjerujem da će se s time složiti i ostatak ljudi koji su poput mene gotovo dva sata uživali u odličnom nastupu kojeg nam je priredila Natali u suradnji sa svojim bendom čije je muziciranje bilo skladno i izvedeno gotovo bezgrešno, s izuzetnom lakoćom! S Natali su sinoć pozornicu dijelili Vladimir Mirčeta na gitarama, Hrvoje Klemenčić  na klavijaturama, Ivan Levačić na bubnjevima, Marino Vinja na bas gitari i sjajna back vokalistica Ines Nožica.

„Ovo je noć bez nas, taknut ću dno od dna“ stihovi su kojima je započeo nastup i odmah natjerao publiku na ples. Radi se, naravno, o pjesmi  „Nećeš me, zar ne“ koja je dio „Iluzija“, posljednjeg studijskog albuma  mlade glazbenice. Već na prvoj pjesmi vidjelo se da je publika „kliknula“, a do kraja nastupa ta se veza samo produbila. Tijekom večeri smo imali prilike poslušati 20 pjesama čije su izvedbe oduzimale dah. Tako su se na repertoaru pronašle „Grijeh“, „Dan po dan“, „Danima“ „Stop“, „Iluzionist“, „Naučila sam trik“, „Mjesto za jedno“, „Mjesecu je dosadno“, „Stranac“, „Gazio si me“, ali i mnoge druge. Interakcija između publike i pjevačice bila je zaista fantastična. Uz pokoju šalu, priču i širok osmijeh svi smo zajedno pjevali i njihali se u ritmu. Tako nam je prije izvođenja pjesme „Zamjenit ću te gorim“ Natali ispričala jednu smiješnu priču vezanu uz pjesmu. Naime na jednom vjenčanju na kojem je pjevala mladenci su je tražili da izvede baš tu pjesmu što se njoj učinilo u najmanju ruku smiješno, ali ipak je udovoljila želji mladenaca.

I tako, nošeni ugodnim ritmom odličnih numera, dočekali smo i onu posljednju. Radi se o pjesmi „Ne daj“, a Natali je napomenula kako upravo s njom završava svaki svoj nastup. Moram priznati da mi je to njezina najdraža pjesma. I sada se sjećam, kao da je bilo jučer, kada sam je prvi put čula. Bilo mi je čak sedam godina! Osvojila me na prvu, pa i dan danas „moje srce svo treperi“ kada je čujem. Iznimno mi je drago što sam imala prilike biti dijelom ove priče, ove glazbene poslastice!