Kada bi me netko tko je u potpunosti neupućen u splitski rap fenomen zvan “Dječaci” pitao: “Dobro, u čemu je fora s njima?”, teško da bi bio u mogućnosti to ukratko opisati.

Jer, kako u jednoj rečenici nekome objasniti bogatu povijest Dječaka, svih njihovih “neslužbenih” članova, solo i “side” projekata?

Najprije bih morao objasniti tko je Papi Batina, zašto nikad ne nastupa uživo, zašto je lakše pronaći slike Loch Ness čudovišta nego konkretne podatke o njemu. Nakon toga bih morao isti proceduru proći s Kid Rađom pa s Krešom Bengalkom pa Kišom Metaka…ima tu posla. I to sve na temelju jednog naočigled običnog rap kolektiva iz Splita koji iza sebe ima svega tri albuma.

Po meni, to je ujedno i glavni razlog zašto su Dječaci jedan od najutjecajnijh i najpopularnijih glazbenih sastava u Hrvatskoj. Zoni, Vojko i Ivo nepresušan su izvor kreativnosti te svaki od njih doprinosi grupi sa svojim jedinstvenim stilom. Nažalost, to je ujedno i glavni razlog zašto su jučer u Sax-u održali zadnji koncert kao pijano-veseli rap trio “Dječaci”, kreativno su postali prerazličiti da bi mogli nastaviti zajedno stvarati glazbu, barem privremeno.

Kad sam tek vidio najavu za koncert, bilo mi je vrlo čudno zašto su od svih koncertnih prostora u Zagrebu izabrali Sax? No vrlo brzo sam skužio o čemu je riječ. Htjeli su intimniji ispraćaj s par stotina fanova koji su se prvi uspjeli dokopati karata, koje su planule brže nego kebab vikendom nakon dobrog izlaska.

U ovakvim situacijama je nekakvo nepisano pravilo da se koncert prebacuje u veći prostor i pušta se još karata u prodaju. Najsvježiji primjer ovoga je prošlogodišnji reunion koncert grupe Tram 11. No, Dječaci su htjeli intimni doživljaj u manjem prostoru i tako je i bilo. Trebalo bih još napomenuti da su u preprodaji cijene karata išle i do 500 kn po komadu! Ok,ok.. prestat ću sad filozofirati i krenut ću pričati o samom koncertu.

Par minuta iza zakazanog početka koncerta, 23:30, na stejđu se pojavljuje Zoni koji namješta matricu u prepunom Sax-u. U tom trenu delirij se kreće širiti među publikom zajedno s prvim taktovima Papijevog rap opusao  mračnim ulicama Splita i raznim likovima iz sjene s pjesmom “Istina”  s istoimenog drugog albuma Dječaka.

Ubrzo nakon završetka “Istine” na stejđ izlazi veselo-pijani splitski trojac i kreću sa starim klasikom s prvog albuma, “H323”. Tu kreće šou, redaju se hitovi sa sva tri albuma, publika pada u (klišejasto rečeno, ali najbolje opisuje) trans…i to je to.

Foto: Matej Čelar/M^3/Sax

Set lista je bila nekakav “best of” presjek svega i svačega. Malo provjereni hitovi, malo zaboravljeni hitovi…ono, za svakog po malo. Naravno, najveći delirij nastaje kad kreće  “Narodna”. Do tog trenutka su samo Vojko, Ivo i Zoni bili polugoli, ali nakon toga priključuje im se dobar dio muške i nešto ženske publike.

Foto: Matej Čelar/M^3/Sax

Iako su najavili da koncert neće biti ni po čemu poseban osim po tome što je posljednji, nekako se ipak očekivalo da će barem  nešto malo biti drukčiji od ostalih. Možda uspiju Papija nagovoriti da prvi i zadnji put nastupi s njima uživo, možda im se Krešo Bengalka pridruži na pozornici…pa možda uspiju iz rap mirovine izvući Kid Rađu da odrepa svoj vers na “Tikvice” ,ipak je on bio u početnoj postavi grupe!

Ali, nažalost, ničeg takvoga se nije dogodilo. Od gostiju na stejđu im se pojavio, za vrijeme narodne, njihov bivši menadžer “Gigi” te nešto kasnije Riđi Riđ. No njih dvojica su više bile kao nekakvi prijatelji benda s kojima su se Dječaci htjeli podružiti na pozornici. Ukratko rečeno; veseli dalmatinski reperi pod utjecajem raznih opijata, napravili su ono što znaju najbolje – repali.

Foto: Matej Čelar/M^3/Sax

Pitanje koje se sad sve zanima je, je li ovo stvarno kraj? Više nikad nećemo biti u mogućnosti urlati “lozaa je ka frutek dušo, prema tvojim usnaamaa” zajedno s Vojkom, Ivom i Zonijem? Povodom oproštajnog koncerta, Dječaci su imali intervju za Jutarnji list gdje su rekli da  “…nit smo se raspali nit smo rekli da baš više nikad nećemo svirat zajedno..”

Dakle ima nade, ovo nije konačan kraj koliko je nekakava nedefinirano dugačka pauza dok se kreativno opet ne usklade. Osim toga, Vojko V s gostima nastupa u Domu sportova za manje od mjesec dana tako da još i tamo možemo očekivati poneke pjesme od Dječaka i Kiše Metaka. I za kraj, poruka za sve koji su propustili naizgled zadnji koncert u skorijoj budućnosti Dječaka; reunion Tram 11 se čekao skoro 15 godina, a godinama je izgledalo je da je to obično sanjarenje optimističnih fanova – nikad ne reci nikad.

Share.

About Author

Pišem posvuda.

Komentari preko Facebooka

CLOSE
CLOSE