Naziv albuma: Sloboda

Izdavač: Aquarius Records

Datum izdanja: 04. svibnja 2018.

Producent: Marijan Jelenić

Žanr: Rock, Indie

Trajanje: 38:29

Broj pjesama: 10

Prošlo je malo više godina od zadnjeg studijskog izdanja Nine Romić (s obzirom da smo navikli da svake dvije godine izbaci album), no napokon je novo studijsko izdanje ovdje. Nakon malo duže, obiteljske pauze, posvećene rođenom djetetu, kantautorica Nina Romić, imala je jako puno vremena otkriti i spoznati neke nove stvari, kako je i sama rekla, gledajući širu sliku kroz drugačije oči. Upravo je to rezultiralo inspiracijom za deset novih pjesama, od kojih su dvije već izašle unazad dvije godine kao singlovi – ‘‘Svjetla’‘ i ”Sad kad je gotovo”. Tu se može vidjeti i mali pomak od njezinog ”standardnog” žanra, u kojem se, naravno logički, odlučuje za malo ”rockerski” pristup pisanju pjesama. Već n prvo slušanje albuma, može se vidjeti da klavijature/sintisajzeri daju jednu širu sliku i daju jedan poseban ambijent pjesama, ali i cijelom albumu sveukupno.

Već od prve pjesme na albumu, dugačke, ‘‘Šuma”, u kojoj klavijature daju jednu mračnu, ali nostalgičnu atmosferu, može se vidjeti kako Nina zna što radi. Nakon što se pojavi gitara, ali i njezin glas, slušatelj se jednostavno može opustiti i započeti glazbeno putovanje. Na drugoj pjesmi, ”Ti Si A Nisi”, podiže se tempo, i malo su se požestile stvari. Tu sam malo osjetio dašak Volandovih Faustopojki. Tu se može čuti eksperimentiranje s bendom i malo drugačijim zvukom kojeg proizvode klavijature i klavir, dajući jednu posebnu vibru. Iduća, ‘‘Ništa u Meni’‘, spušta tempo, smiruje atmosferu, i kao i prva pjesma s albuma, samo se prepušta slušatelju. Možda, nakon nekoliko slušanja, jedna od osobno najdražih pjesama na albumu, iduća ”Čime se hraniš’‘. Opet ovdje imamo bend i igru klavijatura/gitara/klavira. Na sredini albuma, peta pjesma po redu, ‘‘Tinta”, ima odličan intro koji bi se savršeno uklopio u neku mračnu HBO i/ili Netflix seriju.

Drugi dio albuma, otvaraju ”Svjetla”. Po meni, skriveni dragulj ovog albuma, pokazuje punu snagu cijelog benda – od gitara, klavijatura, basa, do perkusija i bubnjeva. Finale pjesme odlično je osmišljeno – nakon silne buke, mir u kojem Nina pjeva ”ostajem sama/ostajem gola, bezimena’‘, opet podiže tempo, i tako opet cijeli bend upada do kraja, dajući pjesmu još jednu dimenziju. Idući su – ‘‘Oblaci’‘. Slična kao i prethodna pjesma, ovdje se može čuti jedna zanimljiva instrumentalna novina – puhačka sekcija. ”Crno” je iduća stvar na albumu. Pri kraju albuma, kao da se igralo s tempom pjesama pa su sve sličnog tempa, ali isto tako, imaju i plesni ritam. Uvod na ovoj pjesmi me podsjetio na uvod neke kazališne predstave. Pred kraj albuma, stvari se opet smiruju s klavirskom – ”Sad Kad Je Gotovo”. Sjetna i nostalgična, Nina se svojim glasom i tekstom poigrava sa slušateljem i njegovim emocijama. Gradnja tempa pjesme je opet savršeno ukomponirana. I za kraj ovog glazbenog putovanja – naslovna ”Sloboda’‘. Brzog tempa, malo i ”razbuđuje” slušatelja i vraća ga u stvarnost i na neki način ga baca u veselje, nakon silne opuštene, smirene i emotivne atmosfere svih pjesama prije.

Sve u svemu, nakon nekoliko slušanja, Ninina ”Sloboda” zapravo je jedan maleni konceptualni album u kojem se iskazala dajući prostor nekim novim instrumentima (klavijature, puhači,…). Isto tako, album ima svoje mračne i lagane dijelove, počevši od najmračnije ”Šuma” na početku albuma, do zadnje ”Sloboda”, pa se iz toga može zaključiti kako slušatelj svoje glazbeno putovanje počinje u šumi (asocijacija za sputanost/vezanost), a završava izvan nje, slobodan od svega (iliti slobodan kao ptica). Svakako jedan od najboljih studijskih uradaka ove godine, koji je pokazao kako se Nina Romić može upustiti u bilo koji žanr i iz njega izvući najbolje što može. Album preporučam slušati tijekom noćnih sati, radi većeg i boljeg dojma.

1. Šuma
2. Ti Si A Nisi
3. Ništa u Meni
4. Čime Se Hraniš
5. Tinta
6. Svjetla
7. Oblaci
8. Crno
9. Sad Kad Je Gotovo
10. Sloboda