Naziv albuma: Beton

Izdavač: Zlatne žbice records / Dostava Zvuka

Datum Izdanja: Lipanj 2018.

Mix/master: Luka Tralić Shot

Žanr: rap

Trajanje: 34:00

Broj pjesama: 10

Nakon dužeg vremena i par izdanja sa drugim izvođačima i rada s bendom Gole Žene, Stjepko Galović, svima znan kao Kandžija, izbacuje svoj treći studijski solo album pod nazivom “Beton”.

Nakon mixtapea “Jea mixhejt” (2006) i albuma “Narodnjaci” (2009) te “Koktel od rakije” (2011), Kandžija se posvetio zajedničkim projektima s Toxarom (Zlatne Žbice, 2012) i Bvanom (Bvandžija – Dvojezična Ploča, 2014). U međuvremenu počinje ozbiljniji rad sa svojim bendom Gole Žene pa 2014. objavljuje live album “Folder sa Golim Ženama” koji je uvertira za studijsko izdanje “Nema Labavo” naredne godine.

“Beton” je poslije par godina konačno jedan album gdje Kandžija repa preko gotovih instrumentala, za koji su zaduženi Koolade, Dario Kosma, Sett, Siky i Huljba. Jedini gosti na albumu su Spinoza na stvari “Muha”, Ivana Rushaidat koja vokalima ukrašava “Sanjam” i “Zaglavi”, kao i ekipa s basketa na istoimenoj stvari. Mix i master potpisuje Luka Tralić Shot, dizajn covera Demijan Bačić, a autor biste koja krasi cover Vjekoslav Filipović.

Prije nego što počnem s recenzijom, priznat ću da nisam toliko slušao Kandžije prethodne radove, zbog nemogućnosti da ispratim baš sve sa scene, iako je već bio znano lice na balkanskoj rap sceni. Iako sam sam po sebi ljubitelj humorističnog rapa, nekako me je više privukla strana Krankšvestera, s kojima je i sam Kandžija radio tijekom svoje karijere. Za Kandžiju sam prvi put čuo kad je izašla stvar “Jelena”, a prvi put na traci zajedno sa Bad Copyjem na pjesmi “Najgore”.

Album otvara stvar “Ko te šta pito” koja u nekom ironičnom tonu opisuje stanje na rap sceni, a kako sam Kandžija kaže, pjesma nije posvećena nikome osobno nego konkretno manje-više svima. U istom maniru se nadovezuje sljedeća stvar “Bazuka”, samo ispričana iz ugla samog Kandžije, a na nju se nadovezuje kratki skit “Beatbox champion” gdje je pored reperskog pokazao i svoje beatbox umijeće.

Kako je većina albuma u nekom sarkastičnom maniru, stvar “Grah” predstavlja parodiju na trap muziku koja je već duže vrijeme aktualna i prerasta u potpuni mainstream. Ova stvar je za sad jedina dobila svoj video oblik, a kao grah je simbolično prikazana traka od kasete koju autor i kuha i tvrdi da “bit će bomba”.  U sličnom fazonu se nastavlja i traka “Mast za duše”, dok nam “Trube” kao dvije trake u jednoj donosi mješavinu boom bap zvuka, a u drugoj polovini i neki moderniji zvuk, pa nas ovo podsjeća na fazon Kendricka Lamara, samo na hrvatskom.

Na stvari “Muha”, koja je gotovo klasičan reprezent, pojavljuje se jedini gost MC na traci Spinoza, poznat po sudjelovanjima na regionalnim Rap Skillz acapella betlovima. “Sanjam” već malo odudara od ostatka albuma, kako tematski, tako i atmosferski, a da dodatno začini traku potrudila se i Ivana Rushaidat, koja je svojim vokalnim sposobnostima ukrasila refren, kao i kraj naredne trake “Zaglavi” koja polako privodi album kraju. Po Kandžijinim riječima “Ekipa s basketa” je njegova najdraža traka s albuma na kojoj je i ugostio samu tu ekipu te se možemo složiti da je savršeno zatvorila ovaj album.

Da zaključim na samom kraju, ovaj album mi je sasvim fino legao, nije naporan za slušati, ali vjerojatno ne više od jednom, do dva puta, što uopće ne umanjuje njegov značaj, kao i pokušaj Kandžije da album zvuči kompletno. Moguće je da je 10 pjesama bilo sasvim dovoljno za ovaj projekt, s obzirom da smo u eri kad su albumi sve kraći, a izvođači se više fokusiraju na singlove s dobrim spotom nego kompletnim projektom koji će imati manju prođu kod publike nego kad im se servira sve na tacni. Čini mi se da je bolje prošla priča oko “Nema labavo” albuma, vrlo vjerojatno zbog promocije na nekom većem nivou, dok  je “Beton” očigledno Kandžijin osobni projekt.

1. Ko te šta pito
2. Bazuka
3. Beatbox Champion
4. Grah
5. Mast za duše
6. Trube
7. Muha feat. Spinoza
8. Sanjam feat. Ivana Rushaidat
9. Zaglavi
10. Ekipa s basketa