Dan dva. Nakon sinoćnjeg vrlo dobrog uvoda u 13. INmusic otpočetog s magičnim Davidom Byrneom, Killsima i QOTSA, vrijeme je bilo za drugi, meni najvažniji dan, kada nastupaju Nick Cave & The Bad Seeds i St. Vincent, uz brojne druge.

Zbog raznoraznih okolnosti nisam mogao ranije prisustvovati festivalu da poslušam neke domaće snage koje sam htio i ranije vidjeti uživo, a to su bili Ischariotzky predvođeni Joškom Klarićem, ljubljanski Bad Notion, virovitički Zmaj te zagrebački Lika Kolorado. Velika mi je želja bila poslušati i predvodnika world music scene, nigerijskog glazbenika Bombina i njegov pustinjski rock, no stigao sam tek pred kraj njegovog nastupa na Main Stageu. Zanimljivo, Omara Moctar aka Bombino je nakon svog premijernog nastupa na INmusicu 2014. godine kao istinski gitaristički virtuoz promptno zaslužio probitak na glavnu pozornicu, makar se takav zvuk do sada obično slušao na OTP World Stageu. Pred prilično solidnim brojem okupljenih Bombino je finiširao koncert u veoma dobroj atmosferi s prepoznatljivim i aranžmanski prilično zahtjevnim melosom te vidno zadovoljan prijemom završio svoj drugi posjet Jarunu.

Foto: Martina Marić

Prijenos tekme s Islandom odvijao se na Hidden Stageu, gdje je prije toga nastupao zabočki kantautor, uvijek odličan live JR August sa zborom. Stigao sam pogledati dio prvog poluvremena i nabrzaka smo prošli pored World Stagea gdje je svirao već etablirani četveročlani slovenski sastav Koala Voice, da bismo na vrijeme stigli ponovno na glavnu pozornicu, gdje se spremao nastup američke glazbenice Anne Clarke, odnosno St. Vincent.

Njen premijerni nastup u Hrvatskoj očekivano je popraćen s ogromnim interesom, pa je tako tisuće ljudi prisustvovalo kvalitetnom mashupu elektro popa i eksperimentalnog rocka s impresivnim light showom. Nevjerojatno simpatična i kada je ozbiljna, Annie je stajala na pozornici s još troje članova, Toko Yasuda kao support vokal na basu, gitari i klavijaturama te zamaskiranima Danielom Mintserisom i Mattom Johnsonom. Očekivano, nastup se bazirao na promociji aktualnog prošlogodišnjeg albuma Masseduction, a redale su se i otprije znane pjesme poput Rattlesnake, Strange Mercy ili Cheerleader. Masseduction je album koji je ispunjen impresivnim pjesmama koje imaju snažan live senzibilitet, pa su tako Los Ageless, New York, Sugarboy, Pills ili primjerice Happy Birthday, Johnny snažno odjeknule među prisutnima. Prepoznatljivo mijenjanje desetak gitara različitih boja koje je sama dizajnirala, dojmljiva scenografija i koreografija te komunikativnost i izrazita samouvjerenost na pozornici, na mene su definitivno ostavili veoma pozitivan dojam te me uspjela „nagovoriti“ da njenoj diskografiji posvetim puno više pažnje, što je uostalom i cilj ovakvih događaja.

Foto: Martina Marić

Nakon St. Vincent mičemo se do World Stagea gdje su već svirali uvijek rado viđeni Jinxi. Da smo se voljeli manje odjekivalo je dok smo nalazili svoje mjesto među brojnim okupljenima, a već se pri kraju pjesme vidjelo kako domaća, a i priličan broj strane publike odlično prihvaća mnogobrojan i cjeloviti sastav predvodnika popa u nas. Nastavili su sa Continental Blue, Smijem se, Strijele na horizontu, Na plaži i ostalim neizostavnim stvarima koje ne mogu biti ispuštene iz hitoidnog repertoara grupe. Odličan prijem i odličan nastup morali smo prekinuti na pola jer je postojala obveza rekuperiranja oko tekućina i higijene i brzog odlaska na Main stage, kako bismo uhvatili što bolja mjesta na onome što slijedi, osobno najvažnijem dijelu festivala, koncertu Nicka Cavea & Bad Seedsa.

Foto: Martina Marić

Krajem prošle godine premijerno sam ga gledao u beogradskoj Kombank Areni gdje je promovirao aktualan album Skeleton Tree, a čim sam saznao da nastupa i u Zagrebu nedugo nakon toga, jednostavno si nisam mogao dozvoliti izostanak s još jednog, slobodno mogu reći spektakla. Nick Cave uvjerljivo je postao jedan od posljednjih bardova rock ‘n’ rolla, karizmatičan frontman kojemu kult obožavatelja iz koncerta u koncert i dalje raste, a njegov live koncept u kojemu se praktički sljubljuje s publikom odjeknuo je na svjetskoj turneji i definitivno ga definiralo kao glazbenika s najboljim doticajem s publikom, u svakom smislu. Očekivano, koncert je počeo s laganicom s novog albuma Jesus Alone, zatim još jedna nova Magneto, a onda je neočekivano odjeknula Do You Love Me? te je show mogao zaprave započeti. Ogroman naboj emocija i naelektrizirani zrak osjetili su se u svakom trenutku, od From Her To Eternity do još jedne neočekivane i odlične Loverman, pa do maestralne Red Right Hand. Vjerojatno evociran uspomenom na posljednji nastup s Bad Seedsima na INmusicu 2008., kada je publika zborno otpjevala Into My Arms te je ista ta live izvedba svrštena u prošlogodišnju kompilaciju live izvedbi Lovely Creatures: The Best of Nick Cave & The Bad Seeds, Cave je posvetio tu pjesmu hrvatskoj publici i čarolija se ponovno dogodila. Publika je postala član Bad Seedsa i vidno zadovoljan Cave nastavio je repertoar s Girl In Amber, a zatim je uslijedila osobno najbolja pjesma u posljednjih desetak godina, Jubilee Street. Uvijek odlično interpretirana uživo, pjesma Tupelo je s impresivnim videozidom i vizualima dobila eksplozivan moment, a onda je uslijedila prekrasna The Weeping Song, gdje se Cave prvi puta spustio među publiku i izašao na desnoj strani od pozornice. Kako to klasično radi na turneji, dirigirao je masom pljeskanjem, zbornim pjevanjem i nezapaženom interakcijom i zdušnim odgovorom publike. Bližio se kraj koncerta, stoga se znalo da slijedi Stagger Lee. Pozvao je simpatičnu djevojku iz publike na pozornicu koja je zajedno s njim otpjevala stvar, koja se pretvorila u desetominutnu „razvaljotku“, nakon koje (ako već prije nije) nitko nije mogao ostati rezerviran. Koncert je trebao zatvoriti s Push The Sky Away i s još desetak osoba iz publike na stageu, no nakon nje je ipak još izveo Rings Of Saturn. Neponovljiv nastup uvrstio je Cavea u sam vrh ovogodišnjeg Inmusica, a i vjerojatno svih drugih prethodnih izdanja.

Foto: Martina Marić

Nakon što smo malo došli k sebi od ovakvog performansa, odlučili smo propustiti islandske reperice Reykjavíkurdætur (ne zbog tekme s Islandom, ipak smo pobijedili) te se uputiti na nastup kultnog zagrebačkog sastava Šumski na Balkan Goes North Stageu. Igor Pavlica se nakon nastupa s Jinxima pridružio još jednom svom sastavu (teško je nabrojati gdje još sve svira trubu), a Šumski je predvođen Kornelom Šeperom s nekim pjesmama najavio novi album koji će izaći ove godine nakon 15 godina diskografske pauze. Pred skromnijim brojem okupljenih napravili su pravu progresivnu kraut rock i etno svirku, s pjesmama poput Baba spava, Prijatelji se sele na selo, Partizani ili Privremeni smještaj te su oko dva sata iza ponoći pozdravili prisutne.

S njima je završio i moj glazbeni posjet drugom danu Inmusica, za kojega slobodno mogu reći da je i više nego ispunio sva moja očekivanja. Slijedi finalni dan s Interpolom, Portugal. The Man i Alice In Chains.