Naziv albuma: Ravno u Zamku

Izdavač: Croatia Records

Datum izdanja: 01. lipnja 2018.

Producenti: Tomo Miladinović, Mark Mrakovčić

Žanr: Rock

Trajanje: 44:54

Broj pjesama: 14

Ona dobro poznata, zasigurno sada već i kliše priča, jest da domaći bendovi svoju inspiraciju, utjecaj i zvuk nerijetko pronalaze kod stranih (više-manje poznatijih izvođača i bendova). To je svakako činjenica, ako pogledamo unazad dvadeset i kusur godina. No, u većini slučajeva ta priča naginje negativnoj perpcepciji. Naravno, svatko sluša nešto što ga inspirira da radi slično orijentiranu glazbu, no upravo je to, po meni, odlična stvar koja može motivirati glazbenika (u usponu, ili već nekog drugog etabliranog) da napravi dobru pjesmu. U slučaju Rezervi, to se pokazalo odlično. Osjeti se tu i domaćeg i stranog zvuka (od Đavola, Stublićevog Filma pa do The Ramonesa i Kaiser Chiefsa). Sve to složeno u ovu glazbenu priču Ravno u Zamku čini jedan odličan album.

Prije četiri godine, izašao je njihov EP ”Evo Rezerve” koji je pokazao njihovu punk stranu, što im je i donijelo prvo mjesto na RockOffu. Dok neki bendovi koji osvajaju nagrade takvog tipa posustanu, tih nekoliko godina je omogućilo ekipi iz Rezerve da snime jedan od najboljih studijskih izdanja 2018. godine. I to odmaknuvši se od punka, a prešavši na rock.

Album otvara singl ”Koga briga za zvijezde”, koji savršeno sjeda u uho sa svojim umjerenim tempom i lakopamtljivim refrenom u kojem dominira višeglasje. Tu se može čuti dobro aranžiranje laganih kitica i nabrijanijih i otvorenih refrena. No iduća stvar je već bolja od prve – ”Madona”. S 80’s vibe prizvukom u kojem se može osjetiti domaćeg utjecaja – Đavoli i Fantomi. Iako tekst baš nije previše dubokouman (mala moja/kutijo bombona), ovakva plesna stvar treba razigrani i veseli ljubavni tekst koji brzo sjeda u uho, a samo glazba odmah tjera na ples. Plesnog ritma je i iduća pjesma, imena ”Kruško”. Osim ritma, zbog pjesmu se osjeti neki retro vibe. Sve dok na drugoj polovici pjesme sve se pretvori u punkersku skakalicu. Moram priznati, vrlo ugodno iznenađenje. Kad smo već kod punka i Rezervi, ”Kako da ti kažem” čisti je rock punk i odličan je hommage prvom EP-u u kojoj su pokazali da ipak nisu zaboravili svoje korijene. Slična je i iduća, ‘‘Ljubomorna”. Mješavina rocka i punka kombinacija je koja fino sjeda na prvo slušanje, a igranje s intrumentima i back vokali još više začinjavaju cijelu pjesmu.

”Ne voli, ne voli” je jedan od osobnih vrhunaca albuma. Lagani klavirski uvod, tekst o nesretnoj ljubavi u kojoj pomalo tužna atmosfera čini zaokret u refrenu. Nisam siguran vuče li na britpop, ali da se osjeti Otok u njoj, osjeti se jako. ‘‘R.T.N.P.” s laganim synthovskim uvodom, s postepenim ubacivanjem novih instrumenata na kraju se pretvara u pravu rock brijačinu. Svakako treba napomenuti i odlično ubacivanje back vokala u krucijalnim dijelovima pjesme. Tu sam već polako osjetio nešto što ću na kraju teksta detaljnije opisati. Nakon nje, ”Potoci suza”, u kojoj ima mješavine i Kaiser Chiefsa, i osamdesetih dance stvari (pogotovo zbog sintisajzera koji stvaraju odličnu plesnu atmosferu) i starog rock višeglasja. I onda još jedno ugodno iznenađenje – akustično ogoljena ‘‘Helena”. Obožavam kad bend u krucijalnom dijelu albuma ubaci neku laganu (nekad klavirsku ali više akustičnu) pjesmu koja će malo smiriti ”rock strasti” i opustiti slušatelja od silnih bubnjeva i distorziranih gitara.

U posljednjoj trećini albuma (recimo to tako), opet imamo umjereni tempo, igru električnih gitara, pjevni refren u pjesmi ”Dokaz ljubavi’‘. Dok, s druge strane, ‘‘Doba ljubavi’‘ opet nas vraća na utjecaj domaćih bendova iz doba osamdesetih, pa da ih se prisjetimo – Đavoli i Fantomi, no opet na način unikatnih Rezervi. Zanimljive gitare, ”plesnjak” atmosfera, i odličan radiofoničan zvuk. Bilo bi šteta da ova stvar ne bude singl.  ”Oduzimaš mi dah” mi ima genijalnu temu na sintisajzeru, koja bi tako savršeno sjela na neki uvod sitcoma s kraja devedesetih/početka dvijetisućitih. Savršen soundtrack i savršena budilica. Pred kraj albuma, ”Ako želiš”, koja završava onu instrumentalnu (glasnu) priču ovog albuma. Dok je ono što me dobilo, genijalna ”Propalo’‘. Akustična gitara, višeglasje, i električna gitara koja je savršeno popunila razne dijelove pjesme. Što sam ju više preslušavao, zvučala mi je nekako britpopovski, a s obzirom da sam u toj fazi u zadnje vrijeme, pun pogodak. Pjesma je baš prekrasno zakružila priču oko ”Kao zamki’‘.

Sve u svemu, jedan od onih albuma koji baš sjednu na prvo slušanje, a na sva ostala jednostavno ulazi pod kožu. Kod nekih albuma koje znam slušati, i recenzirati, zna mi se dogoditi strah koji se često ostvari, a to jest da ti album iz pjesmu u pjesmu ne dosadi. Upravo ranije spomenuta činjenica koju sam skužio jest da je obraćena velika pozornost na poretku pjesama na albumu. Od prve do zadnje, slušatelj dobije dojam da želi još. I još. I još. Savršeno tempirano jest tempo svake pjesme. Malo brže, pa brže, pa umjereno, pa lagano, pa umjereno, pa brže. Kao da ih slušaš uživo i to im je bila setlista – od uvodne umjerenog tempa koja savršeno otvara do zadnje pjesme koja bi bila odličan bis, em glazbeno, em zbog teksta. Da su npr. ovaj album snimili na engleskom jeziku i to na Otočju, uvjeren sam da bi stali rame uz rame svim njihovim bendovima s početka ovoga tisućljeća – od Kaiser Chiefsa, Editorsa, pa nadalje. Ali, što je činjenica, činjenica jest da ovaj album ulazi u ekipu najboljih domaćih rock izdanja ove godine. Tko nije još poslušao album, neka krene odmah. I na repeat.

 

  1. Koga briga za zvijezde
  2. Madona
  3. Kruško
  4. Kako da ti kažem
  5. Ljubomorni
  6. Ne voli ne voli
  7. R.T.N.P.
  8. Potoci Suza
  9. Helena
  10. Dokaz ljubavi
  11. Doba ljubavi
  12. Oduzimaš mi dah
  13. Ako želiš
  14. Propalo

 

90%
90%
  • 9
  • User Ratings (5 Votes)
    6
Share.

About Author

Komentari preko Facebooka

CLOSE
CLOSE