Prenosimo vam u cijelosti intervju sa Strahinjom Golubovićem, poznatijim kao Jostra, povodom izbacivanja njegovog novog singla “Burger”, a s njim je razgovarao Nemanja Petrović.

Prije nego što uopće  krenemo s pitanjima, pokušat ću da, koliko je to moguće, dočaram utisak koji je ovaj dečko  ostavio na mene. Naime, na prvi pogled običan lik kao i svi drugi, ali nakon druge rečenice progovorene s njim shvatio sam da to baš i nije tako. Sasvim slučajno, nakon jednog nastupa zablejao sam igrom slučaja s Jostrom i mogu reći da sam za sat vremena, koliko sam otprilike proveo sa njim, naučio vise o muzici, životu i odnosu prema određenim stvarima nego što su mi to reperi uspjeli prenijeti putem njihovih čitavih karijera. Prizeman, karizmatičan i elokventan. U svakom trenutku, kroz svaku njegovu izgovorenu riječ, može se uočiti jedan veliki um koji živi svoju ideologiju svake sekunde i širenje neobične energije koju nisam imao prilike da vidim do tada.  Mislim da sam po prvi put spoznao točnu definiciju karizme iz prve ruke.  Premalo pjesama na Youtubeu od čovjeka koji ima tako puno da kaže zaintrigiralo me je da pročačkam što se ustvari krije ispod kulisa. Je li on zapravo to što je nedostajalo srpskoj sceni?  Pa da počnemo.

Tko je Jostra?

Uh, zapravo jako kompleksno pitanje moram da ti priznam. Ovo je odgovor koji bi mogao da traje danima i sad kad bih ti sad prepričavao ceo moj trip i ideologiju oko svega toga to bi moglo da ode u nedogled, jer sam neko ko izuzetno voli diskusije pa ću se potruditi da odgovor bude u kratkim crtama. Privatno –  diplomirani psiholog, trenutno na master studijama, a u svetu muzike – osoba sa prevelikim očekivanjima, entuzijazmom, perfekcionista i neko ko veoma ozbiljno shvata ovaj poziv.

Šta je ,,Pun gas” i tko ga sve čini?

Bukvalno, to je ono, pitanje koje mi postavi svaki drugi čovek iz sveta muzike sa kojim se upoznam, znaju uglavnom o čemu je reč, ali ne znaju ko je tu ustvari, sta se dešava i način na koji fukncionisemo.

,,Pun gas” je pre svega porodični koncept, dakle skup ljudi s istim ciljem i velikim entuzijazmom da svoju ideologiju i zajednički pogled na svet predstavi ljudima na najbolji mogući način. Sam naziv (,,Pun gas”) govori dosta toga, pa samim tim je to i naš način na koji funkcionišemo kako na privatnom, tako i na poslovnom planu. Ukratko – sklop energija i nekih životnih stilova koje smo hteli da predstavimo široj javnosti. Ekipa trenutno broji 7 članova, osim izvođača, tu su i bitmejkeri, producenti, montažeri, takoreći jedna mašinerija koja funkcioniše kohezivno i 100% vremena je posvećena ovome. Primarno, priču sam pokrenuo ja 2014. godine, Osim primarne funkcije (odnosno izvođačke), ja mu tu dođem kao neko ko je spojio i napravio sve ovo, spajam, ugovaram, dovodim ljude, pravim ideje, radim pesme…Vlajs je tu sa mnom bio prisutan od samog starta (u službi izvođača), kao i Young Zlatkovich (takođe izvođač), koji je i pre toga bio prisutan ali u nekoj drugoj funkciji i on će biti u budućnosti zadužen taj nas vizuelni deo. Inače nas trojica se znamo jako dugo i privatno smo jako dobri prijatelji. Nakon toga, spletom okolnosti ukrstili su nam se životni putevi s drugim ljudima, pa je tako Aleksandar Mitić – Ckea, koji je danas jedan od najaktivnijih srpskih producenata, prepoznao ovu ideju i uključio se u priču i danas je on naš primarni producent, inače pretalentovan momak nezavisno od muzičkih žanrova i mogu slobodno da kažem da smo nas dvojica onako interaktivno jako napredovali u muzičkom smislu od kako se poznajemo – sve do današnjeg dana. S nama je takođe Muking, isto izvanredan momak, on je zadužen za miks i master naših pesama, takođe odličan bitmejker, koji nam je uleteo sasvim slučajno, a ispostavilo se da je on taj x faktor koji je dao tu završnu ,,notu” , da tako kažem, našoj muzici i naš zvuk je dobio karakter kome sam oduvek težio. To je ukratko to što se tiče od muzičkog dela ekipe. Imamo svog snimatelja ono, profi cela zajebancija, opremljeni smo pa nam je snimanje funkcionalno nezavisno od lokacija i ostalih stvari. Takođe skoro smo potpisali malog Almira Škama, koji je tu u službi montažera, isto jako talentovan momak i ogroman potencijal od koga dosta očekujemo u budućnosti i biće prisutan na budućim projektima. Njegovi radovi dosta već govore o njemu, koga zanima može da pogleda na Jutjubu i uveri se u to. Takođe, zadužen je i za foto deo i daje gas našim fotografijama kako bi bili priti – a ne fakbojsi, hah. Uh baš sam ga odužio, ali eto jednostavno želeo sam da predstavim sve ljude koji su u priči i dugujem da približim ljudima čitav naš sastav, koncept i način fukncionisanja.

Koji je vaš pravac u glazbi?

Pa pazi, mi smo nominalno trep grupacija, dakle cela naša priča idološki potiče od trepa i naš stav će po tom pitanju ostati nepromenjiv do kraja, to je jednostavno naš način života. S obzirom na to da se muzika menja, a da sam ja neko ko najviše mrzi ograničavanja u bilo kom smislu, naš pravac ne bih mogao da okarakterišem nijednim muzičkim žanrom iskreno. Jednostavno ne volim da zavisim od muzičke podloge, tematike ili vremena u kom se nalazimo, meni je to glupo , smara me prosto i vrlo brzo dolazi do zasićenja posle određenog vremena. Nemam drugi odgovor na ovo pitanje osim da je to jednostavno ,,naš” pravac, dakle neki totalno naš fazon u kom nema pravila, nema striktnih muzičkih pravaca, tematika, načina interpretacije i apsolutno  nam nista nije strano dok god radimo ono šta mislimo da je ispravno. Smatram da nijedna ideja ne bi morala da trpi ukoliko je na pravi način prenešena drugima, a muzička podloga je npr. samo jedan od načina  da to stigne do krajnjeg cilja (slusaoca koji bi trebao da razume, prepozna i uradi nesto sa sobom nakon toga). Od klasičkog trepa, preko nekih modernijih zvukova, sa primesama afro trepa, turbo folka, denshola, pa i rokenrola u pojedinim situacijama, kao što rekoh, sve smo to mi. Opet kazem, ne bih mogao da nas okarakterišem ni pod jedan muzički zanr i mislim da je to svakako nasa prednost, jer bi u suprotnom bilo jako dosadno i verovatno ne bi postojao isti vajb koji je sada prisutan.

S obzirom na mali broj objavljenih pjesama, iz neformalnih krugova pouzdano znamo da imate veliko poštovanje od strane publike i drugih repera, kako gledaš na sve to?

Slažem se u potpunosti sa tobom u vezi ovoga, dobro si to primetio. Evo, objasniću ti ukratko zasto je to tako. Uglavnom kad radim nesto, gledam da to u tom trenutku bude moj maksimum, pa samim tim i pesme koje radim moraju da budu takve, a takođe  vizuelni deo mora da prati muzički. Vodim se time da  kvalitet uvek bude  iznad kvantiteta,  S druge strane, imamo ljude koji nas prate i stoji da je ovaj naš pristup pomalo bio neodgovoran prema njima ali i prema nama samima do sada, ali to će se vrlo brzo promeniti, jer i kad misle da ne radimo nista, mi smo zapravo aktivniji nego ikada. Prvenstveno, zbog obaveza oko faksa nisam mogao da se posvetim ovome na način na koji sam želeo zadnjih par godina, pa sam samim tim i čekao da rasčistim to kako bih mogao da se ovome posvetim na pravi način. Sada je situacija malo drugacija, inace zadnjih godinu ipo dana stalno smo radili, postoji dosta traka koje će tek ugledati svetlost dana, kao i one koje sada radimo trenutno,  i mogu da obećam ljudima koji nas prate da će Pun gas biti dosta aktivan u bliskoj budućnosti i da pravi gas tek dolazi.

Koji su vaši glazbeni ciljevi , gde vidiš sebe za par godina?

Muzički ciljevi su – da ukratko prenesemo ceo trip što širem auditorijumu, da Pun gas bude prepoznatljiv i izvan okvira Srbije i da vremenom celu priču prenesemo na neki dosta viši nivo, kao i da stalno napredujemo na svim poljima, udjemo na estradu  da se napravi ozbiljna lova od ovoga , jer mislim da smo sposobni da uradimo to,  ne subjektivno kao ono klasične reperske pričice o nekim folk parama – već vrlo objektivno gledano mislim da to možemo, a da pritom ne izgubimo ono što jesmo, i kompromis je okej po meni u tom slučaju ako npr. donesemo naš gas na estradu kao sto su to recimo uradili određeni ljudi (Coby, Rasta…). To je prava priča. A sebe za 5 god. ukratko vidim kako sa Vontom na Tajlandu recimo điram tigra i cirkam neki koktel, to bi bilo skroz okej.

Neki te cak zovu ”Hodajuca ideja” pa nam pojasni zašto baš tako?

Hahha, e to sam cuo od više ljudi zapravo, ti si recimo jedan od njih. Pa nista, imas dve vrste ljudi ukratko, prvi su oni koji misle da sam lud sto se opterećujem pojedinim stvarima i njima nikakva vrsta pokreta, angazovanosti , promene, napretka i širenja nekih zivotnih vidika nisu u interesu. Zapravo možes da ih sretnes na svakom koraku i takvi ljudi generalno mene ne zanimaju i ne volim da trosim svoje vreme i energiju na njih, jednostavno smo različiti svetovi, oni tako misle – ja ovako i meni je to skroz korektno dok god to nema veze sa mnom. S druge strane imas takoreći braću i sestre, odnosno borce za sebe, ljude koje žele nesto više od svog života i takvi ljudi imaju svo moje poštovanje jer svi na kraju hočemo isto, a to je neka satisfakcija za rad i  trud, i kakva god ona bila vredna je poštovanja. Eto ta druga grupa ljudi, razume mene, moje cimanje, sa njima se lako skontam ,,na keca”,  oni smatraju da sam harizmatičan i kao što ja svakodnevno volim da naučim nesto novo i svako poznanstvo smatram takvom prilikom, tako i oni svakodnevno mogu da nauče ponešto  od mene. Sa mnom jednostavno nikad nije dosadno, pa samim tim i odatle to ,,hodajuća ideja”.

Da li sebe vidis na estradi?

Iskreno vidim sebe na estradi, jer buraz gledaj, nikad nije bilo lakše da se dođe do para, jednostavno ima posla za sve, bez da se guramo, a na tebi je isključivo koliko ćes ti da uspeš u tome i ni u kome drugom, a to je idealna prilika za mene.  Ne zanima mene nešto estrada u smislu da mene recimo prepoznaju na ulici, da putujem,  da se slikaju sa mnom, da šetam dobru ribu i tome slično. Pa ja privatno putujem gde zelim, zivim kako volim, imam devojku kakvu želim… Mene zanimaju konkretno njihove pare i smatram da mogu da dođem do njih, zato što je idealna prilika za tako nesto i ja kao neko ko nema dana muzičke škole svojim idejama i kreativnošću mogu recimo da uzmem više para od nekoga ko recimo  mnogo vise zna od mene ali jednostavno ne ume da proda priču. Sve ti je u tome – ili prodas gas ili ne, nema treće. I nikakvi alibiji me ne zanimaju, ja sam otvoren po tom pitanju. Dakle, hocu na estradu i spreman sam na određen kompromis ali pod mojim uslovima jer mi je jedino to ispravan način i u suprotnom ne bih mogao da fukncionisem, jer to onda nisam ja. Kad kazem to, ne mislim da bih pevao recimo ono Majne šaci i ti gasovi, ali jednostavno mogu da svoj gas gurnem u komercijalnije vode što ću i uraditi u nekom narednom vremenskom periodu, a vreme če pokazati da li je to prava odluka, za mene je sve ovo jedna igra u kojoj nemam šta da izgubim, jer smo brate mi južnjaci pomalo u takvi, što neko reče imas kompleks neki čudan da moraš da se dokazujes više nego ostali, jer svi znaju kakva je situacija  ovde, tako da što se mene tiče još ćemo se ćerat, tek je počelo.

Koji su tvoji glazbeni uzori, uticaji i sa kim bi voleo da ostvariš saradnje u budućnosti?

Nemam muzičke uzore niti sam ih ikad imao. Smenjivali su se uticaji kroz godine kako sam odrastao, recimo kao klinac sam slusao rokenrol do svoje 6.-te godine,  strašno sam gotivio Axl Rose-a , on mi je neviđena faca, smekerčina i harizma jedna prevelika. Pa kasnije su dosli recimo Bigi, pa ovaj pa onaj itd.  Sa pojavom Migosa uglavnom probudila se ta neka glad u meni da nesto ozbiljnije zagrizem po pitanju muzike, jer bukvalno ono pratio sam ih od fazon 200k pregleda na jutjubu svojevremeno i verovatno da su oni najviše uticali na mene i moju muziku, ne znam koliko to moze da se čuje ali u mojoj glavi je zapravo tako i izuzetno mi je drago što mogu da kažem da su danas najveća rep grupa na svetu. Elitni odredi buraz, može da priča ko šta hoce, oni su provalili igru pre 10 god jbt, uzeli lovu i uradili bitnu prekretnicu i  otvorili vrata  za ostale repere u neke komercijalnije vode,  i taj potez je za poštovanje, ako ni iz jednog onda makar iz biznis ugla, kao što je ranije par godina Đus uradio ali ne toliko ekstremno kao EO. Ovo što sad svi rade, to je nista drugo nego sve ono što su Elitni odredi nekad radili, samo ljudi to ne vide jer ne slušaju muziku na taj način, jer se njima jebe za analizu, njima je to kratkoročna zabava za dizanje raspolozenja npr, ali ne i meni, jer vrlo studiozno zapravo slusam muziku i to mi je nekako najlepša stvar u vezi nje. Na kraju krajeva, svi ti ljudi su doprineli da se izgradi naš fazon.

Što se saradnji tiče ni sa kim posebno, uradio sam sa kim sam hteo,  moćićete to  ubrzo i da čujete na nadoilazećim projektima ,što se repa tiče, tu su uglavnom ljudi čiji rad gotivim i postujem, naravno uvek ima prostora za nove saradnje ali za sada sam zadovoljan. Što se tiče nešto drugačijeg zvuka, uradio bih sa nekim koga gotivim jako sa estrade (npr. Teodora Dzehverović buraz, prejaka je na svaki način, šuri kako peva, vizuelno je bomba, za par godina biće velika zvezda i van naših granica..stvarno neviđena harizma) i  sa ljudima iz čijih saradnji bih mogao da profitiram i dobijem veči hajp i publicitet i to je za mene čist poslovni potez jer to danas tako fukncionise, ali ne pod bilo kojim uslovima, već na način na koji meni to pije vodu.

Foto: Marko Riddy

Pošto iz privatnih krugova znamo da radis pesme i za ostale izvođače kao i za estradu, možeš li malo da nam pojasniš cijeli proces oko toga i da li planiraš da na svoje proizvode staviš brend kao sto je npr. Coby uradio?

Pa ukratko, meni ni na kraj pameti nije palo ni da sam sposoban za tako nešto do pre nekih godinu ipo dana, nekako sam previše bio u repu i nije me to ni zanimalo toliko, dok nisam tako uzeo i zajebavao se na nekim komercijalnim bitovima koje mi je Ckea gurnuo pod nos, bukvalno sam ono počeo da izvaljujem melodije, koncepte, šablone, ideje su same nailazile i to sam jednostavno video kao priliku da isprobam nesto novo, jer volim da eksperimentišem. Ljudima je to bilo vrh, i bas mi je drago što nisam naišao na barikadu u smislu ,,prodao si rep,,  , – vec su skapirali vajb koji želim da gurnem i na kraju je ispalo dobro, čućete vrlo ubrzo produkte toga pa ćete moći da sami ocenite. Meni je to bio neka vrsta izazova tada, koja je kasnije presla u konkretna dela. Generalno to mi je dosta ozbiljnija priča nego rep iskreno u Srbiji, zahtevnija dosta u bilo kom smislu, jer reperi danas ono mogu da nađu bit na internetu i snime pesmu za sat vremena, ali ovo bas i ne fukncionise na takav način.Cilj svega ovoga je da zapravo uzmemo lovu, da se zajebavamo, malo promenimo ceokupni vajb i zvuk koji se forsira ovde, napravimo neki naš balkanski zapad,  a pritom smatram da su pojedini ljudi otvorili vrata za tako nešto i da postoji realna mogućnost za tako nešto (kao što je Cobi uradio). Ne znam koliko su ljudi zapravo svesni toga, ustvari svi bi oni to hteli ali im je metod pogrešan i zato se i mnogi izgube u svemu tome, jer kratkoročno gledaju na celu situaciju, a to jednostavno ne ide tako.

Pa pazi, prvensteno bacio sam fokus na nase stvari,  dakle uradili smo par pesama koje su komercijalne, i onda su tako iskružili neki demoi koji nisu čak ni smiksani. To je iskružilo među nasom internom ekipom i doslo je do određenih ljudi koji imaju mnogo više kredibiliteta od mene u muzičkom pogledu i koji su dosta uspešni u tome što rade i nekako je priča krenula sama od sebe, ja čak nisam ni gurao nekome to pod nos i eto desilo se. I sad eto krenula je priča, javljaju se,  nekim zvezdama granda sam radio neke pesme i tako, to sve treba da izađe u budućem periodu,  radio sam i neke stvari gde nisam bio potpisan, ali iskreno meni se jebe za to sve dok uzimam pare, mada sad malo drugačije gledam na sve to, pa ako priča zaživi, a nadam se da hoce, u dogledno vreme planiram da brendiram svoj rad i da jednostavno napravim nesto više od svega ovoga. Inače sa Ckeom ono bukvalno izguramo celu verziju, posle saljemo to na mix, ja uradim tekst, ideju, melodiju, postavku, Ckea dodje , odsvira moju zamisao, zajedno pokidamo aranzman i to je to, skoro smo uradili komplet traku za 3h koju smo uvaljali za finu lovu , tako da niko ne moze da mi kaže da nema leba od ovoga,  jer ima ali jednostavno ne znaju kako da zagrizu.

Kako to da nisi često aktivan na društvenim mrezama, a imamo prilike da čujemo leakove budućih pesama na raznoraznim profilima i storijima drugih ljudi, kakav je tvoj stav prema svemu tome i zašto nemas instagram?

Iskreno da ti kažem, ceo trip oko društvenih mreža me je prošao jos pre 7-8 god kad je Fejsbuk baš zaživeo, tad sam baš divljao po statusima i objavama, bio sam mlađi, haha. Nemam pojma, iskreno ono, ni ne setim se da šerujem i ostalo, a pratim sve bukvalno što se tice stvari koje me zanimaju. Privatan zivot koji vodim mi sasvim odgovara i nemam potrebu da iznosim to na bilo kakav način jer sam zadovoljan, to uglavnom rade ljudi koji nemaju nista drugo da ponude uživo, pa im taj znak paznje u vidu lajka, komentara ili čega god odgovara jer se valjda tad jedino osećaju bitnim.  Šta ljude ima da zanima gde sam, sta radim i sa kim sam, kome trebam zna gde može da me nađe.  S druge strane društvene mreže su danas uzele primat u svetu muzike jer največi broj publike koja nas sluša je upravo putem interneta I ja sam svestan toga, tako da sam planirao da se pozabavim time u bliskoj budućnosti ali isključivo u muzičke i poslovne svrhe. Moram da napravim instagram hah, bukvalno me ortaci, keva i ćale cimaju da uradim to ali nekako mi je ceo taj gas malo odbojan i ne volim previše da se oglašavam osim kad imam da kazem nesto,  ali eto moraću to da uradim za više ciljeve, da leakovi pesama npr, ne idu preko drugih, nego preko mene, da interakcija sa ljudima bude na ozbiljnijem nivou,  ali hvala im i na tome svakako, to što me nema ne znači da nisam tu, to samo znači da oni poštuju i gotive ovo što radim i meni je drago što je to tako, sve dok to ima pozitivne posledice. Svi smo opet tu zbog istog, da se kvalitetno zajebavamo. Uglavnom, lajkujemo se za opstu dobrobit…SOON

 Otkrij nam u kom pravcu se kreće Šun gas nadalje, da li će pjesme izlaziti u kraćem vremenskom razmaku u odnosu na prethnodni period i kakvi su planovi u budućnosti?

,,Pun gas” se kreće jednim jedinim pravcem i to je isključivo pun gas! Sve što radimo je planski, nista nije slučajno, nema projekata koje danas snimimo, a sutra izbacujemo, imamo spreman koncept do sledeće zime, s tim sto će se projekti blago dorađivati u muzičkom smislu kako vreme bude prolazilo, ali ideje su tu i postoje, to je najbitnije. Za koji mesec palim za Bg zbog posla I muzike , tako da ce se kroz određeno vreme priča gurati odozgo, napravili smo sve preduslove da to bude tako i kapiram da je to potez koji će doneti jos veću angažovanost. Mogu da obećam veću prisutnost i da ljudi neće čekati dugo na nove stvari jer smo i mi gladni svega toga. I hvala ljudima koji nas prate na razumevanju što se toga tiče, jer ja ne mogu da radim muziku dok npr. ne resim neke prioritetnije stvari u tom trenutku.

Uglavnom će izlazili singlovi sa spotovima sa kraćim vremenskim razmacima, ono što ne ide kao spot – icice visual svakako. Primarno biće prisutan komercijalniji zvuk malo, ali na naš način naravno, što ne znaci da neće biti i pesama na koje smo navikli ljude. Ide sad liriks video jedan onako čisto da ispoštujem sebe za jednu gas traku, pa ide stvar na tejpu ,,Zlatne godine” za Bassement kanal, pa će nakon toga ići jos 2 spota koja radimo, prvi samo Pun gas ide solo, drugi je saradnja sa jednim velikim imenom srpskog trepa. Posle toga ići će jos 2 spota,  jedan je duet sa pevačicom jednom, a drugi je onako možda I najjaca stvar koju smo uradili do sada, bas smo dotakli sve i komercijalu i  ulicu i  sve živo. Mislim da će se ove stvari bas jako zagrmeti i da će biti baš hitovi, a kad kazem hit ne mislim na brojke u okviru repa nego globalnije, sve u svemu imam velika očekivanja. Takođe očekujte dosta interakcija sa Tommy Gang-om što se tiče svega, to je naša bratska ekipa iz Bg-a i stvarno sjajni momci i reperi i ovom prilikom ih pozdravljam, takođe i najuspešnijeg madog hastlera Beograda, tatu majstora Manjanea koji nas je spojio i omogućio da ovo zezanje bude ovako divno. ,,Mala šaro me Manjane, skupe čuke – brze najke”

Imam i trep  album u steku ,,Jostradamus”  koji sam zavrsio sredinom prosle godine,  i posle toga pravo da ti kažem i nemam neku veliku zelju da opet radim sve to, jer sam se ,,ispraznio”  idejno na tim pesmama, i tako trenutno stoje stvari što se tiče projekata. Dakle rekao sam sve sta sam hteo, spakovao sam svoj život u tim pesmama i nemam neku želju da izbacim  to pred širu javnost jer je taj album čuo svako ko je trebao da čuje i meni su reakcije tih ljudi dovoljna satisfakcija da mogu da kažem da sam zadovoljan. To su obično trake koje vrtimo na žurkama i afterima i tako tim situacijama u nekim privatnim krugovima. Možda nekad budem okačio na digitalnim platformama, nista Jutjub, jer trenutno se krećemo u nesto drugačijem pravcu. Koga zanima, zna gde može da ga nađe.

Za kraj intervjua koja je tvoja poruka za čitatelje i kolege sa scene? Da li Pun Gas preuzima?

Ma svi oni preuzimaju, al nikako da preuzmu i vidim da su mnogo ljuti zbog toga, gledamo i slusamo se vrlo ubrzo, bitno mi je širenje pozitivne energije i da se ljudi zabavljaju dok slusaju moju muziku, sve ostalo je bonus,  to je to uglavnom.

Don’t belive me – just watch!

Share.

About Author

Komentari preko Facebooka

CLOSE
CLOSE