Naziv albuma: Nuspojave

Izdavač: Croatia Records

Datum izdanja: 30. ožujka 2018.

Producent: Mario Rašić

Žanr: rock

Trajanje: 00:45:59

Broj pjesama: 7

Svaki puta kada izađe nešto novo na glazbenoj sceni, što na našoj, što na inozemnoj, bila to kompozicija, singl, EP ili album, jedini komentari koji se mogu čuti kod ljudi je to kako nekoga to podsjeća baš na nekoga i baš na taj nečiji album tada nekad i baš na taj đir i žanr koji su imali ti i ti likovi iz tih i tih bendova. Krivo. Posve krivo. Ponekad je žalosno što, kada izađe neko novo izdanje, to budu jedine riječi koje se mogu čuti od ljudi koji su to poslušali. Govorim ovo jer se uopće ne želim bazirati na takvim besmislicama nego se treba samo reći ono što se osjeća pri slušanju ovog albuma, a to je bome pozamašan koktel emocija. Naš najkarizmatičniji rock pjesnik, Goran Bare, od danas ima novo izdanje u svom pozamašnom diskografskom katalogu. I mastan je kao papir od bureka ostavljen na vlažnoj cesti nakon cjelonoćnog izlaska, onako sam na putu prema nigdje. I tvrd je i nježan istovremeno. I nabijen samoćom i ljubavlju zaogrnut.

Bare je kao prorok koji dolazi uvijek kada je to potrebno, baciti svima nama u oči svo to blato i ljubav pomiješanu sa suzama i srećom, dobro protresti to sve i strmoglaviti niz naša grla i uši da probavljamo to toliko dugo dok svijet ne prestane svoju rotaciju i vrijeme dok ne stane. Osim što je prorok s ovih sedam numera, u trajanju od nekih 46 minuta, Bare je to i fotografijom na naslovnici (izvrstan posao je odradio fotograf Zoran Marinović), prekriven svojim dobro poznatim šalom kojeg često koristi i na svojim koncertima, onako s cigaretom u ruci i kožnim rukavicama, kako samo on još može držati do unikatnog odmetničkog rock blues imidža. A proročanstvo počinje stihovima: „Ja ponavljam, ljubav krvari, ljubav pati, ljubav je na samrti. Kao žena zlostavljana, slomljenog duha sama…“ na pjesmi Ljubav krvari u epskom aranžmanu i trajanju od skoro devet minuta. I već je u startu jasno kako opet ima fantastične i raznolike glazbenike oko sebe. Uz Boru Čorbu, Đorđe Balaševića, Darka Rundeka, Bare je od onih koji su uvijek okolo sebe imali vrhunske instrumentaliste, bilo da se radi o bilo kojoj postavi Majki, bilo da se radi o Plaćenicima ili da se radi o sadašnjim: Kruni Domaćinoviću (gitara), Davoru Rodiku (pedal steel gitara), Berislavu Blaževiću (klavijature), Mariju Rašiću (bas gitara, programiranje) i Alenu Tibljašu (bubanj). Uvijek je imao nos za nanjuškati u kojim se kutevima skrivaju ti talenti te si uvijek u studiju i na koncertima idu kao „prst i nokat“.

Treba napomenuti i kako niti jedna pjesma, osim zadnje, nije kraća od pet minuta, a sve su prosječnog trajanja od šest do sedam minuta. Iako sadrži samo sedam pjesama, na albumu se dobilo skoro 50 minuta glazbe, a iskreno se veselim ove stvari poslušati i uživo na nekom koncertu, da uživam dok rastegne to i na veću minutažu. Nema radio friendly hitova, nema kratkih lako pamtljivih tekstova, nema catchy riffova – ima samo pravog, istinski surovog bluesa i rocka. Nema ni brzih numera, sve teče u melankolično sporijem tonu, ali podjednako živom i nimalo monotonom atmosferom. Kao da je sve paradoks, ali opet tako jasan i potpuno shvatljiv. Nastavlja se sve uz stvari To nije igra i Osvijesti me, dok ova potonja dolazi u potpuno drugom i puno zanimljivijem aranžmanu nego što je to bilo kada je izašla kao najavni singl sa spotom prošle godine. Skarabej go-go i Dobri anđeo te noći je pao su također interesantne, sporije, numere čija tematika odiše izbjeglištvom od društva i izgubljenošću. Za pjesmu I dok pleše sama s kišom zaslužna je pjesnikinja i glazbenica Lidija Bajuk, a našla se već u Baretovom repertoaru, na solo albumu Srce iz 2006. godine. No, ovog puta dolazi u malo mračnijem i „nabijenijem“ aranžmanu uz dobru dozu fantastičnih klavijatura u pozadini. Može se sa sigurnošću reći kako na albumu opet vlada abnormalna doza iskrenosti u tekstovima pjesama i načinu na koji je izvedeno. Načuo sam još negdje informaciju kako je, može se reći, „u šusu“ snimljen album, u slovenskom studiju RSL, što cijelu stvar čini još iskrenijom. Točno se može osjetiti ta Baretova unutarnja dilema, borba s tjeskobom, što posebno dolazi do izričaja u posljednoj stvari Zašto. Dovoljni su samo uvodni stihovi: „O zašto uvijek kada osjetim mir kako kroz tijelo mi kola, zgazi ga tjeskoba brzinom bola…“ ‘Zašto’ je pjesma ispovijedi, pjesma tjeskobe, pjesma u kojoj se traži način kako pobjeći od stvarnosti koja nas okružuje, ali usprkos svemu, Bare uvijek na kraju ostavlja dašak nade i ljubavi za bolje sutra. Ostavlja nas u nadi da će možda ipak doći bolje vrijeme, bez emotivnog crnila i bez sivih dana. Kao i uvijek, i kao i na Teškim bojama, Bare koliko god u nekim trenucima bio depresivan, i neki bi rekli pesimističan, pjesme su zapravo veliki pozivi na dobrotu i za bolje sutra, gdje se sve uvijek može završiti sretno, samo ako je pojedinac dovoljno jak da to prihvati. Paradoks emotivnih stanja u kojima se tako dobro možemo prepoznati.

I nije ovo album koji sjeda na prvu i drugu, ali jednom kada uđe pod kožu – više od tamo ne izlazi. Ne želim ništa prejudicirati niti govoriti unaprijed, ali mislim kako su Nuspojave zasigurno jedan od kandidata za album i rock album godine. Ne znam što donosi scena još ove godine, dug je put do kraja, ali da se ubraja u vrh, to se osjeti na prvu. ‘Teške boje’ su slušali svi. Ovo neće. S ovim se stvari vraćaju u ruke fanovima. I bit će naveliko prepoznato. Možda da je album malo duži, bar još dvije, tri pjesme, ali i ovako je savršeno i moćno. Pravi iscrpni i masni uradak. Sedam godina se čekalo na novih sedam pjesama. Isplatilo se. Kažem, jedva čekam čuti ove stvari uživo da osjetim koliko zapravo energije ima u njima!

1. Ljubav krvari
2. To nije igra
3. Osvijesti me
4. Skarabej go-go
5. Dobri anđeo te noći je pao
6. I dok pleše sama s kišom
7. Zašto