„When Tomorrow Comes“ naziv je zajedničkog koncerta Meri Jaman, Anite Valo i Jelene Radan kojeg ćete uskoro moći poslušati u Saxu.

Ususret koncertu, koji će se održati 8.ožujka u klubu Sax!, popričali smo s Meritas o tome kako su se upoznale s Jelenom te kako su stvorile ideju o zajedničkom koncertnom programu kojem su dale naziv „When tommorow comes“. Također smo popričali i o njihovom slavljeničkom koncertu u Tvornici te o samom početku Meritas i mnogočemu drugome.

Foto: Mare Milin

Krajem prošle godine u zagrebačkoj Tvornici Kulture predstavile ste Best of album „Meritas 20“ i proslavile svojih prvih 20 godina koje ste ispunili prekrasnom glazbom i stihovima koji su utjecali na generacije. Imate li osjećaj da je već toliko prošlo i jeste li uopće sanjali da će jednog dana netko reći da je vaša glazba utjecala na njegov život?

To su stvari koje izgleda dolaze s vremenom i o kojima ne razmišljaš tijekom godina i razdoblja u kojima nastaju pjesme. Često nam pišu i u svojim pismima vrlo rado podijele s nama svoje utiske, lijepe i poneke teške trenutke koji ih vežu uz neku našu pjesmu, pa tako vrlo jasno osjetimo da smo svojom glazbom obilježile nečiju svakodnevnicu. Ako je neka naša pjesma dio nečijeg životnog razdoblja, to nam je jako drago. U trenutku kad smo odlučile obilježiti naših prvih 20 godina, nekako nam je to bila samo brojka, ali u pripremama albuma i koncerta u Tvornici kulture, odgovarajući na pitanja u intervjuima kao što su i Vaša, nakon tih kratkih osvrtanja, osvijestiš da se ipak skupilo 20 godina. 🙂

Osim Zagreba svoj ste veliki rođendan proslavile i u svom drugom gradu, Münchenu. Kakva je bila atmosfera tamo?

Ma odlična, baš lijepa, prisna atmosfera, a publika izvrsna. Koncert smo dijelom vodile na njemačkom  jeziku, a za tu potrebu smo nekoliko naših tekstova kroz kratke recitale prevodile na njemački, kao svojevrstan uvod u neke od pjesama. Kulturhaus München se pokazao kao odličan odabir prostora, bio je i dio naših obitelji u publici, ali isto tako ljudi koji nas prvi put slušaju, zainteresirana i slušalački raspoložena publika.

Vaša glazbena priča traje već puna dva desetljeća. No kako je sve započelo? Kada su se Anita i Meri prvi put srele te odlučile upustiti u zajedničku glazbenu avanturu?

Upoznale smo se u Münchenu gdje smo i odrasle, Anita je tamo i rođena. Mislim da je ključna situacija u nastajanju ove priče bila kad smo upoznale našeg tadašnjeg producenta Dejana Oreškovića i počele na četiri kanala u Anitinom iznajmljenom stanu snimati naše prve pjesme. Dejan se vratio u Zagreb i predložio nam da nastavimo snimati u zagrebačkim studijima i tu je nastala pjesma Na kraju sna, to je zapravo početak Meritas i tada se dogodio i naš prvi diskografski ugovor s Dallas recordsom, zahvaljujući Goranu Komeričkom koji je slučajno došao do snimke i kontaktirao nas.

Kada se osvrnete na svoju dugogodišnju karijeru, kada uzmete u obzir sve uspone i padove, postoji li nešto što biste promijenili? Možda neka pjesma koju biste drugačije aranžirali ili neka suradnja koju ste mogli ostvariti, a niste?

Uvijek ističemo da je svaki naš album odraz vremena u kojem je nastao, kao neki mali dnevnik određenog razdoblja i ne bi imalo smisla mijenjati ga ili priželjkivati nešto drugo. Voljele bismo jedino da su nam pauze između objavljivanja albuma kraće, ali izgleda da je to neki naš tempo pa ga trebamo i prihvatiti 🙂

Foto: Davor Ivanović

Prije par dana je na kazališnim daskama Scene „Gorica“ održana premijera mjuzikla “Tonka Bontonka” za čiju ste glazbu i tekst zaslužne upravo vas dvije. Na ovom projektu je sudjelovala i Jelena Radan koja je uz Dunju Fajdić autorica teksta predstave. Kako je došlo do ove suradnje, ali i vas u kazališnom svijetu uopće?

Anita i ja smo autorice glazbe, Anita je producirala, anražirala i odsvirala istu. Jelena je autorica stihova pjesama, a Dunja Fajdić autorica teksta predstave i nekih stihova, a i glumi Tonku. Redateljica Morana Dolenc nas je pozvala da budemo dio autorskog tima, što smo rado prihvatile jer volim njen način rada koji je predan, kako volimo reći – ne pušta do kraja i unese se u potpunosti u projekt koji radi. Uz njen talent, osjećaj za detalje i odlične ideje, gledamo na kraju prekrasnu predstavu. Ovo nam je treća zajednička suradnja.

Još jednu stranu Meritasa čini koncertni program naziva „When tommorow comes“ koji izvodite u suradnji s Jelenom. Koliko sam imala prilike saznati sve je počelo prije 10-ak godina u zagrebačkom klubu Bulldog. Recite nam otkuda ideja za ovakvom vrstom „programa“ i zašto baš u suradnji s Jelenom? Kako je uopće započelo vaše prijateljstvo?

Prije više od 15 godina Jelena nas je kontaktirala sa željom da napišemo pjesmu za album koji je u to vrijeme snimala i ako se ne varam, to je bio njen prvi samostalni album. Tako je nastao prvi kontakt i suradnja, a dvije godine kasnije predložila nam je zajednički koncertni nastup u Splitu na Ovčicama na kojem je svatko od nas izvodio svoj koncertni program autorskih pjesama. Ideja je bila da se u jednom trenutku zajedno nađemo na pozornici i izvedemo nekoliko pjesama – to je zapravo početak koncertnog programa ‘When tomorrow comes’, čega u tom trenutku nismo bile svjesne. Tu večer izvele smo tri nama drage skladbe, Time after time, Let it rain i Wishing I was there te nas je jako lijepa reakcija publike dovela do cjelovečernjeg koncertnog programa koji se izvodi sada već više od 10 godina.

Foto: Ivana Milanović

Također sam pročitala da ste upravo zahvaljujući ovom zajedničkom projektu spletom okolnosti dospjele do Amerike gdje ste održale i promotivnu turneju. Tada ste izjavile da takve stvari obično čitate u tuđim biografijama. Kada se osvrnete na tu priliku koja vam se pružila, i koja je postala dijelom upravo vaše biografije, kako danas gledate na sve to?

Posjetile smo Detroit, Chicago i New York, i tih nastupa se sjećamo sa velikim osmijehom na licu – bilo je to jedno jako lijepo iskustvo. Nastupale smo po američkim klubovima, dijelom izvodile pjesme iz zajedničkog koncertnog programa i dijelom autorske pjesme na hrvatskom. Lauren O’lane nas je pozvala i organizirala naše nastupe u Americi, a čula nas je u Zagrebu u Bulldogu i želja joj je bila dovesti nas tamo. U Detroitu su nas čekali glazbenici koji su pripremili materijal, skinuli naše pjesme te smo prvih nekoliko dana imali zajedničke probe, sve je išlo nekako dosta glatko i krenuli smo na prve klupske nastupe. Na nekim od koncerata nastupale smo samo nas tri uz Anitinu akustičnu gitaru, a druge smo održale sa cijelim bendom. Bilo je to iskustvo kroz koje smo se i nas tri dodatno upoznale, a zajedno smo profitirale iskustvom i novom inspiracijom za dalje.

„When tommorow comes“ ćemo uskoro, na sam Dan žena, moći poslušati u zagrebačkom Saxu. Koliko sam vidjela interes publike je velik i karte brzo odlaze. Recite nam što možemo očekivati s obzirom da je ovo prvi klupski nastup nakon nekog vremena? Pripremate li možda neka iznenađenja u vidu gostiju?

Mislim da smo nas tri sasvim dovoljne na pozornici 🙂 S obzirom da u Zagrebu neko vrijeme nismo nastupale sa zajedničkim koncertnim programom i po odazivu neke nove publike koja nas do sada nije imala prilike čuti, nećemo puno skretati s našeg uobičajenog reportoara. Uz nas su naši glazbenici, Zdeslav Klarić na e-pianu, Tin Ostreš na cajonu i Ivan Božanić na bas gitari.

I za kraj, kakvi su vam planovi za budućnost? Naziru li se možda neke nove pjesme?

Nalazimo se u studiju, završavamo novu pjesmu sa našim producentima Pavlom Miholjevićem i Jurom Ferinom, tako da vrlo uskoro planiramo i objaviti novi singl. Brojimo sitno!