Ako vas je ikad dublje zanimalo porijeklo Queens of the Stone Agea i, općenito, stoner rock glazbe, morali ste prokopati do bujne scene iz malog kalifornijskog gradića, Palm Deserta, koji je početkom 90-ih bio dom nastanka nekih od najvećih bendova iz žanra.

Najprije pritom mislim na prvi bend QotSA-ovog Josha Hommea, Kyuss, najutjecajniji stoner rock bend te generacije Palm Deserta, koji je spomenuti osnovao zajedno sa nekolicinom prvoboraca iz srednjoškolskih dana. Jedan od njih, bubnjar Kyussa, Brant Bjork, jučer je protutnjao zagrebačkim Vintageom u sklopu Gree Heen euro-turneje, predstavivši publici pjesame sa svojih solo izdanja, s naglaskom na posljednje albume, nedavno objavljene Tao of the Devil i live album Europe ’16., s tim da je prošarao par pjesama s ranije objavljenih albuma.

Osobito mi je za vrijeme gotovo dvosatnog giga bila drago što se Bjork nije oslanjao na staru slavu i poznatosti iz radionice Kyussa, spin-offa Kyuss Lives ili trećeg utjecajnog stonera u kojem je sudjelovao, Fu-Manchua, nego se fokusirao na izvedbu pjesama sa nekolicine solo albuma kao i samostalnih projekata kroz godine. Ipak, ne poričem da bih volio čuti neke od pjesama koji su proslavili tada mlađahnog Bjorka i od niza projekata (tu poglavito mislim na The Desert Sessions) stvorili danas dost’ popularne Queens of the Stone Age.

Koncert je započeo u prilično solidno popunjenom Vintageu oko 22h, a regularni dio trajao je do 23.30, nakon čega se na 15-minutni bis peteročlana ekipa vratila za još dvije-tri pjesme.

Veseljak Bjork predstavio se publici u totalno hipi izdanju, kao da je upravo došao sa seta Ludih 70-ih gdje je bio dubler Tommyju Chongu, sa bandanom na glavi i vojničkom vjetrovkom, suptilno odašiljući poznati bunt djece cvijeća protiv tada aktualnog rata u Vijetnamu.

Kao specijalni gost večeri na nekoliko pjesama bio mu je još jedan akt Palm Deserta, glazbenik Sean Wheeler, manijakalna kreatura koja je poprilično karizmatično vladala binom na par pjesama kada bi preuzela mikrofone. Zanimalo me hoće li Wheeler biti više specijalni ili više gost, no na kraju je ovaj jokerovski Tom Waits (ima te pomalo majmunske crte lica; ovo nije uvreda, sve što ima veze s Waitsom uglavnom je pohvala) sa Cohenovskom fedorom ipak bio specijalan te je poprilično uspješno animirao okupljene. Posebice je zanimljiva bila njegova pojava kada se na bisu pojavio sa intrigantnom karnevalskom maskom na licu, gol do torza, kada je pred publikom eksponirao tetovažama ispunjenu figuru.

Lakonska komunikacija s publikom (povremene zahvale, tu i tamo pokoji bezazlneni upit – „Kako se točno kaže ime ovog prelijepog grada?“ nakon čega je više puta ponovio Zagreb, po domaće, bez engleskog lomljenja jezika) nije ovog puta bila minus, jer ju je pokrila poštena svirka i dobar stoneraj. No, moram priznati da audiovizualno iskustvo moj začepljeni nos nije pretjerano popratio, obzirom da se radi o istaknutoj personi stoner-rock scene, ako me berete.

Premda me potpuno zaobišla najava ovog koncerta, ali sam srećom u koncertnoj ponudi Vintagea naletio na ovaj zgoditak te ovom prigodom ističem kako mi nipošto nije žao, a to zna biti posebno skliska kategorija kada odete samostalno bez ijednog sidekicka odete na koncert. Pokoje pivo, dobra glazba, i stvari krenu svojim tokom.

FOTO: Maria Tangar