Već šestu godinu za redom početak devetog mjeseca osiguran je za istu stvar, a to je Dimensions festival. Mnogi fanovi elektronske glazbe samo čekaju taj trenutak kada Štinjan postane mjesto rejvera i u tvrđavi Punta Christo doživljavaju ulazak u razne dimenzije.

Dimensions festival je poseban jer prije dolaska u Štinjan i smještaja u kampu čeka vas spektakularno iskustvo u Pulskoj Areni gdje se održavaju koncerti otvorenja. U tom amfiteatru dan prije početka samog festivala proživjet ćete noć koju ćete još dugo prepričavati. Grace Jones i Moderat bili su glavni aduti za ovaj nezaboravan provod. Povijesna atmosfera sa preko nekoliko tisuća fanova u plesu pod punim mjesecom doprinijeli su tome da Dimensions festival ocijenim kao najbolji događaj ovoga ljeta koji je u meni ostavio razna pitanja i emocije, a festival još nije ni počeo. Njihove nastupe je teško iskomentirati jer sam i dalje u stanju šoka. Grace Jones u svojim kasnim 60-ima i dalje rastura i vrti hula hop kao od šale. Nije bilo trenutka da netko nije pjevao skupa s njom, stari ili mladi. Možda je najviše euforije izazvala kod nas mladih jer je ovo bila prva i jedinstvena prilika za njezin nastup i blago rečeno, rasturila je.

S druge strane, nastupali su Moderat, koji su koji dan poslije Dimensionsa odsvirali svoj zadnji nastup i čeka ih poduža pauza te su htjeli po zadnji puta ostaviti posebnu uspomenu svakome tko je bio u Areni. Mračni, ambijentalni, melankonični i divlji, tako bih opisao ovaj nastup. Ispunjen fenomenalnim vizualima, očarali su me po drugi put. U jednom trenutku si malo mirniji i uživaš u igri instrumentala, a u drugoj se razbacaš na brze i mračne ritmove od kojih se tresla i sama Arena. Ne moram ni spomenuti kako je publika, skupa sa mnom, eksplodirala na Bad Kingdom. No i tome je došao kraj i vrijeme da se uputimo u Štinjan.

Odmah po dolasku u kamp osjećate dobru energiju u zraku, odmah se svi pozdravljaju jer na ovakvim događanjima svi smo jedno i sve nas čeka ista stvar.

Foto: Dan Medhurst Photography

Iako je ovo bio moj prvi Dimensions, u raznim pričama osjetite da ima nešto posebno u ovom festivalu i da strujanje pozitivne energije teče cijelo vrijeme. Četiri dana festivala pružilo mi je da doživim puno toga, a na samome kraju i čujem puno toga. Prije svega napomenut ću da sa ljudima nije bilo nikakvih problema, bio dan ili noć, u svakom trenutku upoznaješ ljude s kojim možeš popričati i svi su pozitivni.

Sa glazbene strane, na Dimensionsu dobijete priliku čuti jako puno DJ-a i bendova kojih nema u Hrvatskoj, a atmosfera koju dobijete na svakom stageu je posebna i priča za sebe.

Kao početak zagrijavanja svake večeri kreće se od Gardena. Ono što je zanimljivo u vezi Gardena je činjenica da to stvarno i je vrt. Neravni teren pun kojekakvih manjih i većih kamena tjera vas da pazite na plesne korake, cijelo vrijeme ste u čudnom položaju i treba vam vremena da se naviknete.

Možda još uvijek pod dojmom koncerta otvorenja, prva večer za mene je ostavila najveći trag. Mister Saturday Night na Gardenu ostavili su odličan prvi dojam svojim finim house zvukom kojim su skidali prašinu sa vinlya. Nakon toga, na Clearing stageu me dočekao live nastup Floating Pointsa. Čekao sam taj trenutak kako bih čuo Nuits Sonores live i konačno sam ga i dočekao. Sat vremena bilo je i više nego dovoljno da se naježim od pozitivnih emocija koje su me preplavile nakon seta ispunjenog zvukovima koji su me nosili kroz dimenzije i vratili natrag spremnog za Moat. Red je bio toliko dugačak da sam načuo da se čeka i po pola sata na ulazak. Imaš osjećaj kao da si u klubu, a ne na festivalu gdje si došao slušati što god poželiš. Tunel pod zidinama, pozitivna energija, intiman ambijent gdje je pult daleko ispred tebe da jedva vidiš tko svira, ali zato je zvuk svuda oko tebe. Jednom kada uđeš u Moat teško da ćeš brzo izaći. Čekali su me Ben Ufo i Pearson Sound. Techno, chicago house, garage, pa čak i electro, sve to pronašlo se u njihovim selekcijama i svaki izbor sjeo je na svoje mjesto. Moat je svakako mjesto gdje se možeš opustiti i razbacati kao nikada. Jednom kada kreneš teško da ćeš stati. Proći će četiri sata, a da nisi ni trepnuo. Brzi ritmovi, gromoglasni bitovi i mračni ambijent, rekao bih da se osjećaš kao da te netko čekićem izudarao.

Foto: Dan Medhurst Photography

Kroz cijeli festival teško je odabrati favorita za zatvaranje, ali koji god DJ bude tvoj izbor, ispunit će sva tvoja očekivanja. Moja odluka je bila Horse Meat Disco. Ne oporaviš se od jednog stagea, a već si na drugome. Povratak na Clearing za završetak večeri uz nezaobilazne funky ritmove. Jedina stvar koja bi još više upotpunila Dimensions je izlazak Sunca.

Osim noćnih kretanja u šumskoj okruženju Punta Christo, po danu smo mogli uživati na plaži, bar koliko nam je kiša to dopustila. Uz plažu je naravno i beach bar na kojemu gdje sam uživao uz ritmove Dimensions Soundsysetma, Cuisine Dub, Khraungbin. Svatko tko je stao za pult, bio DJ ili bend razbacao nas je sve po pijesku, a još kada dođe i zalazak Sunca, odmah ti padne osmijeh od uha do uha. Majka priroda je odlučila da će biti kiše i da, stvarala je probleme i  želiš da prestane padati, ali na kraju, stekneš dojam kao da je to trebalo biti dio atmosfere, a čekao nas je i čaj za zagrijavanje. Da bi Dimensions osjetio u punom efektu, svakako se treba posjetiti boat party. Moja odluka je pala na Hessle Audio. Svega stotinjak ljudi dovoljno je da napravi nevjerojatnu atmosferu. Dok uživaš u zvukovima house-a, techna, acida, disca, tu i tamo naleti koji Britanac u ženskoj haljini i dok ti na prvu nije jasno što se dešava, vidiš da svi uživaju bez čudnih pogleda i samo nastaviš dalje. U nijednom trenutku ne osjetiš neku lošu vibru, pa čak i kada smo se vratili na obalu, a spustilo se nevrijeme, svi se i dalje smiju, vesele.

Jedna od meni najdražih stvari festivala je Knowledge Arena. Tijekom dana su  se održavale radionice sa brojnim gostima koji raspravljaju o pojedinim temama pa se tako Dam-Funk dotaknuo tema o funku i spomenuo Princea i njegov život, a London Modular Alliance su raspravljali o tehnologijama. S druge stranem Gery Gritness napravio je produkcijski show objašnjavajući kako i sa starim setupom možeš raditi super produkciju.

I onda opet slijedi povratak u noć. Clearing je bio prvi stage na ulasku u Punta Christo, a ujedno i najbolji za zgrijavanje prije nego uđeš dublje u šumu i zakoračiš u mračnije energične zvukove. Cymande live bili su najpozitivnija glazba koja se našla na festivalu. Riječ je o bendu od deset umirovljenika, koji su još uvijek puni snage, energije i znaju raditi sa publikom.  Za Clearing ću još spomenuti i Daphnia, koji također stoji iza naziva Caribou, a može se reći da je podijelio porciju ekstravagantnih zvukova.

Foto: Dan Medhurst Photography

A već kada sam bio tamo, trebalo je dati podršku i domaćim snagama pa je tako Ballroom bio odlično mjesto za to. Stage nije lagano pronaći jer se nalazi na povišenoj livadi prije ulaska u tvrđavu i iza Stablesa. Netko je rekao ”ovo je kao da si u Vodicama, prvo ideš na čevape, a onda u klub”. Ovo je bio najmanji floor na festivalu, u trenutku kada sam se nalazio tamo bilo nas je svega 40, s time da su mnogi još vani čekali i nisu puštali ljude unutra dok netko ne izađe. Osjećaj je kao da si u bunaru, opkoljen visokim zidinama, a jedino što vidiš su grane obasjane lightom i nebo prepuno zvijezda. Bebetto i Bourt Cvajner ostavili su najbolji dojam na mene, a ni kiša koje je počela padati nije nas mogla zaustaviti.

Foto: Dan Medhurst Photography

Spomenut ću i Dundova koji je na Stables-u bio pun pogodak, iako u možda preosvjetljenom ambijentu za njegov set ispunjen tvrdim techno trakama. Izbor je bio veliki i svatko pronađe nešto za sebe, svaki stage je bio pun, gdje god sam se pojavio bilo je puno i osjetila se energija u zraku. Imaš odličan soundsystem, okružen si ljudima s kojima dijeliš slične interese i na kraju uživaš uz odlične ritmove. Na svakom koraku sretneš nekoga novog, razmijenite par riječi, pa sam tako upoznao ljude iz raznih krajeva svijeta poput, Australije, Novog Zelanda, Kalifornije, Francuske. Rekao bi da tamo zabava ne staje. Čak i kada niste na festivalu, u kampu vlada party zona. Iz svih krajeva čuješ glazbu i svi se zabavljaju u svakome trenutku.

Odlična lokacija na predivnoj plaži, različite aktivnosti omogućene kroz dan, nezaobilazni boat party i naravno šumski plesovi u potrazi za vilenjacima.

Festival širokog spektra elektronske glazbe svakako se ubraja u događaje koji se moraju posjetiti.