Nikola Vranić, glazbenoj sceni poznatiji kao J.R. August, zabočki je kantautor koji se široj publici predstavio EP-jem ‘Change Of Seasons’, gdje se nalazi pjesma ‘Man With The Magnificent Mind’ zbog koje je i sam Coldplay uvrstio Nikolu u svoju listu nadarenih glazbenika. Iza sebe ima još EP ‘Tea Party With Mr. Death’ i ovogodišnji ’33’, na temelju kojeg je snimljen istoimeni kratki film.

J.R. August jedno je od imena (uz Urban & 4, Kries, M.O.R.T., Matiju Dedića i dr.) na ovogodišnjem jubilarnom 15. Tabor Film Festivalu, gdje će nastupati čak u dva termina, sa zborom 7. i s bendom 8. srpnja. Što nam je Nikola imao za reći o nekim budućim projektima i trenutnim događajima pročitajte u nastavku.

Pozdrav Nikola! Prvo i osnovno, uvodno pitanje bi bilo – tko je za tebe J.R. August?

Dobar dan! J.R. August je izmišljeni lik koji u određenim situacijama postaje stvarna osoba. U zadnje vrijeme mi je zapravo sve teže reći gdje završava Nikola Vranić, a počinje J.R. August. Hvala Bogu pa to nije nikakav problem. Još uvijek …

Početkom godine objavio si izrazito emotivan EP ’33’. Odgovara li ti više stil ‘klavir i ti’ ili više cabaret waitsovski mood kakav je bio na prethodnom materijalu?

Sve ovisi o mom raspoloženju. U zadnje vrijeme je ono odlično, što znači da će pjesme koje ću napisati u skorije vrijeme vjerojatno biti lošije i „popastije“ nego ove prije. Sva sreća da prvo moram snimiti ovih 200-tinjak koje su nastale u mračnoj fazi.

Primijeti se da imaš posebnu ljubav prema spajanju zvuka i slike, tako da je i cijeli novi EP dobio svoj vizualni identitet. Kako je tekao proces snimanja filma i odakle crpiš ideje za scenarij?

Ovog puta scenarist i redatelj nisam bio ja već moji prijatelji filmaši iz kolektiva 73collective, Sebastian Søgård i Mario Macedo, a direktor fotografije Filip Romac. Ja sam pravi filmofil i imam široko znanje o filmu tako da je nakon krvavih iskustava sa snimanja Change of Seasons spotova, ovo snimanje bilo bezbolno ili još bolje rečeno – zabavno.

Pokrenuo si ove godine Indiegogo kampanju za sufinanciranje tvog prvog LP izdanja. Možeš li nam reći nešto više o tome?

Da! Prvi put javno žicam novce za nešto što radim jer nemam izbora. Život postaje skuplji, ljudi imaju sve manje vremena i puno toga je vezano za novac. Odlučio sam se za takvu vrstu kampanje jer želim da sve bude transparentno i po prvi put uz pomoć dviju umjetnica, Magdalene Modrić i Barbare Micek, krenuo u izradu vlastitog mercha. Ljudi koji se žele pridružiti kampanji mogu kliknuti na link (LINK) i tamo donirati novac ili kupiti jedan od perkova (poklona) koje smo za ovu kampanju specijalno pripremili. Ima svega, od magnetića, do knjige pjesama i mog kipa.

Kad smo već kod tog najavljenog albuma, kakav će nam zvuk i stil donijeti ‘Dangerous Waters’?

Dangerous Waters se još uvijek događa samo u mojoj glavi, ali imam viziju zvučne slike i aranžmana i to je najbitnije. Pjesama ima i više nego je potrebno tako da ću morati neke izbaciti jer za dupli album nažalost trebam i duplu sumu novca. Ne želim previše otkrivati, mogu samo reći da će to biti moj prvi dugosvirajući album, da će kao i prva 3 biti konceptualan, da će biti najsvježiji u svakom pogledu i da će to biti moj najbolji album dok ne snimim onog iza njega!

Čime se Nikola bavi kada nije J.R. August?

Svi koji me prate na ovaj ili onaj način znaju da sam strastveni ribič i to ne onaj koji sjedi na mjestu i pije pivu već sportski ribič, onaj koji ulovljenu ribu pušta i koji ide spavati u 22h tako da se može dići u 04h i zapaliti u Gorski kotar uloviti koju pastrvu ili lipljana, a još važnije – uživati u prirodi i miru. U zadnjih godinu i pol sam ušao u mušičarenje i upravo zbog toga nazvao nadolazeći album „Dangerous Waters“. Kod mene je sve povezano, ne postoji jasna granica između stvarnosti i mašte, između Nikole Vranića i J.R. Augusta.

Što se preslušava u posljednje vrijeme od domaćih/stranih izvođača?

Još uvijek sam u John Denver fazi jer čovjek ima 30-ak albuma … Također, slušam puno Willie Nelsona, Merle Haggarda i Townes van Zandta. Klasika je uvijek tu, u zadnje vrijeme opet puno Chopin. Imam dosta eklektičan ukus pa me iskreno začudi kad me neki album novijeg datuma oduševi, a to se dogodilo s našim, domaćim albumom Mayalesa – Simbol za sunce.

Nastupaš na ovogodišnjem jubilarnom 15. Tabor Film Festivalu, i to čak u dvije kombinacije u dva dana – solo i sa zborom. Reci nam nešto više o tome.

Ipak ne sviram solo, sviram s bandom i sa zborom. Sa zborom sviram u 2 u noći u kapelici dvorca, a s bandom na Sunset Stage-u s pogledom na zagorske brege u 20h. Mogu samo reći da jedva čekam jer prvi put sviram u kompletnim formacijama koje će se najesen vjerojatno ujediniti.

Za kraj, kakva su tvoja očekivanja za ovogodišnji Tabor i što imaš za poručiti našim čitateljima?

Sve što očekujem je dobro vrijeme i dobru atmosferu. Za ostalo se ne moram brinuti jer su organizatori zakon. Poručujem svima da pokušaju osvjestiti koliko vremena provode za jebenim kompjuterima i mobitelima i da tu energiju usmjere prema prirodi i u prirodu koja će im je za razliku od kompjutera i mobitela i vratiti.