Sretni smo što danas u ovom čudnom, ali lijepom svijetu imamo priliku slušati i uživati u glazbenim kreacijama i poslasticama koje stvaraju različiti glazbenici. Ponekad ni ne znamo tko se sve krije u našoj okolini, ali ako bolje pronjuškamo i usredotočimo se – otkrit ćemo prave fenomene. Tim smo putem krenuli i otkrili Sretnog Edija (Igor Bogdanović). Sretni Edi dolazi nam iz Zagreba, a njegovu svestranost moći ćete doživjeti upravo u Osijeku na našem ovogodišnjem ReArt festivalu.

Edi je glazbenik, umjetnik, filmaš, videograf, ma zapravo njegovi se hobiji i strasti ne mogu napisati u ovih nekoliko rečenica. Edi je DJ koji, kako kaže vrti mjuz od 2005. godine, a na ReArtu očekuju nas miksevi poput chilla, psy duba, world musica, glitcha te mogućim odlascima u razne dimenzije psihodeličnih žanrova. Edija možete vidjeti i čuti i u glazbenom sastavu Vibrica, stoga vam ništa drugo ne preostaje nego da dođete na ReArt festival 02. i 03. 06. i ugodno se iznenadite.

Sretni Edi – zašto baš taj naziv ? Odakle inspiracija za tim imenom?

Sretni Edi je lik iz stripa Hogar Strašni. Nekad na početku faksa sam se družio s jednim dečkom koji je fakat bio pozamašan i zvali su ga Hogar. Nekako je bilo logično da sam ja onda Sretni Edi, njegov suputnik. Inače, Sretni Edi nosi lijevak na glavi i uglavnom se ponaša u manirama Zen majstora. Čista blesavost i iznimne izjave.

Tko se krije iza sretnog Edija, otkrij nam u nekoliko rečenica?

U svakom slučaju netko sam tko se bavi s raznim stvarima. U svijetu novca i nalaženja načina da platim račune sam filmaš i videograf. Dokumentarci su moja velika  ljubav. Struka mi je pak zrakoplovna. Diplomirao sam na FSB-u u Zagrebu pa eto da sam izabrao taj put bio bi konstruktor aviona. Ipak, film me je povukao u drugim smjerovima. Osim toga tu je naravno i muzika. Vibrica je bend/kolektiv s kojim dijelim svoje zadnje skoro četiri godine. Gotovo sve u životu mi se vrti oko tih ljudi i rada na toj nekoj priči. Također vrtim mjuzu od valjda 2005. godine ili tako nešto, a eto u zadnje vrijeme malo i produciram pa će u nekom trenutku i neke moje trake izaći van svakako.

Dolaziš nam na ReArt festival i nastupaš kao solo izvođač (DJ) i u sklopu glazbenog sastava Vibrica, je li ti ovo prvi put u Osijeku u takvoj kombinaciji ? Kakva su očekivanja?

Nije nam/mi to prvi put u Osijeku u toj nekoj varijanti, ne. Kao DJ sam puštao na Regeneration Festivalu prije godinu i pol. To je festival koji organizira moj jako dragi prijatelj Alek poznat u DJ svijetu kao 3TT. S Vibricom pak sam bio također prije par godina kod vas. Imali smo dvije svirke u sklopu književnog festivala Ovca u kutiji. Jedna kratka svirka je bila na nasipu blizu knjižnice, druga malo duža u Tvrđi. Očekivanja nemam neka posebna osim da svi skupa uživamo u tome što ćemo razmijeniti u glazbenom i energetskom smislu. Osijek i osječani su meni osobno jako dragi. Lege prave. Uvijek mi je drago boraviti u vašem gradu.

Kako je krenuo tvoj put u takozvane DJ vode ? Kakvu glazbu puštaš, stvaraš, kreiraš?

Već ranije spomenuti Alek mi je bio cimer u Zagrebu od 2004. do 2007. Živjeli smo u jednom stanu na Trešnjevci kroz koji je prošlo u periodu dok sam ja tamo živio nekih 35 cimera i cimerica i bilo je organizirano preko 100 tuluma u 7 godina koliko sam ja tamo bio. U skladu s time su tamo dolazili razni ljudi, vjerujem u četveroznamenkastom broju kad se sve zbroji. Uvjeren sam u to. Pod Alekovim utjecajem, ali naravno uzimajući u obzir i prirodne sklonosti, psihodelični elektronički zvuk je ušao u moj sustav. Tada sam počeo raditi svoje prve selekcije iz ogromnog broja skladbi i albuma koje sam od Aleka prebacivao na svoj komp. Tu se uglavnom radilo o psy chillu i psy dubu. Kasnije se tu uvoklo još malo glitcha, ali i etna svakakvog. Volim taj etno zvuk s elektroničkim kombinirati tako da i stvari koje trenutačno produciram imaju taj neki osjećaj.

Koja je razlika stati na stage kao Dj i u sklopu glazbenog sastava Vibrice ?

Kao DJ ja sam tu samo kao selektor nečega što su drugi ljudi nekada i negdje napravili. To nije moj rad, ja samo slavim i hvalim minuli rad drugih umjetnika. Moj doprinos u takvoj priči je sama selekcija i na koji način ću to što već postoji zapetljat u zanimljive zvučne čvorove i pletenice da dovedem publiku u stanja svijesti u kojima sam ja kad sam uz glazbu. Tu se obično dogodi, na toj relaciji artist – publika, nešto iznimno. Upravo ta iznimnost se događa i u Vibrici već na razini kolektiva. Publika je tu onda samo još proširenje kruga. Kada sam sam pred publikom više sam izložen i više vozim u nekim svojim smjerovima, kad sam s bendom kolektiv je izložen i radi se o zajedničkom radu koji je skup svih pojedinačnih energija.

Zašto svi trebaju doći na ReArt festival…

Dragi Osječani, bilo bi mi jako drago da se skupite u velikom broju na ReArtu. Djelomično zbog toga da podržite lokalnu ekipu u njihovom nastojanju da drže lokalnu scenu živom, zdravom i aktivnom. Također i zbog toga što glazbenici koji tamo dolaze će donesti ono što glazbenici uvijek i donose, dubinu, radost i smisao. U svijetu u kojem danas živimo sa svim ratovima, lopovlukom i licemjerjem čini mi se da toga uvijek fali. Širimo pozitivu skupa, podržavajmo jedni druge i učinimo zajednicu lijepom i za sebe i za sve ostale sudionike. Svi smo mi braća i sestre, zajedno možemo biti sretniji nego ako smo odvojeni i nasilni.