cover art by Sonja Barbarić

Naziv albuma: Surrender

Izdavač: samostalno preko Bandcamp-a

Datum izdanja: 14.05.2017.

Mixed by: Miran Milić at Studio Palach, Rijeka

Žanr: dark blues/indie folk

Trajanje: 20:04

Broj pjesama: 5

Još 2010. Vinko Ergotić (vokal, gitara) i Lovro Boljat (gitara) osnovali su Nellcote, bend koji je isprva funkcionirao kao akustični duo prožet folk blues melankolijom, da bi ubrzo krenuo put glazbenog istraživanja u različitim postavama i pravcima. Tako su u svom dosadašnjem opusu blues i folk iskrižali s ogoljenošću garage rocka, a i s prizvucima art rocka ostajući pritom vjerni mračnim egzistencijalnim tematikama.

Nellcote je 2014. objavio singl Hold On kojeg je pratila anti-uspavanka She Said, a krajem 2016. je kao najavu EP-a objavio singl If Only They Could. Početkom 2017. bendu su se pridružili Lana Filipin (bas, back vokal) i Damir Trputec (bubanj) i Nellcote je objavio svoje prvo EP izdanje Surrender. Pjesme su nastale u ugodnom ambijentu sobnih jam sessiona, tekst i glazbu kreirao je Ergotić, da bi materijal zatim bio na miksanju Mirana Milića u Studiju Palach u Rijeci. Lucija Ćustić Luce se na posljednjoj pjesmi pridružila kao vokal, a za cover je zaslužna Sonja Barbarić.

Prvo što čujemo nakon što se predamo Nellocteu je ambijentalni futuristički drone zvuk na koji se prvo nadovezuje akustična gitara, a zatim i blago hrapavi Ergotićev vokal. So Long, My Friend se ne ističe samo vlastitom pojedinačnom uglađenošću aranžmana i tematike, već i vlastitom pozicijom na EP-u. Naime, poštujući tradiciju i istovremeno koketirajući sa suvremenim efektima, pjesma nam nagovještava kakvu glazbenu (a i tematsku) atmosferu možemo očekivati u ostatku albuma. U prilog tome da ova sanjiva pjesma obuhvaća ostatak materijala svakako ide da se u samom refrenu, u kojem se autor ispituje How Will I Surrender?, nalazi naslov samog EP-a.

U pjesmi Life, Nellcote se osvrće na pathos življenja, potragu da životu pridamo neko značenje no ne uviđamo kako to nije moguće jer je sam život laž. Patnička bluzerska usna harmonika probija se na trenutke u pjesmi kojom vlada jači karakter Ergotićevog glasa da bi naposljetku sve zaplesalo na gitarskim linijama koje Life uzdižu u produhovljene visine. Već te gitarske dionice podsjećaju na eksperimente Johna Frusciantea, što je neodoljivo za spomenuti nakon što pjesma pred kraj u potpunosti zamre pa nam se vraća u umjetničko poigravanje s vokalima, istraživanjima raznolikih mogućnosti istoga tona i harmonija, opet svojstveno i Fruscianteovoj muzičkoj filozofiji.

Referirajući na zapadnjački pojam linearnog vremena, u Time/She opet nas se podsjeća na neumoljivo kretanje koje nas vuče u hladnu zemlju. Pjesma graniči sa psihodelijom  i završava s vučjim zavijanjem na Smrt samu prije nego što kreće If Only They Could. Kroz četvrtu pjesmu na EP-u ponavlja se uzorak na akustičnoj gitari, a autor preispituje nestalnost vlastitog uma i srca pritom se oslanjajući na vokalno istraživanje sjete.

Posljednji nas broj, Who Is Next? podsjeća na ljude koji su već zakoračili u dubinu ledene vode, a istovremeno se u ovoj pjesmi nazire prihvaćanje Realnog kako ono jest u svom punom ciklusu života i smrti, pa možda i naznaka da će nas Smrt u obliku svevišnjeg blagoslova osloboditi patnje. Uz akustičnu gitaru, opet se probija zavijanje usne harmonike, dodatan sudbinski udarac pridodaju bubnjevi, a u ovoj se pjesmi svojim prepoznatljivim vokalom pridružuje Luce upotpunjujući folk blues melankoliju na EP-u.

Na prvo se slušanje Surrender može doimati kao već odveć poznat materijal koji snagu crpi iz nepresušnog motiva Smrti, no kroz još jedno poniranje u pjesme, zajedno s Nellcoteom ulazimo dublje u razvoj ljudske psihe koja s vremenom otupljuje na strah, prelazi u ravnodušno stanje spram vlastite smrtnosti da bi ju naposljetku prihvatila u punini prolaznosti. Sama glazba s korijenima u tradiciji folk bluesa i modernim eksperimentima ilustrira razvoj iste psihe, njenu nestalnost i nesputanost što na momente eksplodira kroz istraživanje pojedinih tonova. U konačnici i Lo-fi snimke pridonose skučenoj atmosferi koja se prožima kroz materijal, ostavljajući tako ogoljenosti zvuka da bude dio umjetničke cjeline.

Surrender je egzistencijalno folk blues iskustvo sanjivo-meandrirajućeg karaktera, priča kroz koju se poistovjećujemo s pasivnim subjektom zatečenim u rascjepu između Imaginarnog i Realnog. Akustični minimalizam i lepršavost električnih gitarskih linija postavljaju podlogu na kojoj, u utjelovljenju emocionalno nabijenog Ergotićevog vokala, do izražaja dolazi tekst s čijom se problematikom možemo povezati te kroz glazbu Nellcotea komunicirati s nečim onkraj ovoga svijeta.