Elektronska scena zasigurno je postala sve jača i posjećenija u zadnjih nekoliko godina. Upravo zbog toga, odlučili smo porazgovarati sa DJ Pipsom. DJ Pips, pravim imenom Slaven Tušek, trenutačno je jedan od najcijenjenijih i najpoznatijih DJ-eva u regiji, a ove godine obilježava 15 godina na sceni. Pips nam je svima dobro poznat kao DJ Kandžije i Golih žena, a osim toga pokrenuo je poznate projekte poput ”#CASA-e” te ”Big Mama Sessiona.”

Ovim putem imala sam priliku porazgovarati sa Pipsom o samome početku njegove karijere, kako je došlo do interesa za DJ pultom, što radi u svoje slobodne dane i koji su mu budući planovi.

Prije nego što si postao DJ išao si u glazbenu školu i svirao gitaru, a imao si i svoj punk band! O čemu je riječ točno?

Da, nisam siguran, ali mislim da je band nastao krajem 1998. ili početkom 1999. godina. Zvao se No Idea i osim mene članovi su bili Igić, današnji basista Debelog Precjednika i Cvita koji je tada bio bubnjar banda Tarzan u Dunstflaši. Krajem 1999. napuštam band koji je još neko vrijeme djelovao pod ovim imenom, nakon što su se dogodile još neke promjene u sastavu. Band je promjenio ime u This Day Will Burn i pod tim je imenom djelovao dosta dugo.

Kako si odlučio sa gitare prebaciti za DJ pult? Što te je motiviralo za taj preokret?

U 9.mjesecu 1999. prvi puta sam otišao u tadašnju Vegu na rave party i toliko me zaintrigirala cijela ta priča i sam koncept klabinga da sam automatski osjetio poriv da se okušam za dj pultom, iako sam tada jako malo znao o tome. U ožujku 2000. za svoj 15. rođendan kupujem prvi gramofon i tu zapravo priča počinje.

Otkrij nam kada i gdje si imao svoj prvi nastup, kako je scena izgledala početkom 2000. godina?

Kao da je bilo jučer! 🙂 Prvi nastup dogodio se u travnju 2002. godine u zagrebačkom &TD teatru. Bio je to after party pretpremijere diplomske mono drame naše poznate glumice Nine Violić i taj tulum dan danas pamtim kao jedan od boljih na kojima sam puštao, vjerojatno zbog same činjenice da je prvi ikad, ali i zbog toga što sam kao nabrijani sedamnaestogodišnjak svojom muzikom zabavljao ekipu koju sam do tada vidjao samo na televiziji, suludo.

Što se tiče scene početkom 2000. godina, mogu samo reći da je to bila priča za sebe, malo je reći da je gorilo, desio se nevjerojatan hype, party-i su se održavali svaki vikend, nekad čak i petkom i subotom i konstantno su bili odlično posječeni, mislim da danas još uvijek možemo samo sanjati o tim brojkama posjetitelja na party-ima. Oxygene i Vega su kod nas bili ključni klubovi u to doba, ali su se žurke održavale na lokacijama kao što su Barutana, Pampas, Bastion itd.

U dosadašnjoj karijeri puštao si sve od housea, funka, hip – hopa, bassa,… Koje su faze bile presudne za pojedini žanr? Koju vrstu najviše preferiraš?

Da, vrlo mi je teško odgovoriti na pitanje koji žanr najviše preferiram jer još uvijek intenzivno pratim sve što si nabrojala, sebe sam uvijek smatrao ljubiteljem muzike i nikad se nisam htio žanrovski trpati u samo jedan koš. Ljudi se mijenjaju kroz vrijeme i paralelno s tim se mijenjaju i ukusi i preferencije, tako da tu treba biti vrlo oprezan s etiketiranjem samoga sebe.

Kronološki gledajući stvari su izgledale ovako; krenuo sam sa house i 4×4 muzikom, taman kad sam se malo zasitio tog zvuka po prvi se puta upoznajem sa breakbeatom, drum’n’bassom ali i sa hip-hopom, funkom, soulom, broken beatom, nu jazzom koji u biti imaju dosta toga zajedničkog. Kada počneš malo dublje grebati ispod površine, shvatiš koliko je sempliranje bitno za hip-hop glazbu, ali i da je sveprisutno u elektronskoj glazbi, tada počneš tragati za tim originalnim semplovima koji uglavnom potječu iz funka, soula i disca, zatim se upoznaš s terminom “crate digging” i tu počinje potraga za najraritetnijim komadima muzike sa svih strana kugle zemaljske i tada tome više nema kraja.

Ovih dana, najčešće me se može čuti kako vrtim 4×4 mjuzu, kao i funk i rare groove, djelujući kroz Hrvatsku Funk Delegaciju, projekt koji smo započeli 2015. godine u Zagrebu i na koji sam posebno ponosan!

Može se reći da ti je Zagreb već postao domaći teren, koliko ti se svega promjenilo od kada si otišao iz Osijeka? Koji su afteri bolji, na osječkim ili zagrebačkim adresama?

Pa iskreno, osim što se moraš naviknuti na malo brži životni tempo ovdje u Zagrebu i što sam ostao zakinut za maminu kuhinju, malo toga se promjenilo. Ponekad imam osjećaj da me osječka publika više gotivi otkada živim u Zagrebu, ali to si objašnjavam činjenicom da sam kući toliko intenzivno puštao muziku iz vikenda u vikend da bih često sam sebi išao na živce pa kako nebi i drugima. 🙂 Sada me ipak gledaju samo jednom mjesečno. 🙂 Iz moje perspektive, osnovni uvjet za dobar after jest da se nalaziš u krugu dobrih prijatelja, ljudi s kojima i inače voliš provoditi vrijeme, tako da adresa u ovom slučaju zaista nije bitan faktor. Ono što mogu zaključiti je da u zadnje vrijeme sve rijeđe afterišem, nisam ni ja više tako mlad, ali kada se dogodi, uglavnom se događa u Osijeku i to zato što uglavnom dolazim samo na vikend pa imam želju provoditi što je više moguće vremena sa meni dragim ljudima.

Kandžija i ti ste od početka karijere zajedno, Gole žene su vam se pridružile, trenutno ste jedni od najpoznatijih, najjačih bandova u Hrvatskoj i šire,… Kako uspjevate sačuvati suradnju? Vodi li netko glavnu riječ, ima li nekad ponekih nesuglasica ili sve funkcionira uvijek kako treba?

Baš nedavno smo pokušali ustanoviti kada smo počeli s masiranjem jedan drugoga, ali na kraju nismo uspjeli ustanoviti kad se to točno dogodilo. 🙂 Stjepko je uvijek imao tendenciju ka tome da okupi svoj band i na samim počecima karijere je bilo tih pokušaja, ali tada to nije bilo ni blizu ove razine na kojoj smo danas. On je oduvijek bio taj koji je vodio glavnu riječ, što je potpuno logično s obzirom da se ipak radi o njegovoj karijeri. Tek nakon dolaska gitariste Mateja Huljeva u band (po meni ključni moment za band) i odluke da više nećemo nastupati u DJ varijanti, band počinje intenzivnije sudjelovati u kreativnom procesu (s tim da je i dalje šefova zadnja. :)) Nesuglasica naravno da ima, svatko tko je na bilo koji način dio glazbene industrije zna da stvari češće ne funkcioniraju kako treba, pogotovo u ovdašnjim okolnostima. Nas dvojica smo zajedno prošli sito i rešeto i prvenstveno smo veliki prijatelji, ogroman respekt koji gajimo jedan prema drugome definitivno je ključ opstanka naše suradnje.

Primjećujem da si jedan od glavnih aktera u vašim spotovima, odakle ovaj skriveni talent?

To je zato što sam glavni cirkusant u bandu i što ne treba puno da me se nagovori na svakojake pizdarije. Uslijed toga shvatili smo da sam neobrušeni dijamant što se glumačkih sposobnosti tiče, tako da očekujem i neku hollywoodsku karijeru uskoro! (smijeh)

Nedavno ste išli u Dublin i svirali u jednom od njihovih najpoznatijih klubova (Sugar Club.) Kakvi su dojmovi od tamo? Kako se tebi svidio Dublin?

Bilo je odlično, da ne kažem svečano. Koncert je bio dobro posječen, klub fantastičan, kao i tehnički uvjeti u njemu, međutim ono najvažnije je što smo skupili naše lege i legice na jednom mjestu i svi zajedno učinili taj događaj veličanstvenim. Toliko je sve bilo opušteno da su mi određeni momenti prilično u magli, do te mjere da sam pola stvari zaboravio u klubu. 🙂 Grad je doista prekrasan. Nisam imao nikakva očekivanja i totalno me oduševio! Sve osim klime.

Pokrenio si i dio si dva uspješna projekta ( Big Mama Session, #CASA) koja nas konstantno zabavljaju. Možeš li nam nešto više reći o samoj ideji nastanka, imaš li u planu još koji projekt?

Big Mama Session je projekt koji sam pokrenuo s nekolicinom prijatelja još 2009. godine u Osijeku. Ispočetka se održavao u “k Topu” i to svake subote. Nakon otvorenja Epica, program smo prebacili tamo i počeli ga raditi na mjesečnoj bazi, s povremenim izletima na terasu Bastiona, pogotovo tijekom ljetnih dana. Moram biti iskren i reći da otkada sam fokusiraniji na #CASA program, malo sam zapostavio Big Mamu, tako da se u zadnjih godinu do dvije praktički nije ni održavala. Ideja mi je ove godine za 8. godišnjicu napraviti zadnji Big Mama Session ikad i na taj način zaokružiti taj jedan za mene posebno drag period.

#CASA program započeo sam s kolegama Yesh-em i Jan Kinćlom nakon ljeta ljubavi 2014. 🙂 Tog ljeta, nas smo trojica držali rezidenciju u klubu Deep na plaži Zrće, i to je definitivno najljepši period u mojoj dosadašnoj DJ karijeri. Po završetku ljetne sezone skužili smo da odlično funkioniramo zajedno te smo odlučili pokrenuti klupsku večer paraleno u Zagrebu i Osijeku i tako se rodila #CASA.

Što Pipa radi kada nije DJ? Kako se zabavljaš, čime se baviš još u ovim teškim vremenima?

Imam day job kao i svi ostali ljudi, ali se svim silama trudim sebi stvoriti uvjete u kojima me alarm više neće buditi ujutro. 🙂 Posao DJ-a nije samo posao, to je na neki način i liftstyle i sve što radiš, na ovaj ili onaj način je povezano s tim. Obožavam se družiti s ljudima i stjecati nova kvalitetna prijateljstva i upravo je to čar ovog posla jer non stop putuješ i susrećeš se s najrazličitijim ljudima od kojih svatko ima neku svoju priču. Također, potraga za novom muzikom je moja svakodnevna opsesija i trudim se što više moguće vremena trošiti na to.

Vjerujem da je teško, ali zanima me, možeš li napraviti neki svoj top 5 najdražih nastupa u dosadašnjoj karijeri?

Prilično teško pitanje, svakako bih izdvojio svoj prvi nastup u zagrebačkom &TD teatru, kako sam ranije spomenuo u jednom od pitanja, zatvaranje Suba stage-a 2011. godine na EXIT festivalu s kolegama A.Skitzom i Dovlamanom je nešto što sigurno nikad neću zaboraviti. Zadnji zagrebački solo koncert Kandžije & Golih žena u prepunoj Tvornici kulture, znači bolesno. Ljeto ljubavi 2014. i rezidencija u Deep-u, pregršt predivnih momenata. Svaka #CASA u Epicu mi je posebno draga, obje dosadašnje Hrvatske Funk Konferencije,… Definitivno, preteško pitanje.

Koji su ti sljedeći planovi? Gdje te sve možemo čuti?

Ove subote (14.01.) kući sam u Osijeku. Moja omiljena gostiona, Barcelona Pub slavi 6. rođendan i sad već tradicionalno tamo vrtim 12-satni set od 16 do 04h popraćen live streamom na facebook-u.

21.01. imamo zagrebačko izdanje #CASA programa u Pločniku, ujedno slavimo i Yeshev rođendan, nećemo otkriti koji.

28.01. vraćamo se u Epic gdje imamo dvadeseto izdanje osječkog #CASA programa s Pytzekom!

 Pipsa možete pratiti na njegovom službenom Soundcloud profilu.