Deset mjeseci nakon  rasprodanog dvostrukog koncerta Kriesa u Vintageu, domaći prvaci etno alternativne glazbe ponovno posjećuju spomenuti klub. Ovog puta kako bi se proslavio četvrti rođendan Vintage Industrial Bara, ali i povodom izlaska novog Kriesovog albuma Selo na okuke. Čini mi se da je to prvo studijsko izdanje benda nakon 8 godina i albuma Kocijani.

Prije deset mjeseci uspio sam si osigurati kartu za jedan od koncerata i kroz cijelu godinu (a i šire) ostao je to jedan od najdojmljivijih koncertnih iskustava. Nadao sam se ako sada  izvuku i pola od spektakla s početka godine, bit će odlično. Što se mene tiče, posljednjim nastupom uspjeli su sami sebe nadmašiti.

kries1

Vintage je i ovog puta bio rasprodan, vrućina je svakom novom pjesmom postajala sve nesnosnija, no sumnjam da se itko time opterećivao (ili bar ne bi trebao) jer uz Kries na pozornici nema ni prostora ni vremena da budete sitničavi. Početak koncerta imao je nešto mirniji prizvuk. Djelovao je kao poziv benda da im se pridružimo u šetnji pastoralnih slika što itekako dobro funkcionira kada do vas dopiru melodije dipli, gusla ili frula potpomognute Mojmirovim pjevanjem o zelenim livadama i šumama. Vizualni pečat daju  tradicionalne nošnje nekih od članova benda što cijeli koncert Kriesa vodi na jedinstveno i nesvakidašnje iskustvo. No svakom novom izvedbom, atmosfera i zvuk postaju sve progresivniji i dinamičniji. Krešimir Orešković sve češće ulijeće sa svojim karakterističnim bubnjem oko vrata, a Andor Vegh svojim umijećem sviranja tradicionalnih instrumenata odvodi u ekstatični psihodelični folk.

Upravo mi spomenuti dvojac nekako najviše odvlačio pažnju na koncertu u veljači ove godine, pa tako tada nisam toliko zapazio gitaristu Erola Zejnilovića čije su me gitarističke virtuoznosti ovog puta u više navrata potpuno razvalile. U jednom trenutku Erol se postavio malo ispred benda istovremeno svirajući moćnu dionicu na gitari, publika je također prepoznala njegovo umijeće te smo mu svi spontano počeli oduševljeno klicati.

kries3

S druge strane, naravno  da svaki pojedini član Kriesa zaslužuje svoju pohvalu jer svaki od njih daje svoj doprinos koji gradi cjelokupni zvuk i magični doživljaj Kriesa. Magija je vjerovatno najizravnija riječ kojom se može opisati iskustvo slušanja i gledanja naših alternativnih etno genijalaca. Magija vlada i na pozornici između njih, a i uspostavlja i među publikom kroz svirku. Blesavi smiješak s lica nisam mogao skinuti gotovo tokom cijelog koncerta.

Kako je koncert odmicao tako je i publika bila u sve većem deliriju, bacao se i grudnjak na Mojmira, a učinilo mi se da vidim i pokušaj igranja kola negdje ispred  same pozornice. Nakon što smo ih pozvali na bis, bend se oprostio epskom izvedbom Zumbe u trajanju od gotovo deset minuta, ako ne i više. Kao i cjelokupni koncert, bio je to trenutak za pamćenje, stanje potpune ekstaze i na pozornici, a i među punim Vintagem. Ne želite da ikada završi, ali riječima George Harrisona:  All things must pass.

Tko još nije svjedočio njihovom nastupu neka to ispravi prvom prilikom, a do tada možemo uživati u njihovom novom albumu koji je trenutno dostupan samo u digitalnom obliku, a i kupnjom albuma podržati ćete sve mlade kreativne glazbene snage koji daleko od svojih domova nemaju mogućnosti za svoje stvaralaštvo.

 

Fotografirao: Julien Duval – Hangtime Agency

Share.

About Author

Komentari preko Facebooka

CLOSE
CLOSE