Krešimir Burić, vokal i frontmen riječkog punk rock benda Krešo i Kisele Kiše, odgovorio nam je na nekoliko pitanja vezanih uz rad grupe, buduće planove, kao i za nadolazeći koncert pod organizacijom Good Vibrations u Vintage Industrial Baru 9. studenoga, uz pratnju grupe Biciklić i B.T.K. Što nam je Krešimir, odmilja Krešo imao za reći, pročitajte u nastavku. Event koncerta pogledajte OVDJE.

Vaš treći studijski album snimljen je u studiju HRT-a, kao nagrada za pobjedu na trećoj sezoni festivala ”HR Demo Klub.” Koje vam je prednosti i mogućnosti donijela ta pobjeda?

Kao prvo, besplatno snimanje albuma u (napokon) pravom studiju, veću medijsku popraćenost: na radio postajama, televizijama, novinama i još više poziva za koncerte.

Osim autorskih pjesama, često radite i obrade pa tako i na ovom, zadnjem albumu. Kako birate koje pjesme ćete obraditi i zašto baš te?

To je već skoro postala tradicija, mada sve nastaje sasvim spontano. Kada netko uleti sa dobrom idejom, a učini nam se da bi ta pjesma u našem aranžmanu zvučala ok, prihvatimo se posla. Na ovom albumu smo obradili pjesmu Ti si moj hit, legendarne riječke Grupe 777, a pojačana našim štukalnicama (trubom i trombonom) čini se kao dobitna kombinacija.

Kako izgleda vaša svakodnevnica?

Svi radimo, tako da nažalost veći dio dana/noći gubimo na poslovima. Pokušavamo imati što češće probe i viđat’ se po lokalnim birtijama, da si međusobno ne postanemo stranci, jer ovaj moderni način života vodi k tome. Vikendom su uglavnom svirke i tako u krug…

 
Što je najviše utjecalo na vaš rad?

Neopisiva luđačka ljubav prema glazbi i svim popratnim sadržajima.

Koju vrstu glazbe volite poslušati?

Volimo mi svašta. Od Floyda do Exploiteda, ovisno o raspoloženju. Kada putujemo na koncerte, u kombiju se stvarno da čuti svakakvog čušpajza.

Trenutno ste među najpoznatijim bendovima na hrvatskoj alternativnoj sceni te je iza vas veliki broj odsviranih koncerata i festivala. Zanima nas, kako zapravo uspijete uskladiti privatan život i obaveze sa svime time?

Iskreno, jako teško. Kao što sam već ranije spomenuo, svi radimo i to tako blesave poslove, s još blesavijim radnim vremenom, gdje pola nas radi i noćne smjene i vikende, tako da nam svaki koncert ovisi o tome hoćemo li svi dobiti slobodno. Osim koncerata, tu su i probe koje isto treba uskladit, a ono malo vremena koje nam ostane, trošimo kako tko stigne, na obitelj, prijatelje, cure, kućne ljubimce, sport, kuliranje, zavirivanje, ali kako god se organiziraš, uvijek vremena fali i nešto pati. Jedina konstanta su podočnjaci do pupka i kronična neispavanost. Imam viziju da ćemo uskoro svi dati otkaze i počet svirat na Korzu, pa kud puklo.

 
Odakle crpite inspiraciju za pjesme i albume?

Isključivo iz života i svega što nas okružuje i naših čudnih vizija.

Imate li neku anegdotu sa koncerata?

Skupilo ih se poprilično od kada smo počeli svirat. Bilo je tu svega: od padanja, pa do spavanja na bini, viđanja bijelih zečeva, jelena i razgovora s drvećem. Na jednom koncertu je jedan član (neću imenovat koji, sam će se prepoznat) nakon treće pjesme legao na binu i zaspao snom pravednika do kraja koncerta. Pravi performans. Jebeno je to kad je čovjek umoran.

U petom mjesecu ove godine imali ste turneju po Bugarskoj. Kakvi su vam dojmovi? Koja je razlika između hrvatske i bugarske publike?

U Bugarskoj je bilo super. Raj za pankeriste. Svirali smo u Sofiji, Burgasu i Varni, iznenadili sebe i domaćine. Dosta je velika razlika, stekne se dojam da su željniji koncerata nego naša raja. Svi sudjeluju u koncertu, zanima ih sve u vezi benda, nema teških tema i kukanja. U klubovima u kojima smo svirali se ne puši i tokom koncerta nitko ne ide van zapalit cigaru. Sve u svemu, jedno jako lijepo iskustvo i nadamo se ponovnom gostovanju sljedećeg ljeta.

 
Smatrate li da mladi u posljednje vrijeme više počinju cijeniti punk-rock scenu nego prethodnih godina?

Iskreno, ne znam, teško pitanje. Volio bih i nadam se da je tako, ali ako je suditi po anketama koje smo imali priliku nedavno vidjeti, da preko 60% srednjoškolaca nikad nije bilo na rock koncertu, onda je to
žalosno i poražavajuće. Imam viziju da će sve to bit ok.

 
Osim što vas gledamo i slušamo ovu srijedu na Good Vibrationsu u Vintage Industrial Baru, koje još planove imate za ovu godinu?

Do kraja ove godine ćemo odsvirati još par promotivnih koncerata, a od sljedeće godine opet se hvatamo posla, snimanja spota, prvih singlova za sijedeći album i probat ćemo isfurat neke svirke po Engleskoj i Njemačkoj i napokon snimanje prvog live albuma.