Nakon riječkog koncerta u Pogonu Kulture, popričali smo s beogradskom grupom Repetitor. Intervju pročitajte u nastavku.

Pozdrav ekipa!

Ćao svima!

Za početak, možete li se predstaviti, reći nešto o bendu i kako je izgledao vaš uspon do statusa jednog od najboljih alternativnih bendova na ovim prostorima?

Tijekom vremena, 10 godina smo u ovoj priči. Bilo je tu svašta od Art and Music festivala u Puli koji je pokrenuo stvari i od tada sviramo kao ludi po Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, općenito području Jugoslavije i malo po Europi. Širi se priča od uha do uha, po internetu više nego po mainstream medijima.

Vidjeli smo, svirali ste u Kini. Nedavno vam je izašao novi album Gde Ćeš.U kojem smjeru novi album vodi bend? Što vas je inspiriralo za taj album? Primjećuje se posebna atmosfera na njemu.

Ne znamo ni sami. Mi nikada nismo znali što ćemo da sviramo. Samo sviramo. Nikad ne analiziramo previše to, a ovaj album je svakako drugačiji od prva dva jer je raznovrsniji.

Jeste imali ikada problema sa žanrovskim definicijama?

Mi se nismo ni trudili da se definiramo. Izbjegavali smo to. Sve što slušaš utječe na tebe i to je normalno. Mogao bi naći naše izjave gdje govorimo da smo svašta – rock ‘n’ roll, punk, post-punk, new wave, garage, stoner. Definiranje oduzima tu neku magičnost. Najgore je bilo kad su nas prozvali indie bendom.To nikad mi ne kažemo.

Jel imate možda nekih bendova koji su vam uzor?

Nemamo uzora. Basistica kaže Nirvana. Bend se ne bi dogodio da nije bilo Ramonesa. Krenuli smo svirat Ramonese. To je bend koji te ohrabri da kreneš svirati ako ne znaš svirati.

Jučer ste svirali u Ljubljani,kakvi su vaši dojmovi?

Tamo u Kino Šišci smo svirali jedno 4 – 5 puta, atmosfera je baš bila kreativna.

U Rijeci niste bili tri godine. Kako je sada bilo svirati u Rijeci nakon toliko vremena? Kakva vam je publika?

Dvije riječi to mogu opisati – riječke pičke! (smijeh) Odlično,na kraju su nas zvali na dva bisa, nismo mogli da ne odsviramo drugi bis. Boris kaže da je razvalio pojačalo.

Repetitor u riječkom Pogonu Kulture (21.10.2016.)

Jel imate osjećaj da se nešto događa u regiji što se tiče alternativne glazbe, neko buđenje? Novi bendovi, nastanak nove scene?

To je konstanta. Alternativa postoji i ona je dio folklora bivše Jugoslavije. Rokenrol se ovdje ukorijenio odavno već od šezdesetih i neće nigdje! Jedino pitanje je hoće li biti dominantan.

Jel vidite znakove nadolazećeg pokreta koji će naslijediti punk i grunge?

Mi se nikada nismo držali kao neki inovatori u glazbi. Mi smo samo svirali i nismo radili nešto preoriginalno, uzeli smo gitare da sviramo! Smatram da bilo što što radiš dobro ljudi cijene. Svim srcem i ne može te iznevjeriti.

Jel se osjećaš blaženo među ženama? (pitanje Borisu)

Osjećam se blaženo među nama.

(Milena) – Kako kada.

Recite neka najbolja i najgora iskustva u vašoj povijesti, neke anegdote?

U Banja Luci smo imali incident s navijačima, dok smo u Splitu imali najbolje druženje s navijačima još 2009., s Torcidom, tijekom rukometnog prvenstva. Nikada neću zaboraviti lika koji mi pokazuje papir zabrane dolaska na utakmice. Pozdrav za graničnu policiju na Metkoviću koji uporno pokušavaju naći nešto ali nikada neće!

Koja vam je iduća stanica?

Idemo u Sarajevo (u međuvremenu je koncert otkazan) i snimamo spot za pjesmu ‘Suženi Snovi’. Neke pjesme s albuma već duže vrijeme sviramo uživo. Neke sežu čak i do 2013. Na svakom koncertu nam ukradu setlistu.

Želimo vam svu sreću sa spotom i s turnejom i vidimo se!

Foto:

Facebook

Filip Ljulj