Naziv albuma: One More Time

Izdavač: Miner Records

Producent: Zlatko i Sergio Slatinac

Datum izdanja:  Listopad 2015.

Žanr: thrash / death metal

Trajanje: 0:37:00

Sarajevska grupa, koja je sačinjena od iskusnih glazbenika iz raznoraznih bendova, što starijih što novijih, nastala je 2007. godine inicijativom nekadašnjeg člana speed thrash metal grupe Bombarder, Zlatka Slatinca Zlaye. Uz poneke promjene benda, 2014. godine ponovno se nakon stanke okuplja te ulazi u studio i snima svoj prvi studijski projekt pod nazivom One More Time, objavljen za Miner Records krajem 2015. godine.

Thrash metal Sarajeva i ostalih gradova Bosne i Hercegovine nisam nešto previše slušao, postoji jednostavno previše čak i regionalnih bendova naspram svih stranih koje morate proći kroz djetinjstvo i adolescenciju, no bendove poput Monolita, Dozëra ili Contusija, i već spomenutog Bombardera uvijek ću pamtiti kao slične, a opet u toliko toga specifične bendove. Stoga, Enemy Inside vuče paralele s old school zvukom pomiješanim s modernim primjesama, a riječ je o korektno posloženom thrash uratku s nerijetkim death elementima.

Tekstualno, po običaju i uzoru na mnoge bendove koji nemaju clean vokal,  ne možemo baš jasno razaznati o čemu pjevač pjeva, no ukoliko pročitate stihove, vidjet ćete neke klasične teme iz svijeta metala pomiješane s našim najvećim neprijateljem – nama samima, odnosno našem unutarnjem nemiru. Produkcijski, bend kao da namjerno teži obliku starije tehnologije koja se ne uspijeva baviti šumovima u zvuku, povremenim tihim, a onda glasnim dijelovima, tako da se može reći da je nešto napravljeno namjerno, ili da je djelomično uprskano. Kronološkim redom razjasnit će se kretanje albuma, koje je iznenađujuće šaroliko i konceptualno napravljeno.

Uvodna pjesma Return Of The Damned veže se uz instrumental s udarajućim bubnjevima, efektom vjetra i zvukom piana, koja na početku ne nagovještava thrash old school zvuk, no prekida ju ubrzo Slaves ‘Till The Grave, slayerovska numera s death vokalom pjevača Sergija Slatinca, uz pomoć screamova Filipa Kolarića. Staroškolski prizvuk nostalgijom može oprati mnoge metal fanove, kao i agresija i nabrijavanje kroz konstatnu izmjenu brzo – sporije kroz 5 minuta prve pjevne trake. Nadalje, ritam gitara uvodi nas u naslovnu pjesmu albuma – One More Time, gdje ubrzo dobivamo impresivan tempo s repetitivnim death vokalom, a nabrijavanje nakratko stagnira u pjesmu Thrashing Way, veoma simpatičnom numerom koja je još više ozračena mirisom osamdesetih, a gdje se naizmjence miješaju clean i death vokal. Clean nas podsjeća na na manowarska ispijanja piva i uživanja u heavy metalu, a death sasvim neobično prikladno pripada skakajućem ritmu najvedrije pjesme na albumu, s interesantnom i zahtjevnom solažom.

Nakon daška svježine i promjene, Machine Of Hate prikazuje još jednom koji je zvuk određen da prati siluetu grupe – thrash death metal do ibera, a nakon nje slijedi ratom obavijena skladba Brothers In Arms, koja uz povremene efekta pucnjeva i udara eksplozije ostavlja pamtljivi utisak, nešto s čime bi se možda Narednik Lobanja i Vod Smrti mogli okoristiti. Naslovna pjesma grupe, Enemy Inside, nastavlja do samog kraja pokazivati nepremostivu koaliciju dva spomenuta podžanra, a vokal kroz neke dijelove i ove pjesme, a i ostatka albuma podsjeća na vokal Andersa Fridéna iz In Flamesa, odnosno, iz Flamesove najranije faze. Slijede dvije pjesme grupe Bombarder, a to su Horde i Metalni Bog, napravljene u modernijem i pristupačnijem zvuku, dok je posljednja pjesma Čelična Ruka odsvirana u suradnji s Nešom Bombarderom ustvari, pogađate – obrada pjesme Iron Fist legendarnog Mötorheada, napravljena u prilično solidnom i dosljednom obliku, jer, zašto ne probati dirati u nedodirljivo, pa makar i s malo šanse da će druga verzija iste uspjeti?

Zanimljiv retrospektivan trenutak dogodio se tijekom preslušavanja albuma One More Time, a i naslov može biti prilično sugestivan – napraviti dobar stari thrash death u moderno doba još jedan put. Živo me zanima kako će se dalje kretati sudbina Enemy Inside-a te hoće li se ponovno hvatati za neka stara vremena ili će probati nešto novo, drugačije, a ostaviti Bombardera i slične bendove da žive u prošlosti. Dosljedan, iskusan i iako pomalo produkcijski nesiguran, uistinu dojmljiv album za slušanje.

1. Return Of The Damned
2. Slaves ‘Till The Grave
3. One More Time
4. Thrashing Way
5. Machine Of Hate
6. Brothers In Arms
7. Enemy Inside
8. Horde (Bombarder)
9. Metalni Bog (Bombarder)
10. Čelična Ruka (feat. Nešo Bombarder)