Za funk kao žanr u Hrvatskoj, imam osjećaj kako je pomalo marginaliziran, dok je i u svjetskim okvirima lagano mediokritetski praćen, izuzme li se suhoparan spomen u pop pjesmuljku Brune Marsa.

Držim da je to podosta žalosna stvar, za takvu autohtonu vrstu glazbe čiji je utjecaj na razvoj popularne glazbe nemjerljiv od pojave i veće eksplozije funka šezdesetih i revolucionarnih sedamdesetih.

Ali u Zagrebu u zadnje vrijeme svjedočim, do prekjučer samo virtualno, svojevrsnom laganom revivalu kulture i tradicije funka, zahvaljujući osnivanju kolektiva Hrvatska Funk Delegacija od strane nekoliko eminentnih predstavnika žanra koji se već duži niz godina svojim aktivizmom trude očuvati naslijeđe ovakve glazbe gažama u Zagrebu i Hrvatskoj.

Krajem prošle 2015., održana je prva Hrvatska Funk Konferencija u klubu SUPER SUPER gdje je nastupilo 15-ak DJ-a, funk delegata sa višegodišnjim funk pedigreom, a početkom godine novi korak naprijed ostvaren je održavanjem prve zagrebačke verzije Zelenog Sonca, već dobro poznate klupske večeri koja je u Sloveniji održana u više od 100 izdanja, ponovno u SUPER SUPERU.

Stoga je ovo močvarno gostovanje njemačke skupine The Mighty Mocambos novi veliki plus/ples unaprijed koji je, vjerujem, opravdao očekivanja mnogih te je s pravom nosio predznak najveće ‘funk žurke godine’ u gradu.

Radi se o kolektivu sedam glazbenika i instrumentalista koji sviraju svoj autentičan nu-funk i koji imaju vlastiti štih uz poneke drukčije aranžmane i covere poznatijih pjesama te ih na zanimljiv način prezentiraju u svojoj nu-funk domeni.

U Močvari se tako skupio solidan broj očevidaca koji su se mogli jako dobro zabaviti uz pozitivan groove koji je bio u zraku cijelu večer, a sudeći po viđenom, mnogi su se i zabavili izvijajući se uz ritam melodija i instrumenata na svoj način što se pretvorilo u pravi ‘afro’ plesnjak dok su Nijemci sjajno orkestrirali zabavu svojim inovativnim glazbenim pristupom.

Veliki plus u cijelom performansu je i nastup posebne gošće iz Londona, mlade i simpatične vokalistice Nichole Richards koja je dala tu dodatnu draž koncertu svojom zgođušnom pojavom i jednako zgođušnim glasovnim sposobnostima sjajno uklopljenim u instrumentalnu pratnju hamburškog kolektiva. Nekoliko je ona puta dolazila i napuštala pozornicu Močvare, na očigledno lagano ‘razočaranje’ prisutnih kada bi odlazila, ali bi sve opetovano došlo na svoje kada bi ona ponovno stala pred mikrofon.

Kada je to učinila po zadnji put, Nijemci su imali spreman as u rukavu kojim nisu dopustili da atmosfera ni u jednom trenutku splasne.

Rubu bine su privukli tri karipske padele čime su automatski postali drugi bend – Bacao Rhytm & Steel Band, s aliasom Mocambos Evil Twin, čime na neki način žele u svojim nastupima doznačiti razdiobu između svog Mocambos dijela i bacao zvuka.

Pale su tako njihove obrade, u ovom sasvim novom ruhu, nekih uspješnica, pa su se mnogi posebice iznenadili kada su na ovim nesvakidašnjim instrumentima na nešto nekonvencionalniji način proizveli popularan instrumental 50 Centa i njegove pjesme P.I.M.P. koja sama po sebi već ima karipsko-tropski prizvuk. Izveli su tako i Rolling Stonese uz Hot Stuff, pored, kako sam već naveo, nekih autorskih pjesama iz svog opusa čija imena, da budem iskren, ne znam, jer sam vatreno krštenje po pitanju ovog kolektiva imao upravo u petak, pa je ovaj izvještaj na neki način svjedočanstvo blažeg gonzo oblika, za koji sam si uzeo za pravo da bude više iskustveni doživljaj nego puki kritički osvrt uz pretenciozna navođenja nekih studioznih fakata o grupi.

Interakciju s prisutnima simpatični i, kako im to dolikuje mentalitetu, pomalo pitomi Nijemci, bazirali su na kratka obraćanja na engleskom jeziku, a zanimljiv im je bio i outfit budući da su izgledali kao da su upravo sišli sa neke ličke planine u vezivima i košuljama. Mojsijevski su dijelili publiku popola uz ravnanje šarenim kišobranom, pa je svaka strana imala svoju dionicu sa (ne)artikuliranim prepjevima, bilo je mijaukanja i lajanja (psećeg, dakako), a okupljenima su podarili i jedan hulahop koji su hrabri i manje gabaritni pojedinci ljuljali strukom, uz odobravanje ostatka prisutnih, čime se stvorila totalno pozitivna struja u publici koja je bila solidno opijena, što zbog plesa, što zbog alkoholnih para u zraku… A što ćete drugu u društvu veselih Nijemaca nego popiti koje.

Privođenjem respektabilnog koncerta kraju, pozdravili su sve prisutne i zahvalili im se na dolasku, čime su prepustili spotlight organizatorima koje su u petak predstavljali Soul Bader iz Soul Brothersa, DJ Bijan, Borovich i Dr. Smeđi Šećer, ukoliko sam u pravu, koji su rasplesali ostatak preostalih entuzijasta koji nisu napustili Močvaru.

Lijepo koncertno iskustvo kakvo nemam priliku, čak i da sam u Zagrebu, često čuti i doživjeti. Pohvale izvođačima kao i organizatorima, long live the funk.

FOTO: Dino Ninković (www.denine.eu)